Odlomak

UVOD

Programski jezik Basic nastao je 1963. godine na Darmouth Collegeu. Autori su mu Tom Kurtz i John Kemeny, koji su ga definisali s ciljem da se na njemu uči programiranje. Kako je bio lagan za učenje i nezahtjevan u pogledu hardvera postao je sastavni dio svakog kućnog računara. Kako je računarska tehnologija napredovala, pojavljivali su se i drugi programski jezici čija je struktura više odgovarala savremenim shvatanjima programiranja. Tako i programski jezik Basic s vremenom doživljavao promjene sve do nastanka Visual Basic-a.

Riječ »Visual« ( vizualan, vidni ) odnosi se na metodu korištenu za stvaranje grafičkog korisničkog okruženja. Umjesto pisanja bezbrojnih linija programskog koda za opisivanje ponašanja i položaja elemenata neke aplikacije, jednostavno ćemo postaviti unaprijed definisane objekte na željeno mjesto na ekranu.

Riječ »Basic« označava programski jezik Basic ( Beginners All – Purpose Symbolic Instruction Code ), što bi u slobodnom prevodu značilo: programski jezik opšte namjene za početnike.
Dakle, Visual Basic se razvio iz originalnig programskog jezika Basic i sada sadrži više stotina izraza, naredbi i funkcija, od kojih je najveći dio direktno povezan sa Windows grafičkim okruženjem. Pogodan je i za rad početnika koji poznavajući svega nekoliko naredbi, kao u ovom seminarskom radu, mogu stvarati korisne aplikacije.

Pisanje programa u Visual Basic-u može se podeliti na pet koraka:

 

  1. kreiranje korisničkog interfejsa
  2. podešavanje svojstava objekata
  3. pisanje koda
  4. pozivanje drugih procedura
  5. testiranje ( u cilju otklanjanja grešaka )

 

 

FORME

Forme predstavljaju prozor putem kojeg program komunicira sa korisnikom. Na formu se postavljaju objekti pomoću kojih korisnik zahtjeva da se izvrši određeni događaj. Forma ima svoja svojstva, metode o događaje.

Svojstva forme omogućavaju da forma:

  • dobije ime (Name),
  • boju pozadine (BackColor),
  • ima definisan okvir (BorderStyle),
  • sadrži tekst koji će biti ispisan u naslovu forme (capiton),
  • ima vrijednosti tačni i netačno (ControlBox),
  • posjeduje ikonicu u lijevom gornjem uglu (Icon),
  • može biti maksimalno uvećana, tj da je dugme za maksimalno uvećanje može dobiti vrijednost tačni ili netačno (MaxButtton)
  • može da se pomjera ili ne pomjera (MoveButton)
  • u formu postavljamo sliku (Picture)
  • da li će forma kad je otvorena biti prikazana na paleti poslova u Windows-u (ShowTaskBar)
  • ima dimenzije koje su tačno postavljene ili da korisnik može da upravlja dimenzijama forme (Minimized/Maximized/Normal)

Forme imaju mnogo više svojstava, a ovdje su navedene najčešće korištene. Metode forme odnose se na stanja koja forma može da ima. SHOW – prikazuje formu, a oblik naredbe je: frmMaloljetnik.Show( ) . Ova nadedba prikazuje formu kad to korisnik zatraži pritiskom na objekat.

  • HIDE – uklanja formu sa ekrana ali je ostavlja u memoriji. Korisnost ove metode je što se ponovno učitavanje forme događa mnogo brže, jer se ne učitava sa diska.
  • LOAD – ovo je funkcija koja učitava pozvanu formu, ali je ne prikazuje na ekranu. Oblik ove funkcije je: Load.frmMaloljetnik. Formu poziva u okviru koda kao dio koda koji je već napravljen.
  • UNLOAD – funkcijom unload forma se uklanja i sa ekrana i iz memorije.
  • Događaji forme predstavljaju aktivnosti koje se dešavaju prilikom učitavanja (load), uklanjanja (unload), aktiviranja (activate) ili izmjene dimenzije (resize) forme.

 

 

DATOTEKE VISUAL BASICA

Svaki program napisan u Visual Basicu mora da sadrži tačno jednu datoteku projekta. Ona izlistava sve pojedinačne datoteke od kojih se sastoji program napisan u Visual Basicu. Datoteka modula obrasca, uz programski kod u BASIC-u, koji govori dugmadima u prozoru kako da rade, sadrži jedan prozor od koga se sastoji korisnički interfejs u programu. Većina programa u Visual Basicu sastoji se od jedne ili više datoteka modula obrasca.

Datoteka standardnog modula sadrži programski kod u BASIC-u koji obavlja neku vrstu preračunavanja nezavisno od interfejsa. Programi u Visual Basicu mogu da sadrže nula ili više datoteka ovog tipa. Datoteka modula klase sadrži programski kod u BASIC-u koji definiše različite klase koje se koriste u datom programu Visual Basica. Programi u Visual Basicu mogu da sadrže nula ili više datoteka ovog tipa. Datoteke korisničkih kontrolnih objekata su minijaturni programi koje možete da ubacite u programe i tako im dodate nove mogućnosti kao što su obrada teksta, pravljenje grafikona ili tabelarni proračuni. Programi u Visual Basicu mogu da sadrže nula ili više datoteka korisničkih kontrolnih objekata.

 

 

PROCEDURE I FUNKCIJE

Kada se rade složeniji programi, često postoji potreba da se segmenti koda izvršavaju na više mjesta u progamu. Ti djelovi programa se pišu odvojeno i imenuju se, te se onda po potrebi pozivaju. Ovakvim radom sprečavamo dupliranje koda, štedimo na vremenu kao i na prostoru diska, program se lakše testira, jednan segment možemo više puta koristiti te ga pozivati i u drugim programima. Segmente programa možemo podijeliti u dve vrste:

  1. Procedure
  2. Funkcije

Procedura je dio programskog koda koji ne vraća vrijednost direktno, već svoju ulogu i kontrolu toka programa prenosi na mjesto odakle je pozvana. Ona može da vrati I dve ili više vrijednosti. Njeno ime je jedinstveno i ne smije da sadrži rezervisane, službene riječi. U VB postoje dvije vrste procedura; 1) procedura za obradu događaja, 2)opšte procedure.
Procedura za obradu događaja je dio objekta korisničkog interfejsa, kao što je komandno dugme, polje za potvrdu ili traka za pomjeranje. Ona se izvršava samo kada se određeni događaj desi sa određenim, kao što je pritisak miša na komandno dugme ili polje za potvrdu.

Opšta procedura nije povezana sa nekim objektom direktno, I ne radi ništa dok joj neka procedura za obradu izričiti ne pozove i ne kaže da počne sa radom. Koristi se za smještanje najčešće korištenih naredbi. Poziva se navođenjem imena ili ubacivanjem riječi Call, prije imena opšte procedure.

Funkcija je dio programskog koda koji vraća jednu vrijednost. Negdje unutar funkcije, imenu funkcije se mora dodijeliti vrijednost ili izraz jer, u protivnom, funkcija ne može da vrati vrijednost. Funkcija se poziva tako što se promjenljivoj dodjeli ime funkcije. Od procedura se razlikuju po deklaraciji i načinu pozivanja. Sve ostalo što važi za procedure, važi i za funkcije.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari