Ucenicke koncepcije u razumijevanju zvuka

1. UVOD
1.1. SPOZNAJNI OBRASCI I POUCAVANJE FIZIKE
Kod ljudi postoji snažna sklonost da organiziraju svoja iskustva i opažanja u spoznajne obrasce (mentalne modele) koji se odnose na pojedine teme. O osobinama tih  obrazaca i danas se živo raspravlja i usprkos pokušajima da se izgradi opce reprezentativni  sustav za mentalne modele, od do danas nacinjenih, nijedan nije široko prihvacen. Medutim neki zakljucci su jasni. Ogranicavajuci se na njih, danas znamo da mentalni obrasci imaju slijedece osobine:
1. Sastoje se od tvrdnji, predodžbi, pravila o postupanju i stavova o tome kada i kako ih treba koristiti.
2. Mogu sadržavati proturjecne elemente.
3. Mogu biti nepotpuni.
4. Osoba cesto ne poznaje nacine “pokretanja” postupaka koji postoje u njenim mentalnim  obrascima, odnosno nije ih svjesna.
5. Elementi mentalnih obrazaca nemaju jasne granice. Slicni elementi mogu se pomiješati.
6. Mentalni obrasci teže minimalizaciji trošenja umne energije. Ljudi ce cesto dodatno fizicki djelovati, ponekad poduzimati teške i zahtjevne poslove koji iziskuju i mnogo vremena,
da bi izbjegli malo ozbiljnog promišljanja.
Odavde možemo zakljuciti da se mentalni obrasci oblikuju na posve razlicit nacin od onog najcešce prihvacenog u poucavanju fizike.Mi obicno podrazumijevamo da naši ucenici nešto ili znaju ili ne znaju. Pogled na mentalne obrasce koji su uoceni kod ucenika namece drukciji stav.Naime, kod ucenika mogu postojati proturjecni elementi u razmišljanju odnosno zakljucivanju, a da oni nisu svjesni tih proturjecnosti. Iz poznavanja sklonosti uma ka oblikovanju mentalnih obrazaca te njihovih svojstava, prirodno slijede brojni zakljucci važni za razumijevanje poucavanja fizike.
Ono što najprije treba shvatiti jest da ono što trebamo pružiti uceniku nije jednostavno “sadržaj”, vec je potrebno izgraditi njihovo razumijevanje tog sadržaja unutar  jasnog, tocnog i ucinkovitog mentalnog obrasca. Medu metodicarima prirodnih znanosti opcenito je prihvaceno da ucenici vec prije  formalnog obrazovanja imaju predodžbe o gradivu koje su razlicite od onih u strucnjaka a  koje pri poucavanju valja uociti i razotkriti.  Takve predodžbe nazivaju se razlicito: predpredodžbe, alternativne predodžbe, krive predodžbe (miskoncepcije), spontane predodžbe, no u vezi s njihovim bitnim odlikama  autori su složni.
One su:
1. spontane, samonikle;
2. cvrsto ukorjenjene, postojane, spoznajne tvorevine;
3. razlicite od predodžbi strucnjaka;
4. one u temeljnom smislu utjecu na ucenikovo razumijevanje prirodnih pojava i
znanstvenog objašnjenja istih;
5. moraju se nadici, izbjeci ili otkloniti da bi ucenici postigli razumijevanje strucnjaka.