Odlomak

 OBLICI SAZNANjA O DRUŠTVU
Velike razlike u poimanju stabilnosti odnosno promenljivosti sveta u kome živimo proističu iz različitih oblika saznanja na koje se oslanjamo u spoznaji sveta.
Izgrađeno mišljenje bi se moglo označiti kao ideološko.
Na sličan način se može zavesti i zdravorazumsko mišljenje.
Tačnost zdravorazumskih zaključaka nije sporna jer je zasnovana na iskustvu.
Varljivost zdravorazumskog znanja dolazi do izražaja kada na osnovu iskustva pokušamo da predviđamo događaje u promenjenim okolnostima.
Postoje i drugi oblici saznanja koje ljudi koriste u spoznavanju sveta u kome žive i sebe u tom svetu a to su: dogmatski sistemi religijskog mišljenja, socijalna i moralna filozofija i različiti oblici magijskog mišljenja.
 OSNOVI NAUČNOG SAZNANjA
Sociološki način mišljenja razlikuje se po tome što koristi „sistematske metode empirijskog istraživanja, analizu podataka, teorijsko mišljenje i logičku procenu argumenata“.
Po svom usmerenju, sociologija je teorijska a ne primenjena nauka.
Od sociologije se očekuje da zadovolji normativne principe teorijskog naučnog saznanja.
Osnovni normativni principi ove vrste saznanja su: objektivnost, pouzdanost, preciznost, opštost i sistematičnost.
Objektivnost znači uzimanje u obzir svih raspoloživih relevantnih iskustvenih podataka i traganje za novim podacima koji mogu biti značajni za proučavani problem.
Objektivan istraživač će uzeti u obzir i one podatke koji nisu u skladu s njegovim interesima, vrednostima ili predubeđenjima.
Cilj nauke nije potvrđivanje naših pretpostavki već njihovo opovrgavanje.
Pouzdanost predstavlja formalnu stranu objektivnosti tj. proverljivost istraživačkog postupka.
Zasniva se na pretpostavci da je pouzdano samo ono znanje do koga mogu doći i drugi istraživači ako koriste iste istraživačke tehnike.
Preciznost se sastoji u težnji da se utvrde značajne ali teško uočljive nijanse u ispoljavanju neke pojave.
Pojmovna doslednost i terminološka određenost, klasifikacije i merenja značajno povećavaju preciznost naučnih iskaza.
Opštost i sistematičnost znače da teorijska nauka ima za cilj otkrivanje odnosno objašnjenje pravilnosti koje postoje u stvarnosti.
Sistematičnost nauke ispoljava se u stvaranju teorija koje za cilj imaju da povežu što više opštih iskustvenih iskaza.
 POZITIVIZAM I ANTIPOZITIVIZAM
Pozitivizam je pristup koji saznajno vrednim smatra samo one iskaze koji se zasnivaju na proverljivim činjenicama.
U sociologiji, pozitivizam podrazumeva prihvatanje načela na kojima su izgrađene prirodne nauke i metoda kojima se one služe.
Pozitivistički usmereni sociolozi smatraju da nema suštinske razlike između prirodnih i društvenih nauka.
Ljudi reaguju na spoljašnje podražaje koji predstavljaju uzrok njihovog ponašanja.
Zadatak sociologa je da ustanovi koji spoljni činioci deluju na ljudsko ponašanje.
Antipozitivistički nastrojeni sociolozi smatraju da postoji značajna razlika između predmeta društvenih i prirodnih nauka.
Od predmeta istraživanja zavisi izbor metoda.
Osnovna razlika između materije i čoveka sastoji se u tome što ljudska bića imaju svest i osećanja, za razliku od materije, pa njihove reakcije na spoljne podražaje nisu puko reaktivno ponašanje već je primerenije govoriti o delovanju.
Pozitivistički orijentisani sociolozi smatraju da je krajnji cilj sociologije objašnjenje društvenih pojava.
Objasniti neki pojedinačan događaj, proces ili zakon znači dati odgovor na pitanje „zašto“.
Objašnjenje je naučni iskaz kojim se neka pojava povezuje sa drugim pojavama da bi se utvrdio uzrok njenog nastanka, njeno poreklo, funkcija i tome slično.
Moguće je razlikovati nekoliko vrsta objašnjenja:
1. Deduktivni model znači da je pojava koju objašnjavamo logički nužna posledica premisa objašnjenja.
2. Objašnjenje po verovatnoći znači da premise čine pojavu verovatnom. Ovaj tip objašnjenja je najčešći u društvenim naukama.
3. Funkcionalna objašnjenja imaju za cilj da ukažu na funkciju koju neka pojava ima u sistemu, a odgovor na pitanje zašto ona postoji počinje iskazom „da bi“, „u cilju“ itd. Odgovara na pitanje koje potrebe neka pojava zadovoljava.
4. Genetična objašnjenja podrazumevaju navođenje niza pojedinačnih iskaza o prošlim događajima koji su uticali na nastanak pojave. Odgovaraju na pitanja o poreklu (genezi) pojave.
5. Uzročno objašnjenje (najpoznatiji oblik) traga za odgovorom na pitanje zašto se neka pojava desila na tačno određeni a ne na neki drugi način.
6. Strukturalno objašnjenje odgovara na pitanje koji elementi čine neku pojavu.
Antipozitivisti smatraju da cilj sociologije nije objašnjenje već razumevanje.
Razumevanje je naučni postupak kojim se otkriva značenje koje akteri pridaju svojim postupcima.
Veber smatra da treba praviti razliku između aktuelnog razumevanja i razumevanja na osnovu motiva.
Oružani napad jedni definišu kao teroristički akt, drugi kao akt oslobodilačke borbe, treći kao čin fanatizma itd.
Teorija je skup međusobno povezanih iskaza kojima se objašnjava neka pojava.
Merton predlaže da se pojam sociološka teorija rezerviše za skup pravila iz kojih se mogu izvesti iskustvene pravilnosti.
Teorija ima mnoštvo funkcija u naučnom istraživanju.
Jedna od najvažnijih dilema u sociologiji vezana je za odnos pojedinca i društva.
Prema realističkom gledištu oba pojma imaju sopstvenu realnost, a prema nominalističkom, društvo ne postoji već postoje samo konkretni pojedinci.
Društvo je ime za zbir pojedinaca ili odnosa koje oni međusobno uspostavljaju.
Realizam polazi od pretpostavke da je društvo, mada se sastoji od pojedinaca, celina različita od njihovog prostog zbira.
Zastupnici teorije simboličkog interakcionizma smatraju da bi pojam društvo trebalo stavljati pod navodnike.
Mi nismo kreature društva, nego njegovi kreatori.
Prema funkcionalističkoj teoriji, strukturu društva čine elementi odnosno institucije koje skladno deluju radi efikasnog funkcionisanja čitavog organizma.
Predstavnici konfliktnih teorija društva su marksisti i feministi.
Ono smatraju da postoji velika razlika u pogledu raspodele resursa između grupa koje zauzimaju različite pozicije u društvenoj strukturi.
Eksploatacija predstavlja najvažniji odnos između tih grupa.
Marksisti u prvi plan ističu eksploataciju radnika od strane vlasnika kapitala, a feministi eksploataciju žena od strane muškaraca.
Razlika između ovih gledišta se može tumačiti i kao posledica različitih teorijskih pitanja koja se postavljaju pred sociologiju.
Funkcionalisti se pitaju kako je uopšte moguće da i pored razlika koje postoje među ljudima i njihovim interesima, društva ipak normalno funkcionišu
U ovom slučaju premisa je da u svakom društvu postoji minimum slaganja oko osnovnih vrednosti.
Marksisti pokušavaju da odgovore na pitanje zašto se i kako menjaju tipovi društva kroz istoriju.
U ovom slučaju odgovor je da su sukobi uzrok promena.
Antonio Gramši uveo je pojam kulturne hegemonije kao neophodnog preduslova političke vladavine neke klase.
Kulturna hegemonija znači nametnuti svoj pogled na svet čitavom društvu.
Savremeni radnici u kapitalizmu prihvataju ključna gledišta liberalne ideologije.
Komunističke partije su bile protiv tržišta i liberalne demokratije.
 METOD SOCIOLOŠKOG ISTRAŽIVANjA
Izbor metoda zavisi od konkretnog predmeta i cilja istraživanja.
Jedna struja zagovara kvantitativna istraživanja odnosno korišćenje podataka koji se mogu pretvoriti u brojeve.
Druga struja se zalaže za kvalitativne metode tj. prednost daje iskazima ispitanika na osnovu kojih možemo razumeti njihovo delovanje.
Kvantitativnim istraživanjima prikupljaju se činjenice o velikom broju slučajeva – one postaju statističke činjenice.
Kvalitativna istraživanja značajnim smatraju iskaze jednog čoveka ili nekolicine ljudi.
 Priprema istraživanja
Izbor teme nije lak zadatak.
Izbor teme može biti posledica želje naručioca istraživanja ili pritiska javnog mnjenja.
Nakon izbora teme, a pre početka istraživanja, treba proučiti postojeću literaturu o problemu i pregledati sekundarne izvore podataka.
Sekundarni izvori su postojeći podaci.
Primarni izvori podataka se prikupljaju tokom istraživanja.
Valjano postavljanje hipoteze se postiže tako što društveni problem prevodimo u istraživački problem.
Pitanja koja se koriste:
1. Obično se polazi od činjeničnih pitanja odnosno od informacije šta se desilo.
2. Komparativna
3. Dijahronijska
4. Teorijska
Postavljanje hipoteze jedna je od ključnih faza istraživanja jer hipoteze usmeravaju.
Ponekad se misli da je istraživanje uspešno samo ukoliko je potvrdilo našu početnu hipotezu.
Sledeći korak pre izlaska na teren radi prikupljanja podataka predstavlja određivanje uzorka.
Najpotpunija reprezentativnost postiže se izborom slučajnog uzorka.
Studije slučaja koje se bave nekom institucijom, društvenom grupom, pojedincem ili nekim događajem ne mogu biti reprezentativni za sve slučajeve.
 Prikupljanje podataka
Dve osnovne tehnike za prikupljanje podataka su posmatranje i razgovor.
Smatra se da je posmatranje osnovna tehnika jer pruža najširi uvid u složenost proučavane pojave.
Naučno posmatranje se razlikuje od običnog posmatranja po tome što je usmereno i sistematsko.
Osnovna podela posmatranja je na posmatranje bez učestvovanja i posmatranje s učestvovanjem.
Posmatranje s učestvovanjem se češće koristi u kvalitativnim istraživanjima.
Razgovor može imati formu ankete ili intervjua.
U kvantitativnim istraživanjima koristimo ankete.
Cilj anketa je prikupljanje podataka o velikom broju ljudi.
Najpraktičniji način anketiranja je upitnik.
U sociologiji se najčešće koriste takozvane eksplanatorne ankete kojima se proveravaju neke hipoteze.
Intervjui se koriste u kvalitativnim istraživanjima.
 Sređivanje podataka
Sređivanje podataka znači rangiranje prema vrsti i veličini.
Razvrstavanje prema vrsti naziva se klasifikacija.
Dobra klasifikacija mora biti iscrpna i dosledna.
Razvrstavanje prema veličini postiže se pomoću merenja.
Postoji i statističko sređivanje podataka.
Analiza sadržaja kombinuje kvantitativni i kvalitativni pristup.
 Analiza podataka
Konačnu fazu istraživanja predstavlja analiza podataka.
Utvrđivanje veze između različitih pojava dokazuje se eksperimentom.
Eksperimentisanje u društvenim naukama često je nemoguće ili ograničeno.
Sociolozi kao zamenu za eksperiment koriste uporedni metod i multivarijantnu analizu.
Maks Veber je uporednim metodom dokazao tezu o uticaju religije na nastanak kapitalizma, a Dirkem uticaj društvene kohezije na stope samoubistva.
Češće se koristi multivarijantna analiza.
Multivarijantna analiza je statistički postupak pomoću koga se meri uticaj različitih faktora na proučavanu pojavu.

Rating: 3.0/5. From 2 votes.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari