P.U. CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH
GRAČANICA
Maturski rad iz Hirurgije
Tema: Tumori kostiju
Mentor: Polaznik:
dr Osmić Hajrudin Trokić Esmeralda
Gračanica, 2021. godina
Mišljenje mentora: ________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
_____________________________________________________________
Komisija: 1.
2.
3.
1
1.
Uvod
Tumori su abnormalne nakupine tkiva, čiji rast nadmašuje i nije usklađen s rastom
normalnih tkiva, a nastavlja rasti u prekomjernom obliku i nakon što je uklonjen uzrok te
promjene. Proces tijekom kojeg se normalne stanice pretvore u tumorske stanice naziva se
neoplastičnom pretvorbom. Normalna stanica prelazi u zloćudnu zbog jedne ili više mutacija
u vlastitoj DNA, a taj prelazak može biti nasljedan ili stečen. Razvoj tumora je kompleksan
multifazni proces koji obuhvaća ne samo više genetskih promjena, nego uobičajeno i druge
epigenske čimbenike (djelovanje hormona, ko-karcinogeni, promotorski učinci tumora i
ostalo), koji sami za sebe ne uzrokuju stvaranje tumora, ali zato povećavaju mogućnost da
posljedica genetske mutacije bude patološka promjena.
Dvije su glavne kategorije genetskih promjena koje dovode do razvoja zloćudne bolesti:
aktivacija proto-onkogena u onkogene i inaktivacija gena supresije tumora. Te promjene su
rezultat točkastih mutacija, umnožavanja proto-onkogena ili kromosomskih translokacija, do
kojih dolazi djelovanjem nekih virusa ili kemijskih karcinogen
Rast tumora je nesvrhovit (nema biološke svrhe), autonoman (neovisan o normalnim
fiziološkim kontrolnim mehanizmima, tj. tumorske stanice reagiraju na abnormalan način na
stimulaciju čimbenicima rasta, hormonima i drugim biološki ativnim tvarima u krvi i u
normalnim tkivima), parazitski (tumorske stanice iz krvotoka domaćina iskorištavaju hranjive
tvari, kisik, hormone i druge za život bitne sastojke), te nepravilan i neorganiziran zbog čega
tumorske stanice ne stvaraju organe ili tkiva.
U ovom radu akcenat stavljamo na tumore kostiju, gdje ćemo u nastavku rada opisati
njihove glavne karakteristike, podjelu, dijagnozu kao i način liječenja tumora kostiju.
2.
Anatomija kostiju
Kost ili koštano tkivo jest povezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Sve kosti
u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur te zajedno s mišićima kosti čine sistem organa za
kretanje. Kosti su međusobno povezane pokretljivim zglobovima i mišićima tako da mogu
pokrenuti tijelo brzinom do 45 km/h. Kosti su čvrste i jake, šuplje unutrašnjosti, stoga nisu
3
4.
Razvoj tumora
Normalno, stanice u tijelu rastu i dijele se na kontrolisani način kako bi proizvele nove
stanice koje tijelo treba za očuvanje zdravlja. U tom procesu, stare ili oštećene stanice
odumiru i zamjenjuju se novima. Međutim, ponekad ovakav postupak krene krivim putem.
Genetski materijal (DNA) stanice se ošteti ili promijeni što za rezultat ima mutacijciju koja
utiče na rast i diobu stanica. U takvom slučaju stare stanice ne odumiru kada bi trebale, a
nove stanice se stvaraju i kada tijelo nema potrebu za njima.Taj višak stanica može formirati
čvrstu masu tkiva koju nazivamo tumor (lat. tumor – oteklina).
5.
Vrste tumora po mikroskopskom ili genetskom izgledu stanice
Tumori mogu biti :
•
zloćudni (maligni) i
•
dobroćudni (benigni).
Zloćudni oblik naziva se rak (lat. cancer – rak). Zloćudnost ili malignost nekog tumora
odnosi se na svojstvo tog tumora da prodire i razara okolno tkivo i da stvara udaljene
metastaze u organizmu, odnosno da se širi od mjesta gdje je bolest krenula na mnoge dijelove
tijela putem krvožilnog i limfnog sistema. Tumori svojim rastom mogu pritiskati okolne
dijelove tijela, a kako i razvijaju svoje vlastite zalihe krvi, tumorsko tkivo zdravom tijelu
oduzima potrebne hranjive tvari. U situacijama kada abnormalne stanice ne formiraju
tumorsko tkivo, moguće je da svojim rastom i umnožavanjem istisnu normalne stanice i time
ometaju tjelesne funkcije.
Većina ovih bolesti je nazvana prema organu ili tipu stanice u kojoj su nastali, dakle
prema njihovom primarnom sijelu. Na primjer, rak koji nastane u debelom crijevu zove se rak
debelog crijeva. Prema mikroskopskom izgledu stanice i drugim specifičnostima koje se
otkivaju raznim dijagnostičkim postupcima, patolog određuje stanično porijeklo i tip
tumora. Dakle, stanica raka nalikuje tkivu organa koji je zahvaćen rakom – ne po obliku, nego
po mikroskopskom ili genetskom izgledu stanice. Ova informacija omogućavaonkologu,
lijekaru koji liječi bolest, planiranje liječenja, odnosno predviđanje rasta i napredovanja raka.
O svim tim detaljima treba biti obaviješten i bolesnik prije početka liječenja.
Onkolozi i drugi kliničari dijele tumore na:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
