VELEUČILIŠTE «NIKOLA TESLA»

GOSPIĆ

Poslovni odjel - Stručni studij Ekonomika poduzetništva

OSNOVE PODUZETNIČKE EKONOMIJE

Prof.dr.sc. Mehmed Alijagić

(za internu uporabu)

GOSPIĆ, listopad, 2010.

I Dio:

OSNOVE MIKROEKONOMIJE

Riječ  ekonomija  grčkog  je  porijekla  (oikonomia).  Sastoji  se  iz  dvije
riječi:“oikos”,  što  znači  gazdovanje,  domaćinstvo  i  “nomos”  što  znači  zakon.
Domaćinsko gazdovanje i nije ništa drugo do kompleks raznih pravila koja nas
upućuju  kako  s  inputima  (proizvodnim  ćimbenicima)  kojim  raspolažemo
ostvariti  maksimalno  moguću  proizvodnju.To  su  nastojanja  ljudi  da  uz  data
ulaganja proizvodnje ostvare maksimalno moguće rezultate.
Ekonomija  je  znanost  koja  proučava  kako  društva  koriste  rijetke  resurse  i  s
njima  upravlja  da  bi  proizvela  vrijedne  robe  i  rapodijelila  te  robe  među
različitim  skupinama  ljudi.  Ekonomija  je  znanost  izbora,  objašnjava  kako
vršimo  izbor  i  njegovu  promjenu  u  borbi  s  oskudnošću.  Ekonomiju  čine
pojedinci odnosno domaćinstva i poduzeća (ekonomski ili gospodarski subjekti.
Ekonomija  proučava  kako  domaćinstva  i  poduzeća  donose  odluke  (kako  se
ponašaju):  šta  kupuju,  koliko  kupuju,  kako  raspoređuju  svoj  dohodak,  koliko
štede, kako investiraju ušteđevinu; kako međusobno utječu jedni na druge, itd.
Rezultati  ekonomije  ovise  od  ponašanja  individualnih  gospodarskih  subjekata
(pojedinaca-domaćinstava  i  poduzeća,  od  toga  kako  oni  donose  svoje
individualne  odluke)  i  od  njihovog  međusobnog  utjecaja.  Zbog  toga  se  u
proučavanju  temeljnih  načela  ekonomije  polazi  od  načela  individualnog
odlučivanja.
Ekonomija pruža odgovore na 3 slijedeća pitanja:

1) Što treba proizvoditi? -

koja će se dobra i u kojim količinama proizvoditi,

trebamo  li  proizvoditi  opremu  za  kampiranje,  kruh,  CD  ili  graditi  kuće?
Trebamo  li  ulagati  više  u  školstvo  ili  zdravstvo  ili  u  obranu  zemlje?  Prije  15
godina CD se nije koristio u ovako širokoj upotrebi dok danas teško možete naći
da  netko  sluša  gramofonske  ploče.    Zašto  se  neki  proizvodi  rađaju,  dok  drugi
umiru?

2) Kako proizvoditi? -

tko će proizvoditi, kojim resursima i kojim tehnikama, s

kojim tehnologijama, kakvi će biti omjeri rada i kapitala, koristi li se kapitalno
ili radno intenzivna tehnika proizvodnje.)

za koga proizvoditi

? -

tko će i koliko čega trošiti, tko će koristiti dobra, tko

će konzumirati proizvedena dobra i usluge.

Mikroekonomija i makroekonomija

Ekonomija se dijeli se na

mikroekonomiju i makroekonomiju.

Mikroekonomija

(grč. mikros = mali)

proučava ponašanja ekonomskih jedinica

i donošenja njihovih odluka. Ekonomske jedinice su pojedinačni potrošači i
pojedinačni proizvođači tj. pojedinačno kućanstvo i pojedinačno poduzeće.

Oskudica kao središnji ekonomski problem

Oskudica  je  središnji  ekonomski  problem,  jer  raspoloživi  resursni  (vrijeme,
dohodak, prirodni izvori itd.), nisu neograničene veličine. U uvjetima oskudice
pojedinca  ili  poduzeće  mora  donositi  racionalne  odluke,  jer  se  izborom  jedne
alternativne (ili okoristih) moraju odreći druge alternative ili aktivnosti. Svi oni,
bilo da su bogati ili siromašni, moraju birati kako bi raspoložive resurse mogli
rabiti  na  način  koji  će  najbolje  zadovoljiti  njihove  želje.  U  uvjetima
neograničenih  želja,  s  jedne  strane  i  ograničenih  resursa  s  druge  strane,
govorimo o oskudici.
Alternativa ili aktivnost koje se netko odriče da bi imao neku drugu alternativu
ili  aktivnost  naziva  se

oportunitetnim troškom

njegova izbora.

Temelj za

donošenje racionalne odluke je

načelo troškova i koristi

. Ova načelo govori da

će se neka alternativa ili aktivnost izabrati ako, i samo ako, korist od takve
alternativne (ili aktivnost) je barem toliko velika koliko i njeni troškovi. Ako se
bira broj jedinica neke alternativne (ili aktivnost) temelj za donošenje odluke je

granični trošak i granična korist

u smislu da će se broj jedinica povećavati sve

dok je granična korist veća od graničnog troška.
Pod pojmom

oskudice

podrazumijeva se da je raspoloživa količina nekog dobra

manja  od  količine  koja  je  potrebna  da  bi  se  zadovoljilo  svakog  onog  tko  želi
takvo  dobro.Oskudica  znači  da  je  pri  nultoj  cijeni,  raspoloživa  količina
promatranog  dobra  manja  od  željene  količine.  Svako  dobro  koje  zadovoljava
ovaj  uvjet naziva se

ekonomskim dobrom

. Ako je raspoloživa količina nekog

dobra dovoljna da pri nultoj cijeni zadovolji sve želje, takvo se dobro naziva

besplatnim dobrom

. Primjera za ekonomsko dobro, koje se može javiti kao

fizički proizvod ili usluga daleko je više nego za besplatno dobro. Čak kada bi
se za neko dobro moglo reći da spada u skupinu besplatnih dobra, kao npr. zrak
koji udišemo, javlja se pitanje što je s troškovima koji nastaju pri kupnji uređaja
za kontrolu zagađenosti ili uređaja za prečišćavanje zraka.

na nalazi troškova i koristi koje uz sebe vezuje pojedina alternativa. Stoga se oskudica, izbor i
analiza troškova i koristi samatraju temeljnim mikroekonomskim pitanjima. Njihovo
razumijevanje važno je za razumijevanje svih ostalih pitanja koje proučava mikroekonomija.

Koncept oportunitetnog troška primjenjiv je u svim situacijama u kojima se odlučuje između

dviju ili više alternativa ili aktivnosti. Ovaj koncept može se, dakle, primijeniti u slučaju kada
pojedinac  treba  odlučiti  hoće  li  studirati  na  kvalitetnijem  sveučilištu  ili  će  se  opredijeliti  za
jeftinije sveučilište kako bi tijekom studija mogao imati osobni automobil. Opredjeljujući se za
skuplje  sveučilište  donositelj  odluke  se  je  morao  odreći  osobnog  automobila.  Oportunitetni
trošak ovog izbora je jednak cijeni osobnog automobila od kojega je donositelj odluke odustao.
Jednako tako će se oportunitetni trošak definirati u primjeru odluke nekog potrošača da između
različitih  vrsta  pića  bira  između  čaše  vina  i  čaše  piva.  Ako  potrošač  odluči  kupiti  čašu  vina,
oportunitetni  trošak  jednak  je  cijeni  čaše  piva.  Ako  je  vino  dvostruko  skuplje  od  piva  tada  je
oportunitetni trošak kupovine čaše vina dvije čaše piva.

Izbor između alternativa (ili trgovina ciljevima)

Sve naše odluke podrazumijevaju izbor između alternativa odnosno izbor jednog
dobra  ili  aktivnosti  nasuprot  drugom  dobru  ili  aktivnosti.  Pojedinci  nakon
srednje  škole  odlučuju  hoće  li  studirati  ili  će  se  zaposliti.  Oni  koji  su  odlučili
nastaviti  školovanje  trebaju  odlučiti  hoće  li  se  upisati  na  sveučilište  koje
preferira rad u manjim skupinama ili  na sveučilište koje organizira predavanja
za  veći  broj  studenata.

Potrošači su suočeni s problemom izbora kada idu u

supermarket  i  kada  moraju  izabrati  između  različitih  dobara  ili  različitih
košarica dobara. U ovome smislu potrošač se susreće s problemom izbora treba
odlučiti  hoće  li  kupiti  automobil  s  većim  prtljažnikom  ili  automobil  s
naglašenim  sportskim  karakteristikama,  jednako  kao  što  treba  odlučiti  između
automobila kojemu je osnovna karakteristika brzina i automobila koji je poznat
po maloj potrošnji goriva. Poduzeća također moraju birati da li koristiti jednu ili
drugu metodu  proizvodnje ili,  npr.  da li proizvesti jednu ili  drugu kombinaciju
proizvodnje (proizvoda).

Dakle,  u  svakoj  sferi  ljudskog  života  svaka  pojedinačna  odluka  podrazumijeva
izbor  jednog  dobra  ili  aktivnosti  umjesto  nekog  drugog  dobra  ili  aktivnosti.
Izborom jednog dobra ili aktivnosti donositelj odluke se odriče drugog dobra ili
aktivnosti. Odluka koja podrazumijeva žrtvovanje ili odricanje od jednog dobra
ili  aktivnosti  s  ciljem  da  se  dobije  neko  drugo  dobro  ili  aktivnost  naziva  se

izborom između alternativa ili trgovina ciljevima

Racionalni izbor (ili analiza troškova i koristi)

U  primjeru  studenta  koji  treba  odlučiti  hoće  li  studirati  na  sveučilištu  koje
preferira rad u manjim skupinama ili na sveučilištu koje je orijentirano na rad u
većim  skupinama,  u  središtu  pozornosti  je  izbor  između  dvije  mogućnosti  tj.
između koristi i troškova jedne ili  udruge alternative.  Izborom sveučilišta koje
radi u manjim skupinama studentu se pružaju bolji uvjeti za rad i mogućnost da
nauči više nego da odabere sveučilište koje radi u većim skupinama. Promatrano
s pedagoškog stajališta prednost bi trebalo dati prvom sveučilištu. No, postavlja
se pitanje zašto mnoga sveučilišta izvode nastavu u predavaonicama sa stotinu
ili  više  studenata.  Objašnjenje  se  nalazi  u  činjenici  da  su  troškovi  studija  po
studentu veći ako se radi u manjim nego u većim skupinama. Stoga su troškovi
studija  i  do  nekoliko  puta  veći  na  onim  sveučilištima  koji  preferiraju  rad  u
manjim skupinama, ali koja studentima istodobno pružaju bolje uvjete za rad i
mogućnost  da  dođu  do  diplome  koja  podrazumijeva  veća  znanja.  Sa  stajališta
studenta  koji  treba  odlučiti  na  koje  se  sveučilište  pisati,  u  pitanju  je  klasična
trgovina  ciljevima.  Ako  se  odluči  za  sveučilište  koje  radi  u  većim  skupinama
platit  će  manju  školarinu,  što  je  dobro  za  studenta,  ali  će  zato  imati  slabiju

Studenti odlučuju hoće li stanovito vrijeme provesti u učenju ili će raditi nešto drugo, jednako

kao što odlučuju hoće li svoj džeparac potrošiti na večernji izlazak ili će kupiti neku knjigu.

Vlade također stalno vrše izbor kao u primjeru izbora između različitih načina trošenja njihovih

poreznih prihoda na, primjerice, škole, bolnice, vlakove, ceste, policiju.

Još se zovu input-output modeli.

modelima se izražavaju kvantitativni odnosi

između proizvodnje jednog sektora jedne zemlje u odnosu na druge sektore
proizvodnje te zemlje.

Input-output

je metoda analize u kojoj je

gospodarstvo prikazana nizom linearnih funkcija proizvodnje, koja
prikazuje unutarnje veze između svih sektora gospodarstva.

Modeli gospodarskog rasta

izražavaju kvantitativnu promjenu (%) nekog

određenog makroekonomskog agregata (

– društvenog proizvoda ili

–

nacionalnog  dohotka)  kao  ovisnih  varijabli  u  odnosu  na  neku  izabranu
analiziranu  varijablu.  Jedan  od  najjednostavnijih  modela  gospodarskog  rasta  je
Harod-Domar-ov model:

r = s / k

gdje je: r = porast brutom domaćeg proizvoda (BDP) kao godišnja stopa rasta u
%), s  = stopa  investicije  (štednje)  tj.  onaj  dio  nacionalnog  dohotka  ND koji  ne
ode  u  potrošnju  već  u  akumulaciju  tj.  investicije,    k  =  kapitalni  koeficijent
pokazuje veličinu novih investicija (I)  po jedinici povećanja dohotka (outputa)
Y:

k' = I/ΔY

Elementi ekonomskih modela su:

(1) varijable

modela (promjenljive velčine),

(2) relacije

modela, i

(3) parametri

modela (koeficijenti i stope).

Varijable

su dijelovi modela koje imaju različite vrijednosti. Varijable modela

mogu biti: a) endogene, b) egzogene. c) instrumentalne, d) predeterminirane itd.

Endogene varijable

su one čije vrijednosti treba odrediti pomoću modela.

Ponašanje i veličinu ekonomskih pojava koje su opisne ovim varijablama treba
predvidjeti rješenjem modela.

Egzogene varijable

su one čiju vrijednost ne

određujemo pomoću samog modela, već je njihova vrijednost egzogeno data i
unaprijed poznata. Npr. u makroekonomskom modelu potrošnje C:

C = f (Y), odnosno:

C = a + bY

gdje je:

C =

potrošnja, a, b = parametri modela, Y= nacionalni dohodak.

Egzogena varijabla je veličina

Y koja s parametirima

određuje vrijednost

endogene varijable C.

Instrumentalne varijable

spadaju u egzogene, a to su

npr. visina stope poreza, carinska stopa, itd.

Predeterminirane varijable

endogene i egzogene varijable s vremenskim pomakom (varijable kašnjenja ili
time lag varijable). Njihova vrijednost je determinirana (određena) u nekom
prethodnom razdoblju. Npr. štednja S

u sadašnjem, tekućem razdoblju (npr. u

ovoj godini), (t) određena je razinuom štednje iz prethodne godine S

t+1

= a



t-1

Input-output je metoda analize u kojoj je gospodarstvo prikazano nizom linearnih funkcija

proizvodnje, koja prikazuje unutarnje veze između svih sektora