Odlomak

PSIHOLOŠKE ŠKOLE I PRAVCI

1) Strukturalizam: prva škola u psihologiji. Osnovao je Vilhelm Vunt.
Kao predmet proučavanja uzima pojave kao što su oseti, opažaji i osećanja, nastoji da otkrije zakone kombinovanja elemenata u složene strukture. Njihovo shvatanje naziva se i molekularno stanovište. Kao metod koriste eksperimentalnu introspekciju- njenu varijantu: metod impresije.

2) Funkcionalizam: po njma, psihičke pojave su sredstvo prilagođavanja sredini i najbolje se mogu videti kroz njihovu adaptivnu funkciju. Džon Djuji objavljuje „Pojam refleksnog luka u psih.“ i to se uzima kao početak funkcionalizma, dok je jedan od najpoznatijih predstavnika Viljem Džejms.

3) Psihoanaliza: osnivač: Sigmund Frojd. Predmet izučavanja psihoanalize je nesvestan i nagonski deo ličnosti, tehnikom slobodnih asocijacija i tumačenjem snova. Osnovni postulati psihoanalize su: učenje o nesvesnom, potiskivanju, značaju seksualnog i agresivnog nagona i naglašavanje važnosti ranog razvoja.

4) Refleksološka psihologija: osnivač: Ivan Pavlov. On smatra da se celokupna psihološka aktivnost odvija po modelu refleksnog luka (nervni put koji put pređe od mesta nadražaja do efektora) i da psih. aktivnost ima svoj aferentni deo (prenosi akcioni potencijal) i eferentni deo (prenosi impuls do efektora). Glavna oblast proučavanja je proces učenja (sticanje novih oblika normalnog i neurotičnog ponašanja).

5) Geštalt psihologija: predstavnici su Keler, Verthajmer i Kofka. Kao predmet proučavanja su pojave svesti i ponašanje. Oni koriste za izučavanje pojava svesti fenomenološku metodu (opis doživljaja naivno, bez prethodnog treninga.

6) Bihejviorizam: osnivač je Džon Votson. Predstavlja „nauku o ponašanju“. Po njihovom shvatanju, predmet psihologije je isključivo spoljašnje ponašanje koje je shvaćeno kao skup reakcija organizma na spoljašnje stimuluse, pa se može se predvideti i kontrolisati na osnovu otkrivenih zakona. Dokaz o klasičnom uslovljavanju emocija Votson je pokazao u ogledu sa „malim Albertom“. Skiner je, držeći se ovih principa, uveo podelu ponašanja na respodentno (koje je izazvano spoljašnjim dražima) i operantno (koje organizam spontano emituje).

7) Egzistencijalistička psihologija: glavni predtavnici su Rolo Mej, Medard Bos, Viktor Frankl… Predmet izučavanja su suštinski ljudski problemi, kao što su osećanje usamljenosti, straha, strepnje, krivice, nade… Njen cilj je da razume subjektivni svet konkretne osobe, a ne da nađe opšte zakone ponašanja.

8) Humanistička psihologija: predstavnici: Maslov, Olport, From. Njene osnove su: da je ličnost je svesna, odgovorna i celovita jedinka, a ne zbir parcijalnih reakcija na spoljašnje i unutrašnje uticaje. Osnovni model u istraživanjima treba da bude zdrava i svesna osoba, odnosno, da psihologija ne treba da se zasniva na studijama kliničkih slučajeva.

 

 
METODE PSIHOLOGIJE
Tehnike se za razliku od metoda odnose samo na posebne postupke koji se koriste za prikupljanje podataka u određenoj fazi istraživanja (testovi, upitnici, skale procene, projektivne tehnike…)

Samoposmatranje (introspekcija) se sastoji u posmatranju sopstvenih psihičkih doživljaja i detaljnom, sistematskom i nepristrasnom opisivanju tih doživljaja.

Postoji više vrsta metoda introspekcije:

1) Metod impresije: koristi se za ispitivanje jednostavnih psihičkih procesa. Subjektu se izlaže strogo kontrolosana fizička draž, a on treba da saopšti šta oseća.
2) Sistematsko samoposmatranje: koristi se za ispitivanje složenijih psihičkih procesa (mišljenje, maštanje…). Od subjekta se zahteva da opiše celokupan tok svesti i sve sadržaje koji se javljaju na neku draž.
3) Fenomenološka metoda: karakteristična je za geštalt, fenomenološku, egzistencijalističku i fenomenološku psihologiju. Od subjekta se traži da bude naivan, nepristrasan, da bez unapred datih pravila analize izveštava o svesnim pojavama onako kako su date u iskustvu.

 

Kritičari tvrde da je introspekcija nepotpuna, pristrasna, neadekvatna, neobjektivna…

Posmatranje se sastoji u planskom i objektivnom opažanju, registrovanju i tumačenju izvesnih pojava. Cilj posmatranja može biti da se opišu karakteristike ponašanja, ali i da se na odnosu vidljivog ponašanja utvrde unutrašnje osobine.
Postoji više vrsta posmatranja:

1) Naturalističko (terensko) posmatranje se vrši u prirodnim uslovima, bez uplitanja posmatrača;
2) Sistematsko i strukturisano vrši se po planu, vođenjem zapisnika;
Nesistematsko nestrukturisano, po pravilu je prigodno, ujedno i naturalističko (npr. istraživač posmatra odnos između klijenata i šalterskih radnika odlazeći u banke, pošte…);
3) Posmatranje sa učešćem: posmatrač je ujedno i aktivni učesnik u dešavanjima koja su premet istraživanja (plemena, narko-grupe…) Mana mu je opasnost od subjektivnih tumačenja;
Posmatranje bez učešća: posmatrač je odvojen od predmeta posmatranja.

Prednost posmatranja je što se njime mogu analizirati ispitanici i procesi koji su nedostuni introspekciji: deca, životinje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari