Roditeljsko vaspitanje
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
Objavio vanja vk 26. novembar 2015. Prijavi dokument
UVOD
Odnos prema djeci s posebnim potrebama stoljećima je bio segregirajući. U prvobitnim zajednicama su djecu sa smetnjama u razvoju smatrali nekorisnim, te ih ostavljali sa strane jer su prestavljali teret kojeg se trebalo riješiti. U Antici je uglavnom dominantan bio netolerantni stav i nije postojala želja za organizovanim obrazovanjem. Segregacija je bila zakonski regulisana. Dominantnu ulogu u tom procesu imali su stručnjaci iz područja zdravstva, socijalne skrbi i specijalnog školstva. Glavni razlozi izdvajanja djece s intelektualnim i drugim teškoćama od svojih vršnjaka iz redovne škole i najbliže lokalne zajednice bila su njihova oštećenja, nedostaci i poteškoće.
Humanizam i renesansa su prvi periodi u historiji u kojima se pogledi na svijet usmjeravaju prema čovjeku i njegovim potrebama. 1784. godine je otvorena prva javna škola za slijepe i mentalno retardirane u Parizu. Kada je u pitanju naša bliža okolina, 1895. godine otvorena je prva škola za slijepe u Zagrebu. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, u svijetu se intenzivnije počela preispitivati etička opravdanost izdvajanja djece s intelektualnim, i općenito osoba s teškoćama u razvoju, od ostatka populacije. Termin “posebne potrebe“ uveden je 1993. godine u dokumentu koji je potvrđen na Simpoziju o djeci s posebnim potrebama u Salamanki (Španjolska). Nakon toga, razvijeni su i drugi termini poput „djeca s teškoćama u razvoju“ ili “djeca s posebnim edukacijskim potrebama“.
Specijalna pedagogija bavi se proučavanjem odgojno – obrazovnog rada, te određivanjem ciljeva, zadataka, metoda i oblika rada s djecom sa smetnjama u razvoju. Ova grana pedagogije se može podijeliti na: tiflopedagogiju (odgoj slijepih), surdopedagogiju (odgoj gluhih i nagluhih), oligofrenopedagogiju (odgoj djece s intelektualnim poremećajem), logopediju (proučavanje govornih poremećaja i metoda njihovog otklanjanja), somatopediju (odgoj djece s tjelesnim oštećenjima, i proučavanje metoda, oblikai principa u radu s njima) i sociopediju (odgoj djece sa poremećajima u ponašanju).
Predmet specijalnog odgoja tradicionalno pokriva populaciju djece sa smetnjama u razvoju, a posljednjih godina se nastoji afirmirati i u odnosu na djecu natprosječnih sposobnosti, te one sa specifičnim teškoćama u učenju koja zbog školskog neuspjeha nerijetko napuštaju školu. Cilj tog odgoja je da u granicama individualnih potencijala djece osigura njihov maksimalni razvoj. Školski sistem Bosne i Hercegovine u poslijeratnom periodu je okarakterisan procesom transformacije specijalnog odgoja i obrazovanja. U neke škole se uvodi i djelimična integracija učenika s posebnim potrebama. S obzirom da je krajnji cilj odgoja i obrazovanja socijalna integracija, to je neophodan početak integracije djece sa smetnjama u razvoju još od predškolske dobi.
1. POJAM DJECE S POSEBNIM POTREBAMA
Od ogromnog značaja za razvoj djeteta je ponašanje majke u toku trudnoće. Naime, mnoge buduće majke zanemaruju štetnost određenih hemikalija, poput lijekova, cigareta, alkohola, pa čak i raznih vrsta opojnih droga. Posljedica ovakvog ponašanja je rođenje djeteta s riziko faktorima, među kojima su oštećenje vida, sluha, govorni poremećaji, tjelesna invalidnost, organski poremećaji, hronična oboljenja, itd. Djeca s ovakvim smetanjama ispoljavaju posebne potrebe i zahtjeve za normalan razvoj i u literaturi se nazivaju riziko djecom. Strategije koje se koriste u radu s djecom s posebnim potrebama zavise od nekoliko faktora, među kojima su stepen oštećenja, te stepen i vrsta traume.
Najraširenije klasifikacije u pedagogiji razlikuju više vrsta poremećaja u razvoju:
• teškoće učenja,
• specifične teškoće učenja i ADHD (engl. attention deficit and hyperactivity disorder – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje),
• emocionalne teškoće i poremećaji u ponašanju,
• tjelesni invaliditet i hronične bolesti,
• smetnje inteligencije (mentalna retardacija),
• oštećenje sluha,
• oštećenje vida,
• autizam,
• epilepsija,
• poremećaji govorno-glasovne komunikacije,
• višestruke (kombinovane) smetnje i nedostaci.
Teškoće u razvoju se ispoljavaju u domenima odgoja i obrazovanja, u procesu socijalizacije, u obavljanju porodičnih, profesionalnih i društvenih funkcija. Zadatak odgoja jeste da ove smetnje potpuno ili djelimično ukloni. S tim u vezi, razvijena je domena specijalnog odgoja koja osigurava optimalni razvoj djeci i omladini s posebnim potrebama u skladu s njihovim sposobnostima. Ovaj odgoj obavlja se u okviru predškolskog i školskog doba i ima za cilj ostvarivanje općeg cilja odgoja, izgrađivanje ličnosti djeteta sa smetnjama u razvoju i njegov svestrani razvoj.
Specijalni odgoj zahtijeva:
• Primjenu posebnih odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih postupaka za uspostavu uspješnog funkcionisanja djece s posebnim potrebama,
• Primjenu specifičnih pomagala, sredstava i opreme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih zadataka,
• Osposobljeno i educirano rehabilitacijsko osoblje koje radi s djecom, roditeljima, nastavnicima, i pruža savjetodavnu pomoć.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.