Formule ljubavi
Biblioteka PSIHOTERAPIJSKE STUDIJE
Recenzenti
Prof. dr sci. Mirko Pejović
Prof. dr sci. Jovan Marić
Prof. dr sci. Snežana Milenković
O 1995 by Zoran Milivojević
Izdanje 1995.
II nepromenjeno izdanje 1997.
III nepromenjeno izdanje 1998.
Dr Zoran Milivojević
FORMULE LJUBAVI
Kako ne upropastiti sopstveni život
tražeći pravu ljubav
treće izdanje
PROMETEJ
Novi Sad
Uvod
Ako je čitalac pomislio da u rukama drži knjigu o ljubavi,
onda smo na samom početku dužni da stavimo do znanja kako
ovo nije knjiga o ljubavi, već o predstavama o ljubavi. Konstata-
cijom o postojanju suštinske razlike izmeñu predstave o Ijubavi
i same ljubavi, odmah dolazimo do jedne od glavnih poruka
ove knjige. Najveći broj ljubavnih problema i najviše ljubavne
patnje proističe upravo iz toga što pojedinac ne razlikuje ljubav
ka kojoj teži od sopstvene predstave o ljubavi i što ne shvata
kako njegova predstava o ljubavi oblikuje i kako utiče na nje-
govo razmišljanje o ljubavi, na njegova ljubavna osećanja i na
njegovo ponašanje u ljubavnom životu.
Pošto ljubav nije objektivna stvar ili predmet, već subjek-
tivno stanje koje se objektivizuje kroz postupke prema osobi
koja je objekt ljubavi, a druga osoba ta ponašanja prepoznaje
ili ne prepoznaje kao signale ljubavi, ovo je knjiga o ljudskoj
subjektivnosti. Zbog toga smo se opredelili za takvo odreñenje
ljubavi prema kojem je ljubav sve ono što ljudi veruju da ljubav
jeste. Ponašanje osobe koja voli nije slučajno: ona se ponaša
onako kako veruje da se treba ponašati kad se neko voli. Dakle,
kada neko veruje da ljubav jeste neko Y, on će prepoznavati
tuñu ljubav samo ukoliko se uklapa u očekivano Y, kao što će
i voleti, odnosno "davati" ljubav samo na način Y. Pošto su ljudi
veoma kreativni u svojim koncepcijama i definicijama ljubavi,
ova knjiga se bavi posledicama te kreativnosti: istražuje ona
uverenja o ljubavi koja predisponiraju za nesrećan ljubavni ži-
vot.
Postoje dva načina na koje možemo otkriti nečiju predstavu
ljubavi: osoba je može opisati rečima ili je može pokazati svojim

pijske prakse, susreo sam se s različitim predstavama o ljubavi
i s njihovim posledicama u životu mojih pacijenata. još kasnije,
kao iskusni psihoterapeut, shvatio sam da je reč o jednom ogra-
ničenom, relativno malom broju iskrivljenih predstava o ljubavi,
tako da sam odlučio da ih sistematizujem i ponudim široj publici.
Razlog je u relativno maloj socijalnoj korisnosti individualnog,
bračnog ili grupnog tretmana, jer od svih onih koji direktno ili
indirektno pate zbog ljubavnih problema, samo mali broj privi-
legovanih dolazi na psihoterapiju. Zbog toga je mnogo korisnije
ispraviti iskrivljene predstave o ljubavi pre nego što one iskažu
svoj destruktivni potencijal i doprinesu nastanku nekog oblika
psihopatologije. Naš krajnji cilj je, iskazano medicinskim rečni-
kom, primarna prevencija nepotrebne ljudske patnje koja proističe
iz iskrivljenih predstava o ljubavi. Na izuzetnu važnost preven-
tivnog rada upućuje kliničko zapažanje da su oko dve trećine
psihopatoloških poremećaja kod mladih i mlaŃih odraslih, di-
rektna ili indirektna posledica nekog Ijubavnog stresa ili ljubav-
ne traume. Sistem koji je izložen u ovoj knjizi je standardni dea
naprednog programa obuke u transakcionoj analizi u oblasti psi-
hoterapije i savetovanja koju godinama vodim za psihologe i
lekare. Posebno me raduje što bar desetak ovih stručnjaka, uglav-
nom psihologa, oslanjajući se na model koji je sada izložen u
16
ovoj knjizi, veoma aktivno sprovodi preventivni rad s grupama
mladih u svojim sredinama širom bivše Jugoslavije. Kako je
njihovo iskustvo veoma pozitivno, nadam se da će ova knjiga
dopreti do što više onih koji rade s mladima i da će je oni
koristiti kao orijentaciju u preventivnom radu.
Potrebno je da ukažemo i na neke bitne terminološke odre-
dnice koje će čitaocu pojasniti značenje korišćenih reči. Pojam
"prava ljubav" koristimo za iskrivljenu predstavu o partnerskoj
ljubavi, dok pojam "stvarna ljubav" koristimo za onu ljubav koja
je posledica ispravne predstave o partnerskoj ljubavi. Dakle,
prava ljubav je željena, idealizovana ljubav, dokje stvarna Ijubav
kvalitetan odnos ljubavi zasnovan na ispravnim i realnim pred-
stavama o sebi, partneru i medusobnom odnosu. Drugo bitno
terminološko odrectenje koje zahteva objašnjenje je pojam "par-
tnerska ljubav". Izmedu nekoliko neodgovarajućih pojmova koji
opisuju odnos ljubavi izmedu muškarca i žene ("polna ljubav"
"erotska ljubav" itd.) odlučili smo se za ovaj pojam jer je on
najmanje dvosmislen. Treći izraz koji bi mogao zbuniti čitaoea
je upotreba reči "subjekt" i "objekt". Subjekt je osoba koja voli
dok je objekt osoba koja je voljena, ka kojoj je upućena subjek-
tova ljubav. Pojam objekt nismo upotrebili da bismo osobi koja
je objekt nečije Ijubavi oduzeli njenu subjektivnost (jer je i ona
subjekt) već da bismo je odredili kao osobu kojoj je upućena
ljubav. Četvrta bitna jezička odrednica je objašnjenje kako mi
koristimo pojam "zabluda o pravoj ljubavi". S obzirom da svako
ima pravo da veruje kako je prava ljubav ovo ili ono, kao i da
ne postoji samo jedna istina o tome šta stvarna ljubav jeste,
onda zablude o ljubavi ne treba shvatiti kao prave zablude. Mi
bismo više voleli da koristimo pojam potencijalno disfunkcionalna
uverenja o pravoj ljubavi, jer taj pojam jasno ukazuje da osoba
koja zastupa neko od tih uverenja o Ijubavi ima velike šanse da
upropasti svoj ljubavni život.
Cilj ove knjige nije da posluži kao priručnik za partnersku
ljubav. Pošto je naš glavni pristup negativno odreden jer uka-
zujemo na ono što ljubav nije, da biismo, tek sekundarno, po-
kazali šta ljubav jeste, onda ova knjiga ne može biti vodič kroz
ljubavni život, već više vodič kroz ljubavne probleme koji pro-
ističu iz iskrivljenih predstava pojedinca o ljubavi. Ljubavni
život ostaje i dalje važno i neiserpno područje za savremenu
psihologiju, kako za proučavanje normalnosti tako i za psiho-
patološka i psihijatrijska proučavanja, a samim tim i za razvoj
psihoterapijskih metoda.
Odlučili smo da na kraju knjige priložimo jedan kratak test
koji će čitaocu pomoći da identifikuje značajna iskrivljena mesta
u svojoj predstavi o ljubavi. Kao svaki test i ovaj ima nedostatke
i prednosti, ali nam se čini da je sasvim dobar da ostvari osnovnu
namenu: da čitaocu pomogne u preispitivanju sopstvene pred-
stave o ljubavi i da ga uputi na čitanje samo onih delova knjige
koji su za njega posebno značajni. Verujemo da će test doprineti
personalizovanju čitanja i omogućiti bolju komunikaciju izmectu
čitaoca i knjige i da će čitalac lakše praviti eventualne korekcije
sopstvene predstave o pravoj Ijubavi.
Pacijenti i klijenti čije sudbine su poslužile kao ilustracije
za odredena pogrešna uverenja o ljubavi predstavljeni su uz
nužno iskrivljavanje njihovog identiteta kako bi se zaštitila nji-
hova privatnost i intimnost. U dva slueaja nije ree o mojim
pacijentima, već o pacijentima psihoterapeuta čiji sam bio su-
pervizor, tako da sam terapijski proces, od dijagnoze do izlečenja,
pratio indirektno.
19

količinu ljudske patnje kao posledice iskrivljenih uverenja o
ljubavi? Pošto je odgovor potvrdan, dali smo sebi pravo da se
upustimo u demistifikaciju one svetinje koja se danas naziva
erotska ili partnerska ljubav, kao i da predložimo okvir sagle-
davanja ljubavi koji pretenduje da bude realan. Pošto je ljubav
kao ideja i kao vrednost uspela da preko dve hiljade godina
ostane misterija uprkos važnosti koju ima u svakodnevnom živo-
tu, potrebno je prvo da ukažemo na one mehanizme i procese
koji su omogućili ovakvu otpornost ljubavi na analitičko i kri-
tičko mišljenje. Počnimo od same reči ljubav.
Taktike mistifikacije ljubavi
Ljubav: opredmećenje voljenja
Reč Ijubav je imenica, a imenice se koriste za oznaeavanje
predmeta, bića, predela ili dogaŃaja. Dakle, upotreba imenice
poziva takvu mentalnu sliku koja nas navodi na pomisao da je
Ijubav nekakvo biće, nekakav predmet ili nekakav dogaŃaj. Uko-
liko pogledamo u stvarnost i postavimo pitanje gde se nalazi
Ijubav, dolazimo do odgovora da Ijubav kao takva nikada ne
postoji sama za sebe, već da uvek postoji neko živo biće koje
voli. Dakle, ljubav postoji samo kao funkcija nekog bića, a ne
kao predmet izvan tog bića. Znajući da se funkcije u lingvistici
označavaju glagolima, ono što stvarno postoji jeste funkcija
20 21
označena glagolom voleti, a ne neki predmet označen imenicom
"ljubav".
Kada bismo se doslovno pridržavali gornjeg principa da sve
funkcije označavamo glagolima, tada bi naš jezik bio rogobatan
i komplikovan. Usled dejstva posebnih lingvističkih zakonitosti
koje doprinose bogatstvu jezika, boljem izražavanju i sporazu-
mevanju, neki glagoli veštački postaju imenice.I MeŃutim, pro-
blem nastaje kada osoba koja izgovara ovakvu sekundarno nas-
talu imenicu zaboravi da ona primarno označava neku funkciju
koja postoji u stvarnosti. Tog trenutka takva osoba iskrivljuje
stvarnost jer nastaje bitna razlika izmedu stvarnosti u kojoj
postoji funkcija i njene predstave o stvarnosti u kojoj postoji
predmet, biće ili dogadaj. Na ovaj način je funkcija pogrešno
opredmećena ili reifikovana u mentalnim predstavama o stvarnosti,
a osoba koja je to učinila može snositi izvesne negativne posle-
dice zbog toga što njena slika stvarnosti ne odgovara samoj
stvarnosti. Dakle, sasvim je u redu da koristimo imenicu "ljubav"
sve dok znamo da ona označava funkciju označenu glagolom
"voleti", ali kada to zaboravimo, tada za nas "ljubav" jeste neki
predmet ili dogaŃaj koji je nezavisan od našeg biEa.
Izrazi poput "ljubav ga je obuzela", "preplavljen ljubavlju"
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti