Pedagogija

Knjiga je objavljena pod naslovom:
Suzi

, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

Nenad Suzi

U V O D U I N K L U Z I J U

Banja Luka, 2008. godine

Knjiga je objavljena pod naslovom:
Suzi

, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

Prof. dr Nenad Suzi

Uvod u inkluziju

Izdava

XBS, Banja Luka

Urednik:

Prof. dr Svetozar Milijevi

Recenzenti:

Prof. dr Ruža Tomi

, Filozofski fakultet Tuzla

Prof. dr Milka Olja

a, Filozofski fakultet Novi Sad

Lektor:

Mr Dragomir Kozomara

Štampa: GrafoMark, Laktaši

Knjiga je objavljena pod naslovom:
Suzi

, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

Knjiga je objavljena pod naslovom:
Suzi

, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

SIMEDONIJA I INKLUZIJA

Simedonijske kulture

Pojam simedonija (symhedonia) možemo najjednostavnije definisati kao

"simpatiju za sre

u drugih ljudi" (Royzman i Rozin, 2006, str. 82). Ovdje

emo

taj pojam konkretnije definisati kao sklonost

ovjeka da podrži drugoga, da mu

pomogne u uspjehu i napredovanju, da se raduje sre

i drugog. Zašto bi nas danas

posebno interesovao ovaj starogr

ki pojam? Istorija kulture razli

itih civilizacija

pokazuje da su ljudi radije brinuli za svoju sre

u nego za sre

u drugih. Dvadeseti

vijek nam je osvijetlio spoznaju da

ovjek ne može graditi vlastitu sre

u ako

e podržavati i potpomagati ostvarenje sre

e drugih ljudi oko sebe. Ne radi se

samo o altruisti

kom osje

anju kao nagradi za vlastito dobro

instvo nego i o

stvarnoj pretpostavci sre

nog života u socijalnom okruženju. Feud i lokalno

okruženje davno su prestali biti dovoljni za

ovjekovu slobodu. Spoznaja da

pripadamo planeti Zemlji kao velikom selu i da

e nam kvar nuklearne elektrane

ernobilju sprije

iti da uberemo salatu u vlastitom vrtu drasti

no je su

elila

modernog

ovjeka sa

injenicom da ekonomski, tehnološki i fizi

ki ovisimo od

ostalih homo sapiensa na ovoj planeti.

Krajem dvadesetog vijeka ve

ina ljudi na planeti Zemlji shvatila je da pos-

toji globalizacija, da je to proces i da ima odre

ena nezadrživa stremljenja. Mno-

gi su, zbunjeni snagom globalizacije, zanemarili

injenicu da se radi o tehno-

loškom, informacionom i kulturnom procesu koji se odvija unutar Kine, Ameri-
ke, Rusije, Turske, Obale Slonova

e ili bilo koje velike i male zemlje. Pois-

tovje

uju

i pojmove globalizacija, pozapadnjenje i amerikanizacija veliki broj

ljudi se unaprijed opredijelio protiv globalizacije. Možemo biti protiv globa-
lizacije, ali ne možemo zanemariti

injenicu da gotovo svaki osnovac na Balka-

nu ima mobilni telefon i da taj telefon nismo mi izumili. Da li zabraniti djeci da
koriste mobilne telefone, kukati što nam se taj "truli" Zapad useljava u ku

u ili

opredijeliti se da sutra mi napravimo nešto poput mobilnog telefona pa da nas
neko od velikih nau

nika proglasi civilizacijom kao što je to u

inio Hantington

za Japance. Ovdje postoje dva puta: prvi – kukanje i samooptuživanje, razvijanje
uvjerenja da nas niko ne voli, i drugi – da je globalizacija prilika i mogu

nost da

u tom procesu imamo šansu da postanemo bogati i sretni, ravnopravni

lanovi

lokalnog i svjetskog okruženja. Ne treba biti veliki poznavalac psihologije pa
uvidjeti da prvi pristup pripada psihopatologiji a da drugi pristup podrazumijeva
rad, u

enje ili obrazovanje, kretanje, razmjenu. Prvi pristup vodi u kulturno za-

tvaranje, u izolovanost i zaostajanje, a drugi u uklju

ivanje u svjetsko tržište, u

kulturnu, tehnološku i nau

nu razmjenu. Ovo ne zna

i da treba da zanemarimo

neke grube i negativne aspekte globalizacije.

Knjiga je objavljena pod naslovom:
Suzi

, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

arobna mo

obrazovanja

Ako obrazovanje posmatramo kao veliki eksperiment istorije, tada možemo

i da je taj eksperiment tek po

eo. Od sedam hiljada godina ljudske istorije

(ostalo je predistorija, po oficijelnim udžbenicima istorije) tek u posljednjih
trista imamo škole za šire mase, a tek u dvadesetom vijeku imamo sveobuhvatni-
je obrazovanje ve

eg broja ljudi na planeti Zemlji. Zaneseni tom

injenicom, tek

na kraju dvadesetog vijeka primijetili smo da naše škole ne

ine djeci samo

dobre usluge, one im razvijaju strah od u

enja, pokornost, poslušnost, kompeti-

ciju, samohendikepiranje i druga negativna svojstva pored onih koje poznajemo
kao nesporno pozitivna. Možemo re

i da imamo tek jednu generaciju (jedan

životni vijek) širokog narodnog obrazovanja. Ne možemo o

ekivati da sujevje-

rje, predrasude, dogmatizam i neznanje staro sedam hiljada godina iskorijenimo
u ovoj jednoj generaciji. Mi, zapravo, još ne znamo šta smo dobili obrazovanjem
kada posmatramo sveukupno

ovje

anstvo planete Zemlje. Neke stvari nam

govori statistika. Na primjer,

injenica je da najrazvijenije zemlje svijeta najviše

ulažu u obrazovanje.

injenica je da najrazvijenije zemlje svijeta imaju najviši

nivo obrazovanosti zaposlenih.

injenica je da se kadrovi i znanje sele tamo gdje

je novac, a novac tamo gdje je koncentracija pameti. Isto tako,

injenica je da

najrazvijenije zemlje svijeta danas najviše ulažu u inkluzivno obrazovanje. Ove i
druge

injenice govore nam o

arobnoj mo

i obrazovanja.

Poznata je teza da se najrazvijeniji centri mo

i civilizacija od juga sele na

sjever. Prve mo

ne civilizacije nastale su blizu Ekvatora, da bi danas dosegle

sjeverne  dijelove  Zemljine  polulopte.  Zašto je  to tako?  Ljudi  na  sjeveru  morali
su  raditi  da  bi  opstali,  morali  su  se  organizovati  i  obezbijediti.  Oni  nisu  imali
džunglu i okolinu kao stanovnici ekvatorijalnog pojasa koja bi im mogla u sva-
kom  trenutku  pružiti  ono  što  im  treba.  Trebalo  se  pripremati  za  duge  i  hladne
zime, opstati u surovim uslovima sjevera. "Zašto tolerancija i sloboda misli lakše
cvjetaju u sjevernim državama nego na jugu, ako ne zato što južni krajevi nisu
prikupili  dovoljno  bogatstva  da  sagrade  dovoljno  veliki  broj  škola"  (Djurant,
2006, str. 158). Realno je zapitati se da li bi ti južnjaci, me

u koje spadamo i mi,

novac dali za škole kada bi ga imali. Poznajem neke ljude koji ne bi otišli u
pozorište kada bi imali milijardu dolara, a neke od njih prepoznajemo u našem
okruženju kao novokomponovane "bizmismene" (greška sa dva m je namjerna).
Poznato nam je koliko je stranog novca u BiH otišlo u nelegalne tokove, a koliko
na obrazovanje. Za razliku od našeg primjera, Italija ima ve

trideset godina vrlo

razvijenu zakonodavnu regulativu i izraženu svijest o obrazovanju djece sa po-
sebnim potrebama. Iako je na jugu Evrope kao i Balkan, Italija danas ima visok
nivo inkluzije, tako da Djurantovu tezu o "južnjacima" ne možemo generalizova-
ti nego treba da se zapitamo šta u našim uslovima

initi da razvijemo simedo-

nijski karakter obrazovanja u kome

e inkluzija dobiti adekvatno mjesto.