Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Pedagogija-psihologija
Predškolska pedagogija
Dr.sc. Selma Porobić, vanredna profesorica
Seminarski rad:
„
Suradnja obitelji i predškolskih ustanova i škole i predškolskih ustanova“
Studenti:
Bobić Jelena
Begović Selma
Drolc Valentina
Kopić Jasmina
Hamustafić Nermina
Tuzla, decembar 2019.godine
SAŽETAK
Dječji vrtić je odgojno obrazovna ustanova za odgoj predškolske djece. Predškolska
ustanova treba poticati, ohrabrivati, pomagati i upućivati roditelje u odgojnim nastojanjima.
Predškolskim ustanovama nije cilj prenositi djeci znanje već poticati njihov razvoj. Uloge
predškolskog odgoja mijenjale su se kroz povijest. Roditeljima se omogućuje da budu direktno
uključeni u rad vrtića. Odgajatelji i roditelji međusobno dijele znanja i iskustva koja posjeduju
te tako uče jedni od drugih. Kvaliteta odnosa među osobljem ima indirektan utjecaj na kvalitetu
programa ranog i predškolskog odgoja. Osim toga uvijek moramo imati u vidu da je
komunikacija odraslih model prema kojem djeca uče komunicirati i zato to treba osvješćivati i
unaprjeđivati. Ono što vrtiće čini različitima to je kvaliteta programa,unutarnji ustroj, odnosi te
ozračje. Na to uvelike utječe kultura vrtića. Svaka odgojno obrazovna ustanova ima svoju
kulturu prema kojoj obavlja odgojno obrazovni proces koji je specifičan samo za tu ustanovu.
Suradnjom u timu postižu se odlični rezultati. Više ljudi znači više znanja, iskustva i ideja na
istom mjestu što olakšava rad i doprinosi poboljšanju kvaliteti. Roditelji najbolje poznaju svoje
dijete zbog toga je vrlo važno građenje bliskih, povjerljivih odnosa s roditeljima i to prije nego
što se djeca uključe u redovne programe. Roditelji i odgajatelji zajedničkim radom upotpunjuju
sliku o djetetu. To i jest bit suradnje odgajatelja i roditelja . Roditelji i odgajatelji su dužni te
odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta. Uključivanje roditelja u aktivnosti koje se provode u
predškolskoj ustanovi i redovna komunikacija s odgajateljima povezana je s mnogim razvojima
ishodima djeteta.
1
1.UVOD
Dječji vrtić je odgojno obrazovna ustanova za odgoj predškolske djece. Predškolska
ustanova treba poticati, ohrabrivati, pomagati i upućivati roditelje u odgojnim nastojanjima.
Predškolskim ustanovama nije cilj prenositi djeci znanje već poticati njihov razvoj. Uloge
predškolskog odgoja mijenjale su se kroz povijest. Prvim osnivačem dječjeg vrtića smatra se
Friedrich Frobel, pedagog koji je postavio temelje suvremene pedagogije. Isticao je važnost
jedinstvene potrebe i sposobnosti svakog djeteta.
Danas se odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi ostvaruje na temelju
Nacionalnog kurikuluma koji se sastoji od vrijednosti, načela, ciljeva, sadržaja te načina rada s
djecom predškolske dobi. Iz vrtića kao zajednice u kojoj se uči, izrasli smo u zajednica koja uči.
Učenje je proces uzajamnog djelovanja, odnosno interakcija djeteta s materijalima, vršnjacima
te odraslima. Dijete dobro uči kada se osjeća sigurno u okruženju, kada ponavlja aktivnost, kada
je s drugima i kada to želi. Stoga vrtić pokušava djetetu omogućiti situacije u kojima ono može
zadovoljiti svoju prirodnu potrebu za učenjem. To učenje mora biti spontano i bez prisile. Uvjeti
koje odgojno obrazovna ustanova kreira temelje se na suvremenom shvaćanju djeteta kao
cjelovitog bića s specifičnim potrebama i pravima. Dijete će se cjelovito razvijati samo onda
kada se poštuje njegova prirodna znatiželja, interesi i potrebe te se prema tome kreira okruženje.
Vrtići provode programe koji su otvoreni prema potrebama djeteta ali i njegove obitelji.
Roditeljima se omogućuje da budu direktno uključeni u rad vrtića. Odgajatelji i roditelji
međusobno dijele znanja i iskustva koja posjeduju te tako uče jedni od drugih. Kvaliteta odnosa
među osobljem ima indirektan utjecaj na kvalitetu programa ranog i predškolskog odgoja. Osim
toga uvijek moramo imati u vidu da je komunikacija odraslih model prema kojem djeca uče
komunicirati i zato to treba osvješćivati i unaprjeđivati. Ono što vrtiće čini različitima to je
kvaliteta programa,unutarnji ustroj, odnosi te ozračje. Na to uvelike utječe kultura vrtića. Svaka
odgojno obrazovna ustanova ima svoju kulturu prema kojoj obavlja odgojno obrazovni proces
koji je specifičan samo za tu ustanovu. Kulturom smatramo običaje,znanja i vrijednosti. Kultura
je zapravo sustav vrijednosti određene ustanove . Ona je promjenjiva. Prema kulturi koju
njeguje vrtić postaje prepoznatljiv široj zajednici, te izgrađuje vlastiti identitet po kojemu je
prepoznatljiv. Mjesto u kojem se vrtić nalazi temeljna je odrednica na kojoj nastaje sustav
vrijednosti, jer je vrtić otvoren prema zajednici u kojoj djeluje.
3
ovisi o temperamentu roditelja. Odgajatelj to treba prihvatiti, te se prilagoditi jer o tome ovisi
napredak djeteta. Treba roditeljima dopustiti da iskazuju svoje stavove, mišljenja i osjećaje.
Ako roditelju damo do znanja da smo čuli ono što nam govori i razumjeli, roditelj će se osjećati
bolje i spremno za novu suradnju. Razgovor bi trebao biti susret dvoje ljudi koji su kompetentni
govoriti i dogovarati se. „Svaki puta kada odgojitelj razgovara s roditeljem on treba izaći iz
svoje primarne odgojiteljske uloge i gledajući očima snimatelja predočavati ona zbivanja, one
svoje i djetetove oblike ponašanja koji su roditelju dragocjen podatak, pokazatelj i putokaz“
(Milanović i suradnice, 2014.,str 69.).
2.Odnos predškolske ustanove i obitelji, njen značaj i potreba suradnje
Današnje dijete provede najveći dio svojega dnevnoga vremena u instituciji dječjeg
vrtića, tek vrlo malo s obitelji. Između tih odvojenih prostora potrebno je uspostaviti
razumijevanje i smislenu komunikaciju. U savremenoj paradigmi obitelj i dijete vide se
