Utjecaj energetske politike u zgradarstvu na ispunjavanje obaveza Kyoto Protokola

Sažetak
Poslijednjih godina mjerenje koncentracije ugljičnog dioksida pokazalo je da se njegova koncentracija u zemljinoj atmosferi povećala gotovo duplo u odnosu na početak devetnaestog stoljeća. Znanstvenici su pronašli brojne dokaze koji upućuju na to da povećana koncentracija ugljičnog dioksida, putem efekta staklenika, utječe na globalno zatopljenje i da emisije stakleničkih plinova koje su rezultat ljudskih aktivnosti tome značajno doprinose.
Zbog svega navedenog ujedinjeni su narodi započeli proces ublažavanja ljudskog utjecaja na klimu. Rezultat tog procesa je potpis Republike Hrvatske na UNFCC (UN Framework Convention on Climate Change) konvenciji kojom se, kao zemlja u tranziciji, obavezala da će emisije stakleničkih plinova održati na nivou iz 1990. i kasnije potpisivanje Kyoto protokola kojim se obavezala da će emisije smanjiti za 5% u odnosu na baznu godinu u razdoblju 2008.-2012.
Potrošnja energije u kućanstvima predstavlja značajan udio u ukupnoj potrošnji Republike Hrvatske i drugih zemalja. Brojna istraživanja i pilot projekti u svijetu pokazuju da je poboljšanje energetske efikasnosti u zgradarstvu jedna od tehnološki najmanje zahtjevnih i najisplativijih metoda za smanjivanje emisija stakleničkih plinova. Izračunavanjem smanjenja emisija CO2, na osnovu postojećih prognoza smanjenja potrošnje energije u slučaju poboljšavanja toplinske zaštite stambenih objekata, pokazalo se da poboljšanje toplinske izolacije postojećih stambenih objekata može značajno doprinijeti ispunjavanju međunarodno preuzetih obaveza. Količina smanjenja emisija ovisi o dinamici i opsegu provođenja rekonstrukcije
objekata. Izračunavanjem potencijalne vrijednosti izbjegnutih emisija po cijeni od 15$/t pokazalo se da bi država mogla naći opravdanje za donošenje poticajnih mjera za projekte poboljšavanja energetske efikasnosti, kako postojećih tako i novih objekata. Kao primjer navedene su neke poticajne mjere koje su na snazi u drugim državama dulje vrijeme.

Uvod
U zadnje vrijeme je postalo jasno da se koncentracija ugljičnog dioksida udvostručila u odnosu na početak devetnaestog stoljeća kao rezultat ljudskih aktivnosti. Kao posljedica toga i pokazatelja da bi koncentracija CO2 mogla, zbog efekta staklenika, značajno utjecati na globalno zatopljenje Ujedinjeni Narodi su počeli proces ublažavanja čovjekovog utjecaja na promjenu klime. Proces je započeo potpisivanjem UNFCC (UN Framework Convention on Climate Change) konvencije 1992. Kao rezultat tih nastojanja i UNFCC konvencije donesen je i Kyoto protokol [1].

Konvencija je ratificirana od strane 186 zemalja [2], dok je Kyoto protokol potpisalo 84 zemlje, a 74 ga je ratificiralo [3]. Republika Hrvatska je konvenciju potpisala 1992, a ratificirala ju je 1996 [2]. Kao zemlja Aneksa I RH je potpisala Kyoto protokol 1999 [3] i obavezala se da će smanjiti emisije stakleničkih plinova za 5% u odnosu na 1990. U slučaju ne provođenja mjera
za redukciju emisija stakleničkih plinova RH će prijeći granicu postavljenu Kyoto protokolom 2003. godine [4]. Za takav slučaj kretanje emisija CO2 prikazuje slika 1.
Granica emisija označena gornjom crtom odnosi se na kvotu emisija prema srednjim emisijama u SFRJ, dok se donja odnosi samo na RH. Radi boljeg razumijevanja značaja toplinske izolacije kućanstava i općenito energetske efikasnosti u kućanstvima potrebno je prikazati koliki je udio kućanstava u ukupnoj potrošnji energije u RH, te koliki dio te potrošnje otpada na grijanje. Ukoliko pretpostavimo da je struktura potrošnje energije u kućanstvima RH jednaka onoj u gradu Zagrebu vidimo da energija za grijanje kućanstava iznosi 22,5% neposredne potrošnje energije u RH, odnosno 14% ukupne potrošnje energije. Ukoliko to usporedimo s ostalim podsektorima opće potrošnje vidimo da je potrošnja energije za grijanje u kućanstvima RH gotovo jednaka potrošnji u industriji i za nekoliko postotaka manja od potrošnje u prometu. Kako je tu uzet podatak za Zagreb (Slika 5) postoci se za cijelu RH vjerojatno malo razlikuju, no bez obzira na to radi se o značajnom postotku energije u ukupnoj potrošnji RH i o dijelu potrošnje o čijem se racionaliziranju svakako treba voditi računa u cilju smanjenja potrošnje energije,emisije stakleničkih plinova, utjecaja na okoliš i ispunjavanja obaveza preuzetih Kyoto protokolom.