MOGUĆNOSTI RADA S DAROVITIM UČENICIMA U ŠKOLI
1 . U V O D
Djeca koja su nadarena i nadprosječne inteligencije pripadaju dijelu populacije „djece sa
posebnim potrebama“ te kao takva trebaju da budu obuhvaćena inkluzivnom nastavom u
bosanskohercegovačkom školskom sistemu. Inkluzija je kao relativno noviji koncept u
organizaciji savremene nastave i škole je nastala iz potrebe da se učenici sa posebnim potrebama
uključe u redovnu nastavu. Međutim, u dosadašnjoj praksi malo vremena ili skoro nikako se nije
posvećivalo darovitoj djeci jer su nastavnici, a i pedagozi više vremena posvećivali djeci sa
određenim invaliditetom ili onima koji ostvaruju najslabije rezultate.
Stoga, cilj ovog rada je da definiše šta je to nadarenost, kako idenitifikovati nadarene
učenike te da jasnije sagleda načine i mogućnosti rada sa darovitim učenicima u toku školovanja.
Prilikom izrade ovog rada je korištena dostupna stučna literatura.
Ključne riječi: darovitost, inkluzija, nadarenost, definicija darovitosti, identifikacija
nadarenosti, individualni pristup, mogućnost rada sa nadarenim.
2 . D E F I N I C I J E D A R O V I T O S T I
Postoje brojne definicije darovitosti, a najčešći termini kojima se označavaju pojednici sa visoko
razvijenim sposobnostima jesu nadarenost i talenat. Neki autori upotrebljavaju jedan termin ili
drugi termin i pod njima podrazumjevaju isto, dok drugi autori prave razliku između jednog i
drugog pojma pa pod nadarenošću podrazumjevaju ono potencijalno u pojedincu, a pod talentom
podrazumjevaju ono pojavno tj. manifestno ili onaj dio aktiviranog, upotrebljenog.
Analizirajući različite teorije darovitosti, postoje klasične tj. starije definicije i tzv.
savremene koncepcije.
Klasične definicije naglašavaju uticaj iznad prosječne sposobnosti kao što je predstavio
Terman (1916), po kojem je darovitost jednaka izrazito visokim stepenom inteligencije (IQ).
Marland (1971) navodi da darovita djeca ona koja zbog svojih iznimnih sposobnosti mogu
očekivati visoka postignuća, a identifikovana su od strane stručnjaka. Takva djeca pokazuju
potencijal u nekom od područja sposobnosti: opće intelektualne sposobnosti, specifične
akademske sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umjetničke
sposobnosti i psihomotorne sposobnosti.
Savremene koncepcije ističu da su daroviti đaci oni koji se ističu ili svojim vrlo visokim
stepenom općeg intelektualnog razvoja ili izrazitim razvijem samo određenih sposobnosti koje
ih, u odnosu na ostale đake čine naprednijim (Grgin 1996).
Prema Gardnerovoj (1983) teoriji, postoji sedam različitih tipova inteligencije i da svaka
normalna osoba posjeduje mješavinu svih tih inteligencija. Nadarena djecu su najčešće napredna
u jednom od sljedećih područja:
logičko-matematička
lingvistička
vizualno - prostorna,
muzička
tjelesno - kinestetička,
socijalna (interpersonalna i intrapersonalna)
3 . P R E P O Z N A V A N J E D A R O V I T I H U Č E N I K A
Jedan od glavnih ciljeva obrazovanje bi trebao biti da svako dijete, kroz nastavu, ima pravo
napredovati u onolikoj mjeri i onoliko brzo koliko mu je potrebno kako bi iskoristilo svoje
potencijale. Stoga je vrlo važna identifikacija djece koja imaju potencijal za „darovitost“, tj.
identifikacija djece koja bi se po nečemu mogla isticati, kao i djece koja su već pokazala
izvrsnost u nekom području.
Identifikacija i prepoznavanje darovitih je stručan i kontinuiran proces koji obuhvaća sve
učenike u svim dobima odgojno obrazovnog sistema. To je samo jedna etapa tj. dio procesa i
aktivnosti ukupnog odgojnog tretiranja nadarenih. Međutim, prepoznavanje ili identifikacija je
vrlo važna posebno za praksu odgojnog rada sa nadarenim. Ovo je veoma slozena i odgovorna
aktivnost jer svaka greška u identifikaciji direktno odražava druge etape rada.
U procesu identifikacije treba poći od stava da je nadarenost realnost u svim sredinama, da
ima svoju društvenu važnost i da je moguće pedagoški osmisliti strategiju i pravac usmjerenja
nadarenih. Neki od pristupa u identifikaciji darovitih sui:
Verbalnim testovima (Lewis M. Terman) i mjerenjem stepena inteligencije (IQ),
gdje se nadarenim smatra učenik sa stepenom inteligencije iznad 140.
Posmatranje i nominacija nastavnika,
Postignuće na testovima znanja,
Grupni testovi inteligencije,
Rezultati na individualnim testovima inteligencije,
Rezultati na testovima stvaralaštva itd.
I.Koren je konstruisao instrument za identifikaciju nadarenih. Tim instrumentima se
identifikuju osobine i ponašanje pojedinca od strane nastavnika, zatim razvojni put i ponašanje
viđeno od strane roditelja te od samog učenika.
Identifikaciju treba početi još u preškolskim ustanovama, a većina autora smatra da je to prije
12 godina.
