Zastupljenost izvanučioničke nastave u nastavi Prirode i društva

Sažetak- Planiranje i provođenje izvanučioničke nastave zahtjeva bolju i zahtjevniju pripremu i angažman kako učitelja, tako i učenika, pa nas je zanimalo da li se takva nastava provodi u nižima razredima osnovne škole i koliko često.
Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi u kojoj mjeri je zastupljena izvanučionička nastava u kojoj učenici uče otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti i u kojoj se mjeri učenici susreću sa prirodnom i kulturnom okolinom. U sklopu istraživanja korišćen je upitnik za učitelje. Upitnik ta roditelje prilagođen je za potrebe ovoga istraživanj,korišten je sopstveni koji je formiran po uzoru na upitnik Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Ovim istraživanjem su obuhvaćeni razredi od prvog do petog, odnosno učitelji pomenutih razreda, u OŠ „Donji Žabar“, u PO u Čović Polju, kao i u PO u Lončarima.

Ključne riječi: izvanučionička nastava, učitelji, učenici

Uvod

Jedan od ključnih zadataka nastave Prirode i društva jeste da učenike upozna sa prirodom i odnosima koji vladaju u prirodi. Izvanučionička nastava omogućava bolji transfer znanja i osposobljava učenike za pravilnu primjenu znanja. Rad izvan učionice podstiče princip očiglednosti, motiviše učenike za istraživanje, pogodan je za timski rad i utiče na stvaranje kvalitetnih odnosa među učenicima.
Izvanučionička nastava se može odvijati u vidu izleta, ekskurzija, terenske nastave, posjete ustanovama u mjestu i tako dalje. Škola u prirodi je primjer kako se nastava može osavremeniti. Svi oni sadržaji koji su za učenike teški, kroz boravak u prirodi, postaju vidljivi, interesantni i lakše se pamte. Takav vid učenja omogućava učenicima kritičko razmišljanje i međuzavisnost živog i neživog sistema.
Ovakav pristup osamostaljivanju učenika vodi ka ostvarivanju kvalitetnog znanja, vještina i sposobnosti (Borić i dr., 2009, citirano kod Borić, E. i dr., 2010). Znanje mora biti posljedica vlastitog opažanja i razmišljanja, a učenje mora imati karakter pronalaženja i otkrivanja (De Zan, 1999, citirano kod Borić, E. i dr., 2010). Ovakav način rada je neizostavan oblik rada pri usvajanju bioloških i geografskih sadržaja. Važno je da učitelj osmisli zanimljive aktivnosti za učenike, uvažavajući metodičku organizaciju rada u izvanučioničkoj nastavi.
Strukturu ovog rada čine teorijska i empirijska osnova. Teorijski pristup problemu istraživanja obuhvata pitanja i probleme koji se odnose na zastupljenost izvanučioničke nastave. Empirijsku osnovu rada čini metodološki pristup problemu istraživanja, odnosno metodološka postavka problema.
Ovim istraživanjem želimo da dođemo do podataka i činjenica koje će nam pomoći da sagledamo u kojoj mjeri je zastupljena izvanučionička nastava u savremenom nastavnom procesu.

Izvanučionička nastava
Pod izvanučioničkom nastavom se podrazumijeva takva nastava kod koje se sadržaji nastavnih jedinica, predviđenih za realizaciju, ostvaruju izvan škole. Organizovanje ivanučioničke nastave je veoma zahtjevan zadatak i izazov za učitelje. Potrebno je detaljno analizirati i postaviti ciljeve koji se žele postići tokom izvođenja izvanučioničke nastave. Na učitelju je da jasno postavi zadatke, koji treba da se urade tokom izvođenja navedene nastave. Zadaci i sadržaji ostvaruju se na osnovu nastavnog plana i programa vaspitno-obrazovnog rada i školskog programa i sastavni su dio godišnjeg plana škole.
Cilj je da učenici otkrivaju u neposrednoj životnoj stvarnosti. Priprema podrazumijeva da se učenici unaprijed upoznaju sa mjestom na koje idu, oblicima i sadržajima rada, uslovima života u kojima se organizuje izvanučionička nastava, potrebnim knjigama, priboru, odjeći, obući, kao i aktivnostima koje treba realizovati. Rad u izvanučioničkoj nastavi podstiče učenike na motivaciju, želju za stvaranjem i otkrivanjem novog, a takođe utiče i na razvijanje njihovih sposobnosti, mišljenja i zaključivanja. Isto tako, podstiče njihovu želju za timskim radom i razvija osjećaj radosti. Organizovanjem izvanučioničke nastave moguće je koristiti i povezati više nastavnih sadržaja iz različitih nastavnih predmeta, pa se samim tim može reći da je izvanučionička nastava interdisciplinarna. Timski rad nastavnika daje rezultate ukoliko se članovi tima konfrontiraju problemu pred kojim se nalaze, koji ih tjera da istupe iz uobičajenih radnih uloga i motiviše ih na međusobnu saradnju sa drugim članovima tima (Boreham, 2002, citirano kod Borić, E. i dr., 2010).
Za razvoj ličnosti učenika, izvanučionička nastava ima višestruki značaj: pedagoški, zdravstveni i socijalni. Obrazovno-vaspitna vrijednost izvanučioničke nastave, je što učenici neposrednim doživljavanjem i opažanjem stvarnosti, omogućava utvrđivanje i proširivanje postojećih i sticanje potpunijih i trajnijih znanja.
Izvanučionička nastava omogućava veći transfer znanja, a time i ostvarivanje zadanih ciljeva učenja. Učenici vlastitim aktivnostima ovladavaju praktičnim znanjima. Ovakvim učenjem učenici postaju svjesni da se istina otkriva aktivnim razmišljanjem, a ne samo primanjem informacija. Izvanučionička nastava je vrsta nastave u kojoj su učenici u situaciji da samostalnim istraživanjem dolaze do novih spoznaja (Bognar i Matijević, 2005; citirano kod Borić, E. i dr., 2010).
Istraživanja su pokazala da najbolje rezultate postižu učenici koji su prirodu spoznavali uzvanučioničom nastavom (De Zan, 2005, citirano kod Borić, E. i dr., 2010). Izvanučioničkom nastavom učenici otkrivaju samostalno nove istine slično kao i naučnik koji otkriva za nauku sasvim nove spoznaje. Poželjno je da se nastava izvodi izvan učionice u neposrednoj stvarnosti. Ponekad pojedine nastavne metode i zatvoreni prostor učionice guše djetetovo uzbuđenje i želju za upoznavanjem svijeta. Istraživanje Jedličko (2003) o izvanučioničkoj nastavi pokazalo da učenike motiviše ovakav način rada te da pozitivno utiče na ishode njihova učenja.