Odlomak

Ugovor o finansijskom lizingu

Lizing poslovi su nastali kao poseban metod finansiranja u poslovnoj praksi (prvo u SAD). U pravnom smislu, posao finansijskog lizinga je složeni pravni posao koji se sastoji od dva ugovora o isporuci i ugovora o finansijskom lizingu. Oba ugovora zaključuje davalac lizinga.
Ugovor o isporuci je ugovor koji davalac lizinga zaključuje sa isporučiocem (proizvođačem) koga je odabrao primalac lizinga, dok ugovor o fin. lizingu zaključuje davalac lizinga sa primaocem lizinga. Davalac lizinga zaključuje ugovor o isporuci sa isporučiocem predmeta lizinga koga je odredio primalac lizinga na osnovu koga stiče pravo svojine na predmetu lizinga, prema specifikaciji primaoca i pod uslovima koje odobrava primalac lizinga. Kod ugovora o isporuci, primalac nije ugovorna strana, već treće lice, ali koje bitno utiče time što određuje isporučioca, daje specifikaciju predmeta i odobrava uslove ugovora. Davalac lizinga najčešće kupuje predmet lizinga, pa je u tim slučajevima ugovor o isporuci zapravo poistovećen sa ugovorom o prodaji. Međutim, kako davalac lizinga može steći pravo svojine i npr. ugovorom o razmeni, to je ovaj posao u Zakonu o fin. lizingu označen kao ugovor o isporuci. Ugovor o isporuci se razlikuje od ugovora o prodaji i zbog odlučujuće uloge primaoca kao trećeg lica, te ugovor nema dejstvo samo inter partes. Primalac ima pravo da, ukoliko je predmet isporuke nesaobrazan, koristi ona pravna sredstva koja stoje na raspolaganju strani iz ugovora, izuzev raskida ili poništaja ugovora i zahteva za sniženjem cene.
Ugovor o finansijskom lizingu zaključuje davalac lizinga sa primaocem lizinga, kojim se obavezuje da na primaoca prenese ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga na ugovoreno vreme, a primalac lizinga se obavezuje da mu za to plaća ugovorenu naknadu u ugovorenim ratama.Differentia specifica ovog lizinga, jeste finansijski aspekt. Finansijski aspekt se ispoljava kao interes dobavljača opreme da finansira njeno delovanje davaocu lizinga koji mora biti jači od interesa za prodajom iste robe, koji zavisi od poreskih pogodnosti i drugih poreskih uslova.
Ostale vrste lizinga: različita dobra se mogu iznajmljivati i drugim poslovima koja spadaju u opšti pojam lizinga, kao što su direktni i indirektni lizing; kratkoročni, srednjeročni i dugoročni; terminski, resolving, i lizing sa opcijom kupovine; neto i bruto lizing. Najčešća je podela na operativni i finansijski lizing. Posao operativnog lizinga karakteriše dvostranost u kome je davalac lizinga istovremeno i proizvođač, odnosno isporučilac opreme sa kojim primalac lizinga neposredno zaključuje ovaj posao. U pitanju je kratkoročni posao, u kome nema pune amortizacije predmeta lizinga, a davalac lizinga snosi rizik propasti ili zastarelosti.
Pravna priroda ugovora o finansijskom lizingu.
Ugovor o finansijskom lizingu ima najviše sličnosti sa ugovorom o zakupu. Predmet lizinga se daje na privremeno korišćenje, kao i kod zakupa. Ono što fin.lizing čini različitim je činjenica da ugovor o fin. lizingu nastaje u sklopu šireg posla koji je označen kao posao lizinga. Nastanak finansijskog lizinga pretpostavlja postojanje ugovora o isporuci, pri čemu davalac lizinga ima ulogu posrednika između proizvođača i primaoca.Sadržina ugovora o isporuci opredeljuje pravno dejstvo ugovora o finansijskom lizingu, i obrnuto.Međutim, nakon nastanka, ugovor o fin.lizingu je pravno samostalan posao u kome u odnosi između ugovornih strana regulisani posebnim pravilima koje ovaj posao čine različitim poslom i odvajaju ga od ugovora o isporuci.
Od ugovora o prodaji se razlikuje, iako ima i sličnost, po tome što ni davalac ni primalac lizinga nemaju položaj klasičnih prodavaca i kupaca, ni u pogledu prava i obaveza, ni u pogledu odgovornosti, odnosno raspoloživim pravnim sredstvima. Ugovor o fin.lizingu se razlikuje od ugovora o kreditu po tome što davalac lizinga ne samo što praktično omogućava nabavljanje predmeta lizinga na kredit, već ima i neke obaveze klasičnog prodavca opreme. Ugovor o finansijskom lizingu je posao građanskog i privrednog prava; klasifikacija zavisi od toga da li se predmet lizinga koristi za privatne ili profesionalne svrhe.

 

 
Izvori prava:
nacionalni izvori su Zakon o finansijskom lizingu i raznim odlukama i uputstvima. Za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom se primenjuje supsidijarno, ZOO. Na poslove koji imaju element inostranosti se primenjuje Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, Z o deviznom poslovanju, Carinski zakon, samo ako nisu u suprotnosti sa ZFL.
Međunarodni izvori: U okviru UNIDROIT, Konvencija o međ. finansijskom lizingu. Konvencija se primenjuje kada se davalac i primalac nalaze u različitim državama ako su u pitanju države ugovornice, ili ako su oba ugovora regulisani pravima država ugovornica. Za primenu Konvencije mesto gde se nalazi predmet nije od značaja. Ugovornice su slobodno da isključe primenu Konvencije.

Na ugovor će se primeniti pravo države u kojoj primalac ima mesto poslovanja, ukoliko države nisu ugovorile koje će se merodavno pravo primenjivati, i ne postoje opšti principi koji bi regulisali određeno pitanje koje nije na izričit način regulisano Konvencijom.

Konvencija se primenjuje u međunarodnim fin.odnosima. dok se Zakon primenjuje u unutrašnjim odnosima, ali se može primeniti i na poslove lizinga sa elementom inostranosti (kada je davalac lizinga strano lice). Odredbe Konvencije se mogu upotrebljavati u unutrašnjim odnosima, ali kao ugovoreno pravo. Što se tiče hijerarhije, to zavisi od ustavnih propisa zemalja koje su ratifikovale Konvenciju (međ. ugovori vs. zakoni).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari