Odlomak

 

UVOD

Odnos prema djeci s posebnim potrebama stoljećima je bio segregirajući. U prvobitnim zajednicama su djecu sa smetnjama u razvoju smatrali nekorisnim, te ih ostavljali sa strane jer su prestavljali teret kojeg se trebalo riješiti. U Antici je uglavnom dominantan bio netolerantni stav i nije postojala želja za organizovanim obrazovanjem. Segregacija je bila zakonski regulisana. Dominantnu ulogu u tom procesu imali su stručnjaci iz područja zdravstva, socijalne skrbi i specijalnog školstva. Glavni razlozi izdvajanja djece s intelektualnim i drugim teškoćama od svojih vršnjaka iz redovne škole i najbliže lokalne zajednice bila su njihova oštećenja, nedostaci i poteškoće.
Humanizam i renesansa su prvi periodi u historiji u kojima se pogledi na svijet usmjeravaju prema čovjeku i njegovim potrebama. 1784. godine je otvorena prva javna škola za slijepe i mentalno retardirane u Parizu. Kada je u pitanju naša bliža okolina, 1895. godine otvorena je prva škola za slijepe u Zagrebu. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, u svijetu se intenzivnije počela preispitivati etička opravdanost izdvajanja djece s intelektualnim, i općenito osoba s teškoćama u razvoju, od ostatka populacije. Termin “posebne potrebe“ uveden je 1993. godine u dokumentu koji je potvrđen na Simpoziju o djeci s posebnim potrebama u Salamanki (Španjolska). Nakon toga, razvijeni su i drugi termini poput „djeca s teškoćama u razvoju“ ili “djeca s posebnim edukacijskim potrebama“.
Specijalna pedagogija bavi se proučavanjem odgojno – obrazovnog rada, te određivanjem ciljeva, zadataka, metoda i oblika rada s djecom sa smetnjama u razvoju. Ova grana pedagogije se može podijeliti na: tiflopedagogiju (odgoj slijepih), surdopedagogiju (odgoj gluhih i nagluhih), oligofrenopedagogiju (odgoj djece s intelektualnim poremećajem), logopediju (proučavanje govornih poremećaja i metoda njihovog otklanjanja), somatopediju (odgoj djece s tjelesnim oštećenjima, i proučavanje metoda, oblikai principa u radu s njima) i sociopediju (odgoj djece sa poremećajima u ponašanju).
Predmet specijalnog odgoja tradicionalno pokriva populaciju djece sa smetnjama u razvoju, a posljednjih godina se nastoji afirmirati i u odnosu na djecu natprosječnih sposobnosti, te one sa specifičnim teškoćama u učenju koja zbog školskog neuspjeha nerijetko napuštaju školu. Cilj tog odgoja je da u granicama individualnih potencijala djece osigura njihov maksimalni razvoj. Školski sistem Bosne i Hercegovine u poslijeratnom periodu je okarakterisan procesom transformacije specijalnog odgoja i obrazovanja. U neke škole se uvodi i djelimična integracija učenika s posebnim potrebama. S obzirom da je krajnji cilj odgoja i obrazovanja socijalna integracija, to je neophodan početak integracije djece sa smetnjama u razvoju još od predškolske dobi.
1. POJAM DJECE S POSEBNIM POTREBAMA

Od ogromnog značaja za razvoj djeteta je ponašanje majke u toku trudnoće. Naime, mnoge buduće majke zanemaruju štetnost određenih hemikalija, poput lijekova, cigareta, alkohola, pa čak i raznih vrsta opojnih droga. Posljedica ovakvog ponašanja je rođenje djeteta s riziko faktorima, među kojima su oštećenje vida, sluha, govorni poremećaji, tjelesna invalidnost, organski poremećaji, hronična oboljenja, itd. Djeca s ovakvim smetanjama ispoljavaju posebne potrebe i zahtjeve za normalan razvoj i u literaturi se nazivaju riziko djecom. Strategije koje se koriste u radu s djecom s posebnim potrebama zavise od nekoliko faktora, među kojima su stepen oštećenja, te stepen i vrsta traume.
Najraširenije klasifikacije u pedagogiji razlikuju više vrsta poremećaja u razvoju:
• teškoće učenja,
• specifične teškoće učenja i ADHD (engl. attention deficit and hyperactivity disorder – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje),
• emocionalne teškoće i poremećaji u ponašanju,
• tjelesni invaliditet i hronične bolesti,
• smetnje inteligencije (mentalna retardacija),
• oštećenje sluha,
• oštećenje vida,
• autizam,
• epilepsija,
• poremećaji govorno-glasovne komunikacije,
• višestruke (kombinovane) smetnje i nedostaci.

Teškoće u razvoju se ispoljavaju u domenima odgoja i obrazovanja, u procesu socijalizacije, u obavljanju porodičnih, profesionalnih i društvenih funkcija. Zadatak odgoja jeste da ove smetnje potpuno ili djelimično ukloni. S tim u vezi, razvijena je domena specijalnog odgoja koja osigurava optimalni razvoj djeci i omladini s posebnim potrebama u skladu s njihovim sposobnostima. Ovaj odgoj obavlja se u okviru predškolskog i školskog doba i ima za cilj ostvarivanje općeg cilja odgoja, izgrađivanje ličnosti djeteta sa smetnjama u razvoju i njegov svestrani razvoj.
Specijalni odgoj zahtijeva:
• Primjenu posebnih odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih postupaka za uspostavu uspješnog funkcionisanja djece s posebnim potrebama,
• Primjenu specifičnih pomagala, sredstava i opreme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih zadataka,
• Osposobljeno i educirano rehabilitacijsko osoblje koje radi s djecom, roditeljima, nastavnicima, i pruža savjetodavnu pomoć.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari