Uloga ugovora u osiguranju

Uvod

U XIV veku pojavljuju se prvi ugovori o osiguranju. Iz Italije posao osiguranja se brzo širio na druge zemlje, tako da već novi vijek karakteriše komercijalizacija osiguranja koje ima izvjesne karakteristike slične današnjem osiguranju. Osiguranje predstavlja važnu društvenu ustanovu čija je uloga u savremenom životu u stalnom porastu. Kod nas služi da bi se na što efikasni način obezbedila društvena imovina i imovina gradjana od štetnih posledica elementarnih pojava koje su sve češća pojava, kao npr. poplave, požar, grad i sl.. Osiguranje pruža i izvjesno materijalno obezbedjenje licima koja su se osigurala od nesrećnih slučajeva (povreda tijela, zdravlja, smanjenja radne sposobnosti itd.), ako bi do takvih slučajeva došlo.
Statistike pokazuju da svake godine na unutrašnjem tržištu EU-a novih 150 miliona potrošača stupa u sektor finansijskih usluga. Zato zaštita osiguranika pojedinaca, preduzeća, zauzima sve značajnije mjesto u praksi osiguranja.Potreba da se pruži zaštita osiguranicima proizlazi iz temeljne neravnoteže između pregovaračke pozicije, stepena znanja i finansijskih sredstava između osiguranika i osiguratelja, koja u konačnici dovodi osiguranike u slabiji ugovorni položaj.
Neravnoteža se posebno opaža u situacijama kada ugovor koji se sklapa nije za osiguranike uobičajen i svakodnevan te kada se gubitci i eventualni sporovi pokazuju tek nakon proteka određenog vremena, a što je učestalo kod ugovora o osiguranju koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje. Radi njegova učinkovitog funkcioniranja sektor osiguranja trebao bi osigurati adekvatnu zaštitu osiguranicima temeljeći se na načelima transparentnosti i odgovarajućeg informisanja osiguranika posebno o karakteristikama usluge osiguranja, cijenama, troškovima i uslovima osiguranja, zatim na omogućavanju pravog izbora između više usluga koje se nude na tržištu, na učinkovitoj i ne pretežno skupoj pravnoj zaštiti u rješavanju pritužbi i sporova, te konačno na načelu čuvanju i zaštite njihove privatnosti.
Samo neki od primjera prakse osiguratelja kojima se štete osiguranici pojedinci bili bi prodaja usluge osiguranja koja ne identifikuje i ne odgovara potrebama osiguranika, prodaja vezanih usluga osiguranja uz osnovnu, propust potpunog i pravilnog obavještavanja o svim troškovima i elementima ugovora, propust dostave uslova osiguranja, nepoštene ugovorne odredbe, zavaravajuće oglašavanje i marketing itd. Kako bi se navedeno spriječilo sistem zaštite osiguranika trebao biti utemeljen na jasnim pravnim pravilima (i ugovornog prava i pravilima nadzora nad osiguraocima) i na odgovarajućim mehanizmima zaštite njihovih prava.
Sklapanjem bilo kojeg ugovora svaka ugovorna strana preuzima na sebe određena prava i određene obveze. Tako je i kod ugovora o osiguranju.
Ugovorom o osiguranju osiguratelj, kao jedna od ugovornih strana, obvezuje se ugovaratelju osiguranja, drugoj ugovornoj strani, isplatitiosiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

1. Značaj osiguranja
Osiguranje je oblast od posebnog društvenog interesa i kao takvo dobilo je odgovarajuće mesto zahvaljujući novonastaloj situaciji u razvoju našeg društva, težnji ka savremenoj državi u kojoj vladaju osnovni postulati napredka i uključenja u međunarodne tokove. Kao ekonomske i pravne institucije osiguranje nadoknjađuje štete nastale u društvu privredi i svakodnevnom životu ljudi. Složenost mehanizma koji se u osiguranju primenjuje predstavlja ga specifičnu ekonomiku. Važna društvena oblast kao sto je osiguranje zbog velikog sadržaja mehanizna ekonomske – pravne privrede jos uvek je veliki izazov mnogim istraživačima kako ekonomske, tako i pravne struke. Nemoguće je utvrditi da li osiguranje pripada ekonomskim ili pravnim naukama. Pravne nauke svrstavaju osiguranje u red svojih disciplina zbog pravne regulative u osiguranju koju čine zakon i ugovor. S druge strane ekonomske nauke potenciraju ekonomske principe kao što su sigurnost, likvidnost i rentabilnost bez kojig osiguranje ne bi opstalo. Poistovećenost osiguranja sa rizikom kao ekonomski štetnim događajem daje samo malu prednost ekonomskim naukama. Bitne karakteristike rizika su: rizik mora biti moguć, nastupanjem rizika nastupa ekonomska šteta, nastanak rizika mora biti neizvestan i slučajan i rizikom se ne može upravljati.
Organizovanje, pracenje, nadzorianalizasvihnovcanihtokovavezanihzapribavljanjeosiguranja, placanjeodsteta, finansiranjemerasprecavanjanastankastetaiulaganjeraspolozivihsredstava ,spadapodfinansijskeposloveosiguravajucegdrustva.
Mesto osiguranja u finansijama zemlje takodje je opredeljeno brojnim posebnostima ove delatnosti. Osnovnu ulogu posredne ekonokmske zastite – naknade steta u osiguranju imovine i isplate osiguranih svota u osiguranju lica – osiguravaci ispunjavaju iz unapred naplacenih sredstava od osiguranika u vidu premije osiguranja. Osiguravajuca delatnost raspolaze znatnim i kvalitetnim novcanim sredstvaima koja imaju obelezja posebnog kapitala. Na njihovu visinu uticu : grane osiguranja iz kojih poticu, pokriveni rizici, obim primene ustanove reosiguranja, osiguraceve obaveze i dr.
Od navedenih okolnosti zavisi duzina zadrzavanja sredstava kod osiguravajuceg drustva i mogucnost njihovog ulaganja u finansijskoj strukturi zemlje gde proizvode krupne makroekonsomske efekte.Osiguranje je izuzetno tesno povezano sa bankarskim, odnosno finansijskim sistemom u celini. Deo novcane akumulacije iz osiguranja usmerava se u banke ili se ulaze u deonice, obveznice i slicne instrumente na finansijskom trzistu. Pored toga, sav tekuci priliv sredstava drzi se na bankarskim racunima , i predstavlja vazan cinilac koji povecava kreditnu sposobnost banke. Osiguranje, u zemlji koja se bori sa inflacijom , deluje kao stabilizirajuci cinilac, podsticuci stednju na racun potrosnje. Osiguravajuci fondovi se usmeravaju u finansijske tokove kao vazan cinilac privrednog oporavka kada privreda ima silaznu putanju.
Kod ulaganja sredstava opste nacelo je da osiguravajuca drustva ulazu samo tamo gde postoje neophodna sigurnost i likvidnost, uz ostvarivanje zadovoljavajucih stopa prinosa na ulozena sredstva.