Tehnologija inovacije
Doc. dr Dragan Lajovi
ć
mr Vladimir Vuli
ć
TEHNOLOGIJA I INOVACIJE
1

3
Predgovor
„Tehnologija je najdramati
č
nija snaga
koja oblikuje ljudske sudbine.“
Filip Kotler
Tehnologija je danas jedna od naj
č
eš
ć
e upotrebljavanih rije
č
i i to kako u nau
č
noj literaturi,
tako i u obi
č
nom govoru. Skoro da nema aktivnosti u kojoj nije prisutna tehnologija.
Tehnologija predstavlja odnos
č
ovjeka prema prirodi i društvu i napore koje on
č
ini u cilju
zadovoljavanja svojih potreba. Tehnologija obuhvata
č
ovjekove vještine, znanja i sposobnosti
da pravi, upotrebljava i izra
ñ
uje korisne stvari koje mu služe za zadovoljavanje razli
č
itih
potreba - materijalnih i nematerijalnih.
Č
itavu ljudsku civilizaciju karakterišu stalni napori u
cilju unapre
ñ
enja koriš
ć
enih alata, materijala, tehnike i tehnologije. Tehnologija se sastoji od
svih aktivnosti koje kao rezultat stvaraju neku vrijednost, bez obzira da li se radi o proizvodu
ili usluzi. Termin tehnologija se odnosi kako na najnovije pronalaske (radar, laser, ultrazvuk,
mikroprocesor, telefaks, kompjuter, i sl.) tako i na prastare izume (vatra, koplje, klin, poluga,
č
ekrk, dizalica, bakar, to
č
ak, ralo, slova i sl.). Sve to
č
ini tehnologiju, odnosno razvoj
tehnologije kroz vrijeme. Razvoj tehnologije je razvoj
č
ovjeka, a ovim interakcijskim
odnosom se razvijaju civilizacije.
Zna
č
aj tehnologije za razvoj društva je nemjerljiv.
Č
ovjek, djeluju
ć
i na prirodu i društvo,
razvija tehnologiju zavisno od svojih potreba i ciljeva društva. Prema tome, nije tehnologija
neka natprirodna i nekontrolisana sila izvan
č
ovjekovog domašaja, ve
ć
č
ovjek svojim
aktivnim odnosom prema prirodi i društvu razvija tehnologiju podre
ñ
enu sopstvenim
potrebama.
Tehnologija je, bez obzira na to da li su u pitanju stru
č
na znanja, postupci ili procesna oprema,
uklju
č
ena u svaku aktivnost koja stvara novu vrijednost. Svaka aktivnost koja stvara
vrijednost koristi neku tehnologiju pomo
ć
u koje kombinuje ljudske resurse i kupljene inpute
da bi proizvela neki autput. Osnovu za razvoj tehnologije
č
ine prirodne nauke: fizika, hemija,
biologija, geologija i dr. Me
ñ
utim, tehnologija je velikim dijelom bazirana i na matematici, a
sve ve
ć
i zna
č
aj dobijaju protokom vremena i veze tehnologije sa psihologijom, sociologijom,
medicinom, naukom o radu i dr. Isto tako, tehnologija je blisko povezana sa ekonomijom i
organizacijom. Veze tehnologije i ekonomije su veoma tijesne i kompleksne. Može se re
ć
i da
danas prakti
č
no nema nau
č
ne discipline koja nije od interesa za modernu tehnologiju
(menadžment, marketing, arhitektura, dizajn, mašinstvo, elektrotehnika, šumarstvo,
poljoprivreda, pravo, ekologija itd.).
Savremeni tehnološki progres je glavni faktor promjena u tranziciji industrijskog u
postindustrijsko društvo. Tehnološki progres, kao osnovni pokreta
č
privrednog razvoja,
obuhvata promjene u smislu stvaranja nove i unapre
ñ
enja postoje
ć
e tehnologije, sredstava i
metoda proizvodnje koji obezbje
ñ
uju uštede u radu, razvoj novih i usavršavanje postoje
ć
ih
proizvoda, te unapre
ñ
enje organizacije i upravljanja. Savremeni tehnološki progres se
ispoljava u fantasti
č
nom razvoju tehnologije kroz automatizaciju, kompjuterizaciju,
telekomunikacije, mikroelektroniku, robotizaciju, biotehnologije, genetski inženjering i opštu
scijentifikaciju.
4
Najzna
č
ajnija i najja
č
a poluga savremene civilizacije je me
ñ
usobna povezanost, uslovljenost
i zavisnost tržišnog privre
ñ
ivanja i tehnološkog progresa. Uzajamna povratna sprega izme
ñ
u
tržišne privrede (koja uklju
č
uje preduzetništvo) i tehnološkog progresa je dokazala svoju
superiornu efikasnost u privredama razvijenih zemalja, u kojima se tehnološki progres
kostantno podržava velikim ulaganjima kapitala, a ekspanzija kapitala se dalje hrani novim
ostvarenjima tehnološkog progresa. Tehnološki progres je osnovni faktor od koga zavisi
brzina i pravac promjena u savremenom društvu.
Inovacije predstavljaju osnov tehnološkog progresa, klju
č
ni faktor tehnološkog i ekonomskog
razvoja. Preduzetništvo se bazira na inovacijama. Temelje teoriji inovacija je uspostavio
Jozef Šumpeter,
č
etrdesetih godina XX vijeka. Šumpeter je inovacije proglasio za osnovni
faktor tehnološkog progresa i ekonomskog razvoja, u smislu zamjene starih tehnologija
novim, što je nazvao „kreativnom destrukcijom“. Šumpeter je bio prvi nau
č
nik koji je uo
č
io
zna
č
aj razvoja novog proizvoda za ekonomski razvoj, smatraju
ć
i da je konkurentnost
preduze
ć
a koja se postiže uvo
ñ
enjem novog prozvoda daleko zna
č
ajnija od one koja je
zasnovana na marginalnim promjenama cijena ve
ć
postoje
ć
ih proizvoda. Inovacije su, po
Šumpeteru, novi proizvodi, novi metodi proizvodnje, novi izvori snabdijevanja, nova tržišta i
novi na
č
ini da se posao organizuje. Šumpeter je inovaciju definisao kao „novu
kombinaciju“ postoje
ć
ih resursa. Ovu aktivnost kombinovanja resursa nazvao je
preduzetni
č
kom funkcijom i vezao je za preduzetnika i preduzetništvo.
„Preduzetništvo se zasniva na prepoznavanju prilika za inovacije i njihovu najbržu mogu
ć
u
tržišnu i ekonomsku valorizaciju. Inovacije kreiraju resurse“ - tvrdi Piter Draker. Inovacije
dovode do stvaranja novog resursa koji do tada nije postojao (ili je postojao, ali nije imao
upotrebnu vrijednost), ili daje novu mogu
ć
nost upotrebe ve
ć
postoje
ć
em resursu. Glina, nafta,
boksit, laporac, kau
č
uk, silicijum i sl. nijesu bili resurs, sve dok
č
ovjek, zahvaljuju
ć
i brojnim
inovacijama, nije našao mogu
ć
nosti da ih preradi i nakon toga upotrijebi. Inovacija
omogu
ć
ava stalno podizanje tehnološkog nivoa proizvoda, procesa, opreme i materijala.
Inovacija je od vitalne važnosti za ostvarivanje konkurentske prednosti.
Najvažniji faktor ekonomskog razvoja u savremenoj ekonomiji je postalo znanje. Najve
ć
a
konkurencija u današnjem svijetu izme
ñ
u kompanija (i država) odvija se u oblasti znanja.
Znanje je postalo faktor od presudnog zna
č
aja za položaj kompanije, njeno pozicioniranje na
tržištu i njenu profitabilnost. Ulaganje u znanje je u savremenoj ekonomiji najisplativija
investicija. Najrazvijenije zemlje svijeta su danas zemlje koje imaju visok nivo ulaganja u
obrazovanje i nauku. Prema tome, može se re
ć
i da je znanje postalo odlu
č
uju
ć
i faktor
poslovnog uspjeha i konkurentske prednosti savremenih kompanija. Razvijene zemlje se
okre
ć
u onome što zahtijeva što manje rada, sirovina, energije, a što je mogu
ć
e više pameti
(znanja). Znanje, informacije, umije
ć
e i inovacije su postale klju
č
no bogatstvo i proizvodni
resurs postindustrijskog društva.
Skripta „Tehnologija i inovacije“ je namijenjena studentima smjera Preduzetništvo na IV
godini Ekonomskog fakulteta u Podgorici. Autori
ć
e biti zahvalni za sve korisne sugestije,
koje
ć
e doprinijeti daljem poboljšanju ovog teksta.
U Podgorici, A U T O R I
februara 2010. godine

6
2.7.
Metodi podrške menadžmentu inovacija ....................................................110
2.7.1. Kreativni metodi generisanja ideja ........................................110
2.7.2. Modeli životnog ciklusa.........................................................111
2.7.3. Metodi portfolio analize.........................................................114
2.7.4. Metodi predvi
ñ
anja - tehnološko predvi
ñ
anje .......................114
2.7.5. Metode strateške evaluacije i selekcije alternativa inovacionih
projekata.................................................................................117
2.8.
Rizik inovacionog projekta ............................................................................118
Literatura .............................................................................................................................. 122
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti