1
Naslov izvornika Daniel Goleman, Emotional Intelligence
Copyright 1995 by Daniel Goleman
Preveo s engleskoga DAMIR BILI I
Stru na redaktura prijevoda doc dr. sci. ANA MARUŠI (I. i II. dio), mr. sci. VESNA
MATULI
Urednica IVANKA BOROVAC
2. izdanje
Zagreb Mozaik knjiga, 1997.
Sadržaj
Aristotelov izazov
PRVI DIO
EMOCIONALNI MOZAK
1. emu služe emocije?
2. Anatomija emocionalnog pu a
DRUGI DIO
NARAV EMOCIONALNE INTELIGENCIJE
3. Kada je pametno zapravo glupo
4. Upoznaj samog sebe
5. Robovi strasti
6. Vrhunski dar
7. Korijeni empatije
8. Društvene sposobnosti
TRE I DIO
PRIMIJENJENA EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
9. Intimni neprijatelji
10. Kako izlaziti na kraj sa srcem
11. Um i medicina
ETVRTI DIO
OTVORENE MOGU NOSTI
12. Obiteljska kušnja
13. Traume i ponovljeno emocionalno u enje
14. Temperament nije isto što i sudbina
2
PETI DIO
EMOCIONALNA PISMENOST
15. Cijena emocionalne nepismenosti
16. Školovanje emocija
Dodatak A:
Što su emocije?
Dodatak B:
Obilježja emocionalnoga uma
Dodatak C:
Neuralni krugovi straha
Dodatak D:
Konzorcij W.T. Granta:
Aktivni sastojci programa prevencije
Dodatak E:
Program znanosti o sebi
Dodatak F:
Društveno i emocionalno u enje: rezultati
Bilješke
Aristotelov izazov
Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na
pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak,
zbog ispravnoga razloga i na ispravan na in - to nije
lako.
ARISTOTEL, Nikomahova etika
Tog kolovoškog poslijepodneva u New Yorku je vladala nepodnošljiva sparina. Bio
je težak dan, kada su ljudi obi no ispunjeni osje ajem nelagode i mrzovoljni. Vra ao
sam se u hotel i u trenutku kada sam u aveniji Madison stupio u autobus prenerazio
me voza , sredovje an crnac s radosnim osmijehom na licu, koji me u trenutku kada
sam ušao srda no pozdravio: »Bok! Kak' ide?«. Tim rije ima do ekivao je svakoga
tko bi ušao u autobus koji se poput puža probijao kroz gusti promet u središtu grada.
Svi putnici bili su jednako iznena eni kao i ja, no kako se nitko nije uspijevao
osloboditi zlovolje, malo njih mu je i odzdravilo.
Me utim, kako je autobus polako napredovao kroz prometnu gužvu, došlo je do
polagane, poprili no za udne promjene. Voza se upustio u neprekinut monolog,
prožet živahnim opaskama o onome što smo mogli vidjeti oko sebe: u ovoj je
prodavaonici trenuta no sjajna rasprodaja, u ovome muzeju divna izložba, jeste li
uli za onaj novi film koji je po eo igrati u kinu iza ugla? To njegovo uživanje u
bogatstvu mogu nosti koje grad nudi bilo je zarazno. Do trenutka kada bi izlazio iz
autobusa, svatko od putnika ve bi se uspio osloboditi one mrzovoljne ljušture s
kojom je bio ušao, a kada bi voza povikao: »Dovi enja, ugodan dan!« svatko bi mu
4
pak, u ružnim i dobro poznatim slikama bra noga nasilja. Sve raširenija emocionalna
slabost o itava se u brojkama koje pokazuju porast broja slu ajeva depresije u
svijetu, kao i u podsjetnicima na sve ve e valove agresivnosti - tinejdžeri s pištoljima
u školama, nezgode na autocesti koje završavaju usmr ivanjem iz vatrenog oružja,
ogor eni bivši namještenici masakriraju nekadašnje kolege s posla. Emocionalno
zlostavljanje, ni im izazvano otvaranje vatre i posttraumatski stres, sve te rije i u
posljednjih su deset godina ušle u svakodnevni rje nik, a geslo dana više nije vedra
fraza »Ugodan dan«, nego razdražljivo »Hajde, samo izvoli, razveseli me!«.
Ova bi vam knjiga trebala pomo i u nerazumnome svijetu prona i svjetlo razuma.
Kao psiholog i, posljednjih deset godina, novinar The New York Timesa, pratio sam
napredak znanstvenih spoznaja na podru ju iracionalnoga. Pritom sam opazio dva
posve suprotna trenda: onaj koji govori o sve jadnijem stanju našeg zajedni kog
emocionalnog života i drugi, s odre enim rješenjima koja bude nadu.
ZAŠTO SAM SE NA PISANJE OVE KNJIGE ODLU IO
UPRAVO SADA?
Unato ovako lošim novostima, posljednjih deset godina svjedoci smo i dosad
nevi ene mase znanstvenih istraživanja emocija. Najdramati nije spoznaje ine uvidi
u funkcioniranje mozga, kojih ne bi bilo bez novih metoda, primjerice tehnike slikanja
mozga. Prvi put u ljudskoj povijesti vidljivo je ono što je oduvijek bilo izvor velikih
zagonetki: kako to no ova složena masa stanica funkcionira kada mislimo i
osje amo, zamišljamo i sanjamo. Ova prava lavina neurobioloških podataka
omogu uje nam jasnije nego ikada dosada shvatiti kako nas moždani centri za
emocije navode na srdžbu ili pla i kako se stariji dijelovi mozga, koji nas nagone na
ratovanje ali i vo enje Ijubavi, kanaliziraju u ovom ili onome smjeru. Ova nevi ena
jasno a u vezi s funkcioniranjem emocija i njihovim nesavršenostima u središte
pozornosti dovodi neka nova rješenja za našu kolektivnu emocionalnu krizu.
S pisanjem ove knjige morao sam ekati sve dok znanstvena žetva ne postane
dovoljno bogata. Znanstvene spoznaje toliko kasne velikim dijelom i zbog toga što su
istraživanja tijekom godina iznena uju e umanjila ulogu osje aja u mentalnome
životu, pa su emocije za znanstvenu psihologiju ostale najve im dijelom
neistraženim kontinentom. U tu prazninu nahrupila je sva sila knjiga iz prakti ne i
popularne psihologije (tzv. self-help, »samopomo « - prim. prev.), dobronamjernih
savjeta u najboljem slu aju utemeljenih na klini kim stavovima, ali bez osobitih
znanstvenih temelja, ili ak posve bez njih. Znanost danas kona no može s
pouzdanjem po eti odgovarati na ova toliko važna i zbunjuju a pitanja psihe u
najiracionalnijoj ulozi i s poprili nom to noš u odrediti položaj i gra u Ijudskoga srca.
Te su odrednice izazov onima koji se drže uskog pogleda na inteligenciju, tvrde i
kako je kvocijent inteligencije (IQ) genetski zadan i kako ga životno iskustvo ne može
promijeniti te kako nam je životna sudbina u velikoj mjeri odre ena tim uro enim
sposobnostima. Takav stav zanemaruje ono izazovnije pitanje: što je to što možemo
promijeniti a što e našoj djeci pomo i da žive boljim životom? Koji su to imbenici
na djelu kada se Ijudi s visokim kvocijentom inteligencije mu e i doživljavaju
neuspjehe, dok oni sa skromnim IQ-em napreduju nevjerojatno dobro? Ja bih rekao
5
da je razlika vrlo esto u sposobnostima koje emo ovdje nazivati emocionalnom
inteligencijom, a tu je rije o samokontroli, revnosti i ustrajnosti te sposobnosti
motiviranja samoga sebe. A tim vještinama, kao što emo vidjeti, mogu e je pou iti
djecu, ime e ona ste i ve e mogu nosti da se koriste svim onim intelektualnim
potencijalima koje im je genetsko kolo sre e eventualno dodijelilo.
Nad ovom mogu noš u nadvija se i neodložan moralni imperativ. Ovo je doba u
kojemu se, kako se ini, sama bit našega društva ogoljuje sve ve om brzinom, kada
se za sebi nost, nasilje i pokvarenost duha ini da posve nagrizaju kakvo u našeg
zajedni kog življenja. Pritom argument koji govori u prilog važnosti emocionalne
inteligencije ovisi o vezi izme u sentimenta, karaktera i moralnih instinkata. Sve je
više dokaza o tome da temeljni eti ki stavovi u životu izviru iz emocionalnih
sposobnosti. Na primjer, impulzivnost je medij emocija; zametak svih impulzivnih
postupaka jest osje aj toliko intenzivan da rasprskavanjem prerasta u djelovanje.
Oni koji su prepušteni na milost i nemilost impulzivnosti - osobe kojima nedostaje
samokontrole - moralno su hendikepirani: sposobnost kontroliranja impulsa temelj je
snage volje i karaktera. Jednako tako, korijen altruizma leži u poistovje ivanju s
tu im osje ajima, sposobnosti iš itavanja tu ih emocija; nema li ovjek osje aj za
potrebe ili o aj drugih, ne može pokazivati ni brižnost. A ako postoje dva moralna
stava koja su u našem dobu potrebna, to su upravo ova dva, samokontrola i
samilost.
NAŠE PUTOVANJE
U ovoj knjizi bit u svojevrstan vodi kroz znanstvene spoznaje o emocijama.
Rije je o putovanju kojemu je cilj unijeti razumijevanje u neke trenutke u našim
životima i svijetu oko nas koji nas najviše zbunjuju. Svrha ovog putovanja jest shvatiti
što to zna i - i na koji na in - u emocije unijeti inteligencijll. Ve sama ta spoznaja
može u odre enoj mjeri pomo i; uvo enje spoznaje u sferu emocija u inkom je
sli no djelovanju promatra a na kvantnoj razini u fizici, koji mijenja ono što se
promatra.
Naše putovanje po inje u Prvome dijelu, s novim otkri ima o emocionalnoj gra i
mozga, koja nude objašnjenje za zbunjuju e trenutke u našem životu, kada osje aji
nadja avaju svaku racionalnost. Razumijevanje me uigre moždanih tvorbi koje
upravljaju trenucima u kojima smo obuzeti srdžbom ili strahom - ili straš u i radoš u -
otkriva puno toga o na inu na koji stje emo emocionalne navike koje mogu potkopati
naše najbolje namjere, kao i o tome što možemo poduzeti kako bismo zatomili svoje
destruktivnije ili štetnije emocionalne impulse. Što je najvažnije, neurološki podaci
nude nam mogu nost oblikovanja emocionalnih navika u naše djece.
Sljede a zna ajna postaja na našem putovanju, Drugi dio, spoznaja je o tome
kako neurološke zadanosti utje u na osnovni prirodni dar za življenje nazvan
emocionalnom inteligencijom: primjerice, sposobnost vladanja emocionalnim
impulsima; iš itavanje tu ih skrovitih osje aja; održavanje veza bez ve ih potresa - ili
kako je to rekao Aristotel, tu rijetku sposobnost da se naljutite »na pravu osobu, do
ispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnoga razloga i na ispravan na in«.
( itatelji koje ne zanimaju neurološke pojedinosti mogu nastaviti itati knjigu od toga
7
emocionalnosti, nego u prikladnosti emocije i njezina izražavanja. Pitanje je kako
unijeti inteligenciju u osje aje - a time i ulju enost na ulice i brižnost u život
zajednice.
PRVI DIO
EMOCIONALNI MOZAK
1
emu služe emocije?
ovjek ispravno vidi srcem; ono što je bitno oku je
nevidljivo.
ANTOINE DE SAINT-EXUPERY
Mali princ
Promislimo za po etak o posljednjim trenucima Garyja i Mary Jane Chauncey,
para koji se posve posvetio svojoj jedanaestogodišnjoj k erki Andrei, koju je
cerebralna paraliza prikovala za invalidska kolica. Obitelj Chauncey putovala je
vlakom koji je pao u rijeku pošto je teglenica udarila i oslabila željezni ki most u
mo varnome dijelu Louisiane. Misle i prije svega na svoju k er, ovaj je par dao sve
od sebe ne bi li je spasio dok je voda navirala u vlak koji je tonuo; nekako su uspjeli
izgurati Andreu kroz prozor, u ruke spasilaca. A onda, kada je njihov vagon potonuo,
utopili su se (1. Associated Press, 15. rujna 1993.)
Andreina pri a, pri a o roditeljima koji su svojim posljednjim juna kim djelom
spasili djetetu život, oslikava trenutak gotovo mitske hrabrosti. Ovakvi slu ajevi
roditeljskog žrtvovanja za potomstvo nedvojbeno su se ponavljali bezbroj puta
tijekom pretpovijesti i povijesti ovje anstva, kao i nebrojeno puta tijekom šireg
procesa evolucije naše vrste (2. Bezvremenost ove teme nesebi ne Ijubavi o ituje
se i u tome koliko se esto pojavljuje u mitovima širom svijeta: pri e jataka, koje se
ve tisu lje ima prepri avaju u velikome dijelu Azije, odreda su varijacije takvih
parabola o požrtvovnosti.)
Sa stajališta evolucijskih biologa, takva je roditeljska požrtvovnost u službi
»reproduktivnog uspjeha« u prenošenju ovjekovih gena na nova pokoljenja. No sa
stajališta roditelja koji donosi o ajni ku odluku u kriznoj situaciji, rije je isklju ivo o
Ijubavi.
Kao pomo pri uvidu u svrhu i snagu emocija, ovaj primjer roditeljskog junaštva
svjedo i o ulozi altruisti ke Ijubavi - kao i svake druge emocije koju osje amo - u
