FAKULTET PRAVNIH NAUKA
SEMINARSKI RAD
Tema: Delikventna ličnost nasilnika
Mentor: Student:
Prof.dr Mile Matijević Danko Banjanin
Istočno Sarajevo, januar 2024.
4
1. NASILJE
1.1. Istorijski razvoj teorija o agresiji
Otac psihoanalize, S. Freud smatra da agresivnost ima biološku osnovu, a svoju je teoriju
agresivnosti razvio na tezi o destruktivnom nagonu koji posjeduju sva živa bića. Agresivnost je
rasterećenje kojemu je cilj smanjiti napetost organizma. Još početkom prošlog vijeka nasilje se
definiše kao svako ponašanje kojem je cilj nanošenje štete drugoj osobi, a opisujući ga
navješćuje i njegovu etiologiju - kako je ono manifestacija „volje za moći“ urođene svakom
pripadniku ljudske vrste. Očituje se u potrebi za realizacijom osjećaja „nadređenosti i
muškosti“, za što je potrebna agresija. Nasilje je namjerno korištenje fizičke snage i moći
prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi, ili prema grupi ljudi ili čitavoj
zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira povredom, smrću, psihološkim posljedicama,
nerazvijenošću ili deprivacijo. Nasilje je jedno od značajnih naslijeđa ljudske kulture, što se
tokom istorije pojavljuje u različitim oblicima, a reprodukuje socijalizacijskim mehanizmima.
Samo je pitanje je li nasilje posljedica ljudske agresivnosti ili destruktivnosti kulture, jer su u
istoriji kultura uočljiva razdoblja barbariziranja kulture i civiliziranja nasilja.
1
1.2. Pojam nasilja
Nasilje je svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja
koje ima za posljedicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva.
Nasilje se kao društvena pojava tumači na vrlo različite načine, pa tako postoje, njegova
različita teorijska shvatanja i s definicije. Postojalo je oduvijek i uvijek je, kao i danas, jako
rašireno u društvu. Ono je karakteristika mnogih inteligentnih vrsta i prisutno svugdje gdje se
ova bića trude biti dominantna nad drugima. Pojam nasilja se u kriminološkoj literaturi različito
određuje, odnosno, može se definisati na više načina. Pri tom, često se pojam nasilje i pojam
agresija analiziraju kao sinonimi. Međutim, pojedini teoretičari naglašavaju suštinske razlike
koje postoje u terminološkoj analizi ova dva pojma. Jedni vide nasilje kao esencijalno ljudsku
karakteristiku kojom se u interpersonalne odnose unosi destrukcija, dok je agresija ono što nam
je zajedničko sa životinjama. Svjetska zdravstvena organizacija dala je jednu od najširih i
najsveobuhvatnijih definicija, prema kojoj je „nasilje nаmijerno korištenje fizičke sile ili moći,
1
Stanković N. „Kriminologija“, Evropski univerzitet Brčko Distrikta, 2017. godina
5
protiv sebe, drugog licа, ili premа grupi ili zаjednici, što za posljedicu može imati povrede,
psihičke povrede, lišаvаnje, zanemarivanje ili smrt“. Definicijа nаglаšаvа dа, zа čin koji se
klаsifikuje kаo nаsilje, lice ili grupа morа imаti nаmjeru dа koristi silu ili moć protiv drugog licа
ili grupe. Dаkle, i ovdje se nаsilje rаzlikuje od nenаmjernih incidenаtа koje dovode do povrede
ili proizvode štetu. Samo po sebi nasilje je složena pojava i može se promatrati kao stanje koje
se u emocionalnom, akcijskom ili motivacijskom smislu izražava u prvom redu kao nagon, a
zatim kao ljutnja, neprijateljstvo, srdžba i napadanje na osobu. Nasilje podrazumijeva šest
faktora:
a) namjeru da se povrijedi ili nanese šteta;
b) intenzitet i trajanje;
c) moć nasilnika;
d) ranjivost žrtve;
e) manjak podrške i
f) posljedice.
1.3. Osobine nasilja
Nasilje je karakteristika mnogih inteligentnih vrsta. U stvari, svih, gdje postoji mogućnost da se
nanese povreda i na taj način ukloni protivnik iz arene. Svugdje gdje se bića trude dominirati
jedno nad drugim, nasilje postoji. Jedna od osobina nasilja je da je obično neophodno u
uslovima primitivnog života. Zavisno od okoline, tendencija ka nasilju može biti u stvari od
bitne važnosti za preživljavanje.
2
Naša Zemlja je takva sredina. Za vrijeme projekata genetskog
inženjeringa koji su se odigravali u prošlosti, one inteligentne vrste koje su razvijene bez
sklonosti ka nasilju nisu preživjele i razvile se. Naprotiv, umrle su. Šta je to nasilje i tendencija
ka nasilju, i zašto je ono bilo neophodno u prošlosti? Kao prvo, vrste jedu jedna drugu. Kao što
se često govori, vrste na našem planetu uglavnom koriste borbu ili bježanje suočeni sa
mogućnošću biti pojedenim. Iako se pretpostavlja da se ove dvije reakcije razlikuju, one imaju
više zajedničkog nego različitog. Adrenalin se luči, srce lupa maksimalnom brzinom i svaka
misao ili potreba u svezi s drugim stvarima, kao što je probava ili vođenje računa o ozljedi, biva
potisnuta. Ako biće ustanovi da borba nije moguća niti bježanje ili njegove varijacije, pravit će
se da je mrtvo. Za vrijeme bježanja adrenalin radi korisne stvari napuhivajući mišiće u nogama i
2
Stanković N. „Kriminologija“, Evropski univerzitet Brčko Distrikta, 2017. godina
