Politika u Sjedinjenim američkim državama u vrijeme donošenja ustava

POLITIKA U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA U VRIJEME DONOŠENJE USTAVA

Istorija Sjedinjenih Američkih Država se dijeli u nekoliko perioda , pri čemu se kao međaši uzimaju neki od najvažnijih događaja . Najčešća je podjela na predkolumbovski period – koji pokriva vrijeme sve do dolaska prvih europskih istraživača i kolonisti u Sjevernu Ameriku – a iza koga slijedi kolonijalni period – kojim se pokriva vrijeme od dolaska kolonista do stvaranja samih SAD 1776. godine . Istorija u užem smislu se najčešće dijeli na periode koja se tiču sljedećih događaja – donošenje Ustava SAD kojim su SAD postale federacija , odnosno država u pravom smislu riječi ; završetak američko – meksičkog rata kojim su etablirane njene granice ; završetak građanskog rata kojim su SAD postale moderna industrijska sila ; Prvi svjetski rat kojim su SAD postale svjetska sila ; Drugi svjetski rat kojim su postali supersila , te Hladni rat nakon koga su SAD postale jedina supersila . Razdoblje Hladnog rata se ponekad dijeli na razdoblja prije i poslije atentata na predsjednika Kenedija , odnosno prije i poslije Reganove revolucije .

Američki rat za nezavisnost
Američki rat za neozavisnost (1775.-1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connectiut, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Južna) Carolina i Georgia. Zbog kolonijalističke politike Velike Britanije prema njima ove kolonije su oružanim sukobom kod Lexingtona (18. aprila 1775.) počele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi. U toku rata one su 4. juna 1776. donijele Deklaraciju nezavisnosti i proglasile svoju samostalnost od britanske krune.Rat je počeo 18, aprila 1775. oružanim sukobom kod Lexingtona. Na početku rata Amerikanci nisu imali profesionalnu vojsku niti flotu. Svaka kolonija se branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika dobija jedinstvenu vojsku u maju 1775. pod vodstvom Georgea Washingtona. Na pobunjeničkoj strani sudjelovalo je 250 000 vojnika kao reguralna vojska ili lokalna policija. Afroamerikanci, kao slobodni ljudi ili kao robovi, služili su na obe strane. U novembru 1775. Lord Dunman je oslobodio sve robove koji bi se borili na britanskoj strani što je naravno privuklo veliki broj crnaca na stranu Britanaca. U 1779. 10 000 crnaca dezertiralo je iz američke vojske i prešlo u britanske redove. Većina američkih Indijanaca istočno od rijeke Mississippi bilo je zahvaćeno ratom I nisu znali na koji način ući u rat. 13 000 ih se uključilo u sukob na britanskoj strani.
Širom Amerike su se dešavali različiti ratovi. Tako I u Bostonu. Prije rata Boston je bio središte revolucije; poznata Bostonska čajanka u kojoj je u more bačen veći dio britanskog čaja koji je bio poslan iz Engleske. Britanski zapovijednik u Bostonu zapovijedao je s 4000 vojnika, ali teritorij je bio pod utjecajem pobunjenika, a nakon bitke kod Lexingtona još 4500 britanskih vojnika uključilo se u rat. Stigli su pod zapovjedništvom generala Williama Howea I odmah nakon dolaska sukobili su se s pobunjenicima.Englezi su dobili tu bitku ali njihovi su gubitci bili toliki da nisu mogli više nastaviti sa potjerom. U maju 1775. George Washington je zauzeo utvrdu Ticonderoga. Howe nije bio u najboljoj situaciji, te je zapovijedio evakuciju grada u martu 1776. Nakon toga Washington je krenuo sa većinom svoje vojske prema New Yorku.
Za vrijeme bitaka u Bostonu, Kongres (vrhovno tijelo pobunjene Amerike) je pozvao Francuze u Kanadi da im se pridruže kao četrnaesta kolonija. Međutim, kada se to nije dogodilo, Kongres je zapovijedio invaziju na Kanadu. Cilj je bio maknuti Britance iz dvije kanadske pokrajne – Québeca I Ontarija. Dana 16. septembra 1775. brigadni general Richard Montgomery krenuo je iz utvrde Ticonderoga na Montreal koji je pao 13. novembra iste godine. General Guy Carleton, guverner Kanade pobjegao je u grad Québec. Druga vojska koja je krenula prema Québecu na čelu s generalom Benedictom Arnoldom okružila je Québec. Nakon nekog vremena pridružio im se Montgomery sa svojom pobjedničkom vojskom. Napali su Québec 31. prosinca ali su pobijeđeni od strane Britanaca. Ostatak Amerikanaca je tamo ostao do proljeća 1776. kada su se povukli. Sljedeći pokušaj osvajanja Quebeca pao je kod Trois-Riverisa 8. decembra 1776. Britanci su onda krenuli u napad i pobjedili Arnolda u bitci kod otoka Valcour. Arnold se bio prisiljen povući do utvrde Ticonderoga odakle je i krenuo. Napad na Kanadu je katstrofalno završio za Amerikance, ali je Arnold odgodio britanski protunapad do bitke kod Saratoge.