Trening košarkaša
Univerzitet u Beogradu
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
Završni rad
Trening razvoja snage košarkaša
uzrasta od 15 do16 godina
Kandidat: Marko Živanović
Mentor: Saša Jakovljević
Član: Nenad Janković
Član: Radivoj Mandić
2
Beograd, 2019. godine
1. Uvod
...............................................................................................................................4
2. Teorijske osnove snage
.................................................................................................6
3. Karakteristike košarkaša od 15 do 16 godina
............................................................9
3.1 Senzitivni periodi i specifičnosti.............................................................................10
3.2 Morfološke karakteristike........................................................................................12
3.3 Motoričke karakteristike..........................................................................................13
3.4 Psihosociološke karakteristike.................................................................................15
4. Predmet, cilj i zadaci rada
............................................................................................16
5. Trening snage košarkaša uzrasta od 15 do 16 godina
................................................17
5.1 Razvoj snage u mikrociklusima...............................................................................19
5.2Razvoj snage u mezociklusima................................................................................ 21
6. Primer treninga snage u godišnjem ciklusu košarkaša uzrasta 15 i 16 godina
(makrociklus)
..............................................................................21
6.1 Trening snage u pripremnom periodu.....................................................................23
6.2 Trening snage u takmičarskom periodu..................................................................32
6.3 Trening snage u tranzitivnom prelaznom periodu..................................................33
7. Zaključak
.........................................................................................................................33
8. Literatura
........................................................................................................................34

4
1. Uvod
U bogatoj porodici savremenih sportova košarka predstavlja jedini, planetarno popularan
i značajan sport, koji je originalan američki proizvod. Košarku je kreirao Džejms Nejsmit
krajem 1891. Godine. On je u to vreme bio instruktor za fizičko vaspitanje na međunarodnoj
Y.M.C.A. školi u Springfildu, država Masačusets.
Pri kraju XIX veka USA su još bile veoma mlada država, još u punom naponu stvaranja
nacije i organizacije države, sa veoma plodnim tlom za sve što je novo i usmereno ka boljem
životu pojedinca, kao i društva u celini
Mesto rođenja košarke je grad Springfild, država Masačusets. Masačusets je prva i
najvažnija od prvobitnih, trinaest britanskih kolonija, na severnoameričkom tlu.
U Springfildu je 1885 godine osnovana posebna škola nazvana ,,School for Christian
Workers’’ koja 1890 menja ime u ,,International Y.M.C.A. Training School’’, 1912
postaje ,,International Y.M.C.A. College, da bi 1953 godine postala ,,Springfield College’’.
Y.M.C.A. (Young Men’s Christian Association). ,,Hrišćanska asocijacija mladih ljudi’’ je jaka
verska organizacija, koju je u Engleskoj 1844. Godine osnovala grupa londonskih radnika, sa
ciljem da pomognu pre svega radnicima koji su u to vreme bili veoma siromašni i obeshrabreni.
Religijski motiv udruživanja je bio veoma primamljiv za te slojeve društva, a dobrodošlica i
otvorenost za sve ljude, bez obzira na političku, etničku ili drugu pripadnost puno su doprineli
njenoj velikoj popularnosti. Tako se pokret brzo širi i van Engleske, naročito uspešno u
Severnoj Americi, gde klubovi Y.M.C.A. niču kao pečurke.
Tako je osnovana 1885. Prva takva škola, već pomenuta ,,School for Christian
Workers’’ u Springfildu, sa dva smera: Administrativni i smer Fizičkog vaspitanja. Upravo iz
drugog smera je proistekla i košarka. Džejms Nejsmit je 1891. Godine radio kao profesor
fizičkog vaspitanja u toj školi.
Džejms Nejsmit je rođen 6. Novembra u varošici Almonte u oblasti Ontario u Kanadi. Njegov
put do mesta profesora u pomenutoj školi je bio uobičajen. Veoma rano ostaje bez oca, 1869.
Godine, odrasta kod ujaka na farmi pod uticajima onoga što nosi takav život: rad na farmi, u
šumi, interesovanje za lov i život u prirodi i druđenje sa decom doseljenika i starosedelaca
Indijanaca. Završava osnovnu školu, 1875. Godine upisujegimnaziju koju okončava 1883. Sa
Varagić, Đ. (2010). Kontranapad i brzi napad u kadetskom uzrastu u košarci. Diplomski rad.
Beograd: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
5
četvorogodišnjom pauzom. Upisuje se na Univerzitet ,,McGill’’ u Montrealu, gradu Kanade i
završavastudije umetnosti. Tokom studija aktivno se bavi atletikom, američkim fudbalom,
ragbijem i parternom gimnastikom. Na svom koledžu, Nejsmit radi kao instruktor za fizičko
vaspitanje i igra ragbi za njihov tim. Veliko interesovanje za fizičko vaspitanje i sport iste
godine ga odvodi u USA na studije fizičkog vaspitanja na ,,International Y.M.C.A. Training
School’’ u Springfild, Masačusets. Po završetku studija, ostaje da radi kao profesor u istoj školi
sve do 1895. Godine.
U vreme njegovog dolaska u Springfild, u školi je postojao veliki problem u nastavi fizičkog
vaspitanja u zimskim mesecima, kada se nastava morala održavati u zatvorenim prostorijama.
Shodno tadašnjim tradicijama i uvezenim evropskim sistemima fizičkog vaspitanja (engleski,
nemački, švedski i dr.) to je podrazumevalo strogo određeno vežbanje na gimnastičkim
spravama, razne marševske vežbe i sl. Takav proglam nije bio prihvatljiv i privlačan za studente
koji su obožavali letnje sportove: atletiku, ragbi i lakros, koji su im dopuštali mnogo slobodnije
i dinamičnije ponašanje.
Problem je što je tu igru trebalo smestiti u zatvoreni, mnogo manji i zidovima ograničen
prostor. U rešavanje tog problema se uključio i Nejsmit. Vladalo je opšte da ta igra mora da
zadovolji nekoliko zahteva: da bude interesantna, laka za učenje, laka za igranje, da se igra zimi
u zatvorenom prostoru i pod veštačkim svetlom. Dr. Galik, kao nadređeni, dodelio je Nejsmitu
grupu studenata sekretarskog smera i dao mu 14 dana da smisli način da ih zainteresuje i zadrži
u gimnastičkoj Sali.
On je pokušavao da nađe tu igru u literaturi, ali su to sve bile dečije igre koje nisu
odgovarale uzrastu studenata. Posle toga je jednostavno pokušao da modifikuje ragbi i preseli
ga u dvoranu, što se pokazalo neostvarljivim. Ubrzo je shvatio da mora da postavi koncept sa
karakteristikama igre koji će omogućiti da se može igrati u dvorani, a da se zadrži dinamičnost i
atraktivnost. Bilo mu je jasno da to mora da bude kolektivna igra sa loptom. Iz lakrosa je uzeo
raspored igrača, iz ragbija uvođenje lopte u igru a iz fudbala okruglu loptu. Prvo je pokušao da
postavi gol po uzoru na hokej a zatim je, shvativši da je nebranjen dovoljno, podigao cilj iznad
zemlje na balkon koji se ispostavio da je visine baš 3.05. Prvobitno su to bile kutije zamenjene
korpama za breskve jer nisu bile na vreme napravljene odatle i igra dobija svoje ime
’’Basketball’’.
Tako po isteku galikovog roka, 21 decembra 1891. Godine, neposredno pred početak časa
fizičkog vaspitanja na oglasnoj tabli kod ulaza u salu, Nejsmit postavlja dve kucane strane
papira sa pravilima nove igre, originalnih 13 pravila igre. Tih originalnih 13 pravilai danas su u
osnovi pravila igre, naravno sa izvesnim modifikacijama ali očuvanim duhom igre.
Sve je bilo spremno za poslednji pokušaj. Jedan od studenata je razočaravajuće rekao: ,,Uh,
još jedna nova igra’’, aludirajući na Nejsmitove pređašnje neuspele pokušaje. Sve je bilo
Issurin, V. (2009). Blok periodizacija. Beograd: Data status. Yuri Verkhoshansky – Super
Training.

7
2. Teorijske osnove snage
Istraživanja faktora koji bi mogli imati značajan uticaj na uspeh u određenim sportskim
aktivnostima, njihovom strukturom, kao i povezanošću kvantiteta i kvaliteta tih uticaja na
uspeh, bili su predmet interesovanja autora u prethodnom eriod (Stojanović, Ostojić, Calleja-
Gonzalez, Milošević, & Mikić, 2012; Gašić, Bubanj, Živković, Stanković, & Obradović, 2011;
Ignjatović, Radovanović, Stanković, Marković, & Kocić, 2011; Jakovljević, 1996). Jedan do
mnogobrojnih faktora koji mogu imati uticaj na uspeh sportiste ili ishod utakmice (meča), je
eksplozivna snaga mišića. Pored toga od vrhunskih košarkaša, i bilo kojih drugih sportista,
očekuje se vrhunsko izvođenje. Shodno tome, da bi uspešno igrali, košarkaši moraju da budu
fizički dobro pripremljeni tako što će posedovati optimalno razvijenu eksplozivnu snagu,
agilnost, anaerobni i aerobni kapacitet (Apostolidis, Nassis, Bolatoglou, & Geladas, 2004;
Abdelkrim, Chaouachi, Chamari, Chtara, & Castagna, 2010; Pojskić, Šeparović, Muratović, &
Užičanin, 2014; Delextrat, & Cohen, 2008). Situacije u igri često zahtevaju visok napor, sa što
manje mogućim zamaranjem. Istovremeno, igrač mora da bude u stanju da realizuje sa najvišim
nivoom preciznosti što je posebno slučaj kada se šutira sa velike udaljenosti (ErcPulj & Supej,
2006).
Snaga je u velikom broju radova opisana kao dinamička sila poželjna u mnogim sportskim
disciplinama. Eksplozivna snaga neophodna je kod pokreta kao što su odraz i doskok kod skoka
u vis (Bubanj, Bubanj, Stanković, & Đorđević, 2010). Snaga mišića nogu i izvođenje
vertikalnog skoka, smatraju se osnovnim elementom uspešnog sportskog izvođenja (Markovic,
2007; Potteiger et al., 1999). Zbog toga su metode treninga za poboljšanje ove sposobnosti,
zajedno sa metodama za procenu efekta treninga snage, u stalnom napretku.
Baveći se košarkom svi skeletni mišići su aktivni. Naprezanje mišića donjih ekstremiteta su
većeg intenziteta u odnosu na gornje ekstremitete koji su, pak, odgovorni za finu koordinaciju
pokreta. Istraživanja Balsalobre-Fernández, Tejero-González, del Campo-Vecino, Bachero-
Mena, & Sánchez-Martínez (2014), Gašić, et al. (2011), Burnham, Ruud, & McGowan (2010),
Delextrat, & Cohen (2008), Caterisano, Patrick, Edenfield, & Batson (1997) ukazuju da je
proizvedena sila mišića jedan od odlučujućih faktora uspešnosti košarkaša. Pojedinac sa većom
snagom uložiće manje napore u šutiranju na koš, nego pojedinac sa manje razvijenom snagom
mišića. Nije redak slučaj da igrači sa manjom snagom često angažuju dodatne mišiće prilikom
šuta, što može da dovede do nekih izmena u šuterskoj tehnici (ErcPulj & Supej 2006). Ovo je
naročito izraženo kod šutiranja sa većih distanci (Justin, Strojnik, & Šarabon, 2006). Kada se
udaljenost povećava, snaga izbačaja zahteva promene i igrač treba da uzme ovo u obzir prilikom
ovakvog zadataka (Elliott, 1992; Okazaki, Rodacki, Sarraf, Dezan, & Okazaki, 2004; Okazaki
& Rodacki, 2012).
Faktori koji utiču na visinu sa koje se izbacuje lopta su: visina tela šutera, visina skoka i
položaj tela (Miller & Bartlett, 1996; Struzik, Pietraszewski, & Zawadzki, 2014). Što je tačka
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti