Poslovne komunikacije
Prof. dr Slobodan Nešković
POSLOVNE KOMUNIKACIJE
Novi Sad, 2015. godina
2
SADRŽAJ:
1.1. PROCES KOMUNIKACIJE....................................................................................................5
1.2. PORUKA.................................................................................................................................. 7
1.3. POVRATNA INFORMACIJA (FEEDBACK)........................................................................9
5.KOMUNIKACIJA PUTEM INTERNETA
..............................................................................................29
6. LIČNI NASTUP U POSLOVNOJ KOMUNIKACIJI........................................................34
.............................................................38

4
1. KOMUNIKACIJA - POJAM I ZNAČAJ
Termin komunikacija potiče iz latinskog jezika od glagola
comunicare
(učiniti zajedničkim,
saopštiti). Izvedena imenica od istog glagola
communicatio
ima značenje zajednice, obraćanje ili
opštenje. Dakle, cilj komunikacije nije ništa drugo, do uspostavljanje zajednice i društvenosti.
Komunikacija ispunjava osnovnu ljudsku potrebu - da budemo u kontaktu sa drugim ljudima.
Svi mi komuniciramo na jedan ili drugi način i svi smo u stanju da komuniciramo. Stvar je samo
u tome da se pronađe pravi kanal, putem kojeg ćemo pravu i dobro definisanu poruku poslati do
primaoca. Sve što radimo u životu zahteva komunikaciju. Ona je osnov međuljudskih
odnosa.Danas mi jednostavno često i nesvesno komuniciramo sa okolinom. To je postala
prirodna aktivnost našeg svakodnevnog života. Komuniciranje je jedno od najdinamičnijih,
najsloženijih i najobuhvatijih aktivnosti u ljudskom društvu. Komunikacija je, zbog toga, pojam
u društvenim naukama koji uopšteno označava sveukupnost različitih oblika, veza i kontakata
među pripadnicima društva, a posebno prenošenje poruka s jedne osobe ili grupe na druge.
Međunarodno telo koje se najviše bavi problematikom komunikacije i komunikologije je
UNESCO. UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) je
organizacija (specijalna agencija) za obrazovanje, nauku i kulturu UN, osnovana 1946. godine.
Osnovni cilj organizacije je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje kolaboracije među
nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao metod pospešivanja univerzalnog poštovanja
pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda. UNESCO ima više od 190zemalja
pripadnica a glavno sedište organizacije je u Parizu sa preko 50 kancelarija širom sveta.
UNESCO upražnjava svoje aktivnosti u pet glavnih programa: obrazovanje,prirodne nauke,
sociologija, kultura i komunikacije.Glavna skupština UNESCO-a je još1976. godine, u sklopu
rasprave o informacijskom poretku, naručila istraživanje svih društvenih komunikacijskih
problema, pri čemu je trebalo uzeti u obzir i međunarodne odnose. Cilj je bio uspostavljanje
novog
svetskog informacionog i komunikacionog poretka u konzistentnu strategiju. Istom
prilikom, imenovana je
Međunarodna komisija za studiju problema komunikacija.
Predsednik
stručne komisije bio je irski političar, dobitnik Nobelove nagrade za mir (1974.) i saosnivač
Amnesty Internationala Šon Mek Brajd. Mandat ove komisije bio je da za naredno zasedanje
Generalne konferencije UNESCO (1980.g) izradi analitički izveštaj o stanju činjenica u oblasti
informacija i komunikacija i da predloži odgovarajuće praktične akcije. 1980.g na Generalnoj
konferenciji održanoj u Beogradu, UNESCO je primio i usvojio izveštaj i preporuke Mek
5
Brajdove Međunarodne komisije za studiju problema komunikacija. Tako je ova strategija
postala globalna strategija koju UN zastupaju preko jedne od svojih agencija - UNESCO-a.
Ciljevi koje je strategija imala da ostvari bili su:
1. Uklanjanje neravnoteže i nejednakosti u oblasti globalnih informacija.
2. Uklanjanje negativnih posledica koje proizvode javni ili privatni monopoli u oblasti
informacija.
3. Uklanjanje unutrašnjih ili spoljašnjih ograničenja za slobodan protok informacija.
4. Uspostavljanje i negovanje pluralizma izvora i pluralizma kanala informacija.
5. Sloboda štampe i informacija.
N
e postoji nijedan oblik organizacije društva čija nužna pretpostavka nije postojanje
komunikacionih procesa: ”Izgleda da komuniciranje ne treba posmatrati toliko kao posebno
područje, već pre kao nerazdvojan sastojak čitavog društvenog, ekonomskog i kulturnog
konteksta. Svojim globalnim karakterom ono prožima sve ljudske aktivnosti, služi kao vektor
kulturnim vrednostima i ima odlučujuću ulogu u uspostavljanju i funkcionisanju društvenih
struktura. Potrebe za komuniciranjem u demokratskom društvu moraju se ostvariti proširenjem
posebnih prava poput prava na informisanje, prava da se bude informisan, prava na privatnost,
prava na učešće u javnom komuniciranju - što su sve elementi novog koncepta, prava na
komuniciranje (MacBride Report, 1980. g). U rezoluciji donetoj 1980. g. Generalna konferencija
UNESCO-a govori o "...pravu javnosti, etničkih i društvenih grupa i pojedinaca na pristup
izvorima informisanja i aktivno učešće u procesu komuniciranja."
Ako se sagleda razvoj ljudske civilizacije, uviđa se da je porast komuniciranja među ljudima
dovodio do razvoja civilizacije i u određenim momentima joj davao nova značenja.
Komunikacija je proces, koji je kao i svaki drugi, podložan promenama. Razvoj društva, kulture
i tehnologije omogućavaju da se načini komunikacije menjaju iz dana u dan.
1.1. Proces komunikacije
Komunikacija je proces slanja i primanja poruka, tj. proces na osnovu koga osoba, grupa ili
organizacija prenosi neku vrstu informacije drugoj osobi, grupi, organizaciji ili masovnom
auditorijumu. Od suštinskog značaja u tom procesu je da se informacija razume. Uspešna
komunikacija podrazumeva da je informacija tačno primljena u pogledu sadržaja i značenja koje

7
Komunikacija započinje u momentu kada komunikator u mislima oblikuje ideju koju želi da
prenese. Zatim ideju kodira (tj. "pretvara" u izgovorene ili napisane reči, slike, zvukove…).
Ovako kodirane poruke se zatim prenose (enkodiraju) do primaoca poruke - glasovno, pisanim
putem, govorom tela i sl.
Poruka putuje kroz komunikacioni kanal pomoću koga se poruka prenosi do primaoca. Glavni
komunikacioni kanali su: razgovor licem u lice, telefon, faks, pismo, e-mail, novine, radio, TV,
film itd. Kada poruka stigne do primaoca (recepijenta) on treba da je dekodira (protumači).
Nakon toga sledi (ili ne) njegova reakcija tj. odgovor na primljenu poruku.
Komunikacija je ostvarena kada je poruka primljena i do određene mere shvaćena. To ne znači
da je primalac poruku razumeo u onom smislu koji joj je namenio pošiljalac, jer poruka nije ono
što je pošiljalac poslao, nego ono što je primalac primio. Što je manja razlika između njihovog
značenja i smisla - to je komunikacija bila uspešnija.
Da bi komunikacija uopšte mogla da se odvija, potrebno je da učesnici poznaju jezik kojim se
razmena informacija vrši, da imaju interakcijske veštine i da poznaju važna kulturna obeležja
društvene strukture u kojoj komuniciraju. Način na koji pošiljalac u komunikacionom procesu
govori, otkriva primaocu u komunikacionom procesu nivo njegovog obrazovanja, karakter s
manama i vrlinama, sposobnosti, interesovanja, ambicije, pogled na ljude i pojave i sl. Stoga se
govornik može predstaviti u procesu komuniciranja, a da pritom nije verbalno govorio o sebi i
svojim osobinama.
U današnjem svetu globalnih komunikacija napredovanje u poslu i karijeri nezamislivo je bez
poznavanja bar jednog stranog jezika; štaviše, precizna komunikacija -a samim tim i znanje
jezika - u poslovnom okruženju postalo je pitanje opstanka.
1.2. Poruka
Komunikacija je proces slanja i primanja poruka. Kada se analizira sadržaj poruke, važno je
naglasiti razliku između pojmova podatak i informacija.
Podatak
- podaci su svakakva znanja, tj. sirove činjenice.
Informacija
- informacije su obrađeni, smisleni podaci, koji nakon obrade imaju upotrebnu
vrednost.
Komunikacija je proces prenošenja poruka znakovima u toku koga jedinke utiču jedna na drugu.
U komunikacionom procesu uticaj jedne jedinke na drugu je ili uzajaman ili jednosmeran.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti