Odlomak

1. Pojam i podela kriminalističke analitike
Kriminalistička analitika se može definisati kao disciplina unutar područja kriminalistike i javne bezbednosti koja ima za cilj prikupljanje i analizu podataka usmerenih ka donošenju odluka u suprotstavljanju kriminalitetu i drugim devijantnim pojavama.
Kriminalistički analitičari moraju posedovati široka naučna i stručna znanja kako bi delotvorno mogli da primenjuju analitičke tehnike. U SAD i Evropi već duži niz godina se ovoj disciplini kriminalistike i njenoj primeni u sferi bezbednosti pridaje značajna pažnja. Raduje činjenica da se i kod nas u organizacionom ali i sadržinskom smislu u sferi unutrašnjih poslova počelo sa razvijenom primenom analitičkih tehnika prvenstveno u suprotstavljanju kriminalitetu.
Prema jednoj od podela koju ćemo usvojiti mogu se razlikovati četiri područja kriminalističke analitike:

  •  administrativna analitika, koja podrazumeva studiju policijske delotvornosti i uspešnosti,
  •  strateška analitika, koja podrazumeva sveobuhvatnu identifikaciju, procenu, analizu i razjašnjavanje nespecifičnih kriminalističkih problema (tzv. izučavanje trendova kriminaliteta),
  •  taktička analitika, koja podrazumeva sveobuhvatnu identifikaciju, procenu, analizu i razjašnjavanje specifičnih kriminalističkih problema (kriminalni događaji, pojavni oblici krivičnih dela, serijska krivična dela, itd.),
  •  operativna analitika, koja podrazumeva studiju i podršku specifičnim i konkretnim policijskim aktivnostima u identifikaciji, proceni, analizi i razjašnjavanju specifičnih kriminalističkih problema(cilj je otkriti svaki konkretan kriminalistički problem što je pre moguće kako bi se odlučno i delotvorno poboljšala javna bezbednost kroz određenu policijsku aktivnost.

U svetu se veštine taktičkog kriminalističkog analitičara najviše koriste u policijskoj službi ali se analitičari pojavljuju kao deo timova i u drugim bezbednosnim službama.

 

 

 

 

2. RAZUMEVANJE KRIMINALNOG PONAŠANJA KAO NEOPHODNOST U POSTUPCIMA KRIMINALISTIČKOG ANALITIČARA
Policijska taktička delatnost, pre svega, utemeljena je na prihvatanju nekog oblika kriminološke teorije. Bez razumevanja činjenice zašto neko vrši krivična dela ne mogu se razviti delotvorni odgovori na probleme kriminaliteta. Sa stanovišta kriminalističkog analitičara razumevanjem kriminalnog ponašanja i motivacije učinilaca krivičnih dela osigurava se pomoć u određivanju potencijalnih žrtava, ugroženih područja i odabiru strategije delovanja.
Nekoliko kriminoloških teorija ključno je za razumevanje kriminalnog ponašanja i za delatnost kriminalističke analiteke svuda i na svakom mestu. To su sledeće teorije:

  •  teorija rutinskih aktivnosti, koja krivično delo shvata kao skup tri elementa u vremenu i prostoru i to: motivisanog učinioca, pogodne mete i izostanka odgovarajuće zaštite,
  •  teorija kriminalističkog uzorka, koja se fokusira na spajanje elemenata koje čine krivično delo sa naglaskom na način na koji učinilac odabire pogodnu metu. Naime, kod odabira žrtve u određenom prostoru i vremenu na učinioca utiče neki oblik motivacijske želje koji se temelji na mentalnom obrascu ponašanja učinioca krivičnog dela. Ti obrasci ponašanja pomažu u stvaranju strategija kriminalističke prevencije kao i strategija za vođenje kriminalističkog istraživanja,

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari