Povijest socijalnih i političkih teorija 1

PLATON
-Život i djelo: Porijeklo i nadarenost uputili su Platona u političku karijeru. Ali njegovu će sudbinu odrediti upoznavanje Sokrata i priključivanju krugu prijatelja tog zadivljujućeg čovjeka. Dvije su bitne činjenice Platonova života: utemeljenje Akademije i njegovo putovanje na Siciliju. Po povratku u Atenu utemeljio je Akademiju koja je potom trajala kroz cijeli srednji vijek, sve dok car Justinijan nije 529. naredio njezino zatvaranje. Akademija je bila uzor svim filozofskim školama i učenjima osnovama antike, a potom i Zapada. Platon se borio protiv tiranije, time još odbacujući vladavinu pojedinca kao takvu. Želio je, na cijeloj Siciliji, na mjesto despocije postaviti vladavinu zakona. Prožimala ga je misao da se zdrav ustav može razviti samo ako su građani spremni život posvećen uživanju i razbludnosti zamijeniti životom moralne discipline. U očekivanju trenutka za akciju produbio se njegov uvid u beznadno stanje suvremenih država, dok se naposljetku nije našao prinuđenim da uzme riječ u pohvalu prave filozofije. Pohvala filozofije kao izvora znanja o onome što je dobro za ljude, kako u državnom tako i u osobnom životu, je točan ali ne i potpun opis Platonovih dijaloga. Iz niza dijaloga može se izdvojiti skupina onih koji su izričito posvećeni političkoj temii oni čine više od polovice sjelokupnoh djela: Država, Državnik i Zakoni. Političko porijeklo Platonova književnog djela otkriva veliki predmet njegova istraživanja, polis. Predmet-polis, proteže se između dvaju polova. Na jednoj strani jablja se država kao spas ljudskog roda, kao sretan grad koji treba izgraditi ljudskom rukom uz pomoć božanske providnosti, a na drugoj strani država se pokazuje kao premoćno iskušenje čijoj se korumpiranoj moći nitko ne može oduprijeti osim ako u pomoć ne pritekne božanska podrška.
-Pojedinac i polis: Za čovjeka biti dobar i biti sretan znače jedno. Što vrijedi za pojedinca, to se odnosi i na polis, stoga su oni sukladni. Dobrobit cjeline, polisa, ima veću težinu od dobrobiti pojednica. Zato polis, ako je nužno, od pojedinca može zahtijevati svaku fizičku i materijalnu žrtvu, pa i žrtvu života. Ono što pojedinac jest, ono što je postao, svoje stvaranje, odgoj i obrazovanje on duguje polisu i njegovim zakonima.
– Politika kao umijeće: Politika je u Platonovu jeziku umijeće- političko ili državno. Osnovno značenje tog pojma ne ograničava se na neku grupu dijaloga ili na neku fazu Platonova književnog stvaranja. Znanje znači isto što i umijeće. Znanje je ujedno i snalaženje i još više: sposobnost koja počiva na poznavanju. Hrabrost nije „tehničko znanje“. Ona se ne odnosi na neku specijalnu vještinu ili postignuće u životu, nego na život uopće, i kao takva je, govorimo li Sokratom „ljudsko ili političko umijeće“. Umijeće razviju vrlinu u dvostrukom smislu: vrlinu izvršioca (npr. muzikalnost svirača flaute) te vrlinu djela ili užitka u njemu (snaga melodije koja pokreće i usrećuje). U najvišem, ljudskom ili političkom umijeću (ili vrlini) te se dvije strane podudaraju. Tehničar je ujedno i svoje djelo: kako se kažeu Državi, on oblikuje samog sebe. Duši odgovara političko umijeće, a tijelu gimnastičko i liječničko umijeće. Ovo su osnovni pojmovi mjerodavni zaPlatonovo mišljenje i koji tvore „krug transcendencije“. O ljudsko-političkom umijeću ovisi blaženstvo pojedinaca, polisa i čovječanstva. O pojmu brige i odgoja govori cjelokupno Platonovo djelo. Briga povezuje svjetsku građevinu u njezinoj vertikalnoj uslojenosti. Odgojni sistem je jezgra „najboljeg polisa“.