a, tzv. Vašingtonski sporazum koji propisuje 10 stavova koje bi zemlje latinske amerike trebalo
da primjenjuju pri vođenju ekonomske politike ako pretenduju na dobijanje novih kredita. Nakon
što je taj program praktično nametnut zamljama latinske amerike, ovih „deset božjih zapovjesti“
su nmetnute i zemljama u tranziciji i polovini postojećih zemalja. U njemu je bilo i dobrih
preporuka,   ali   su   dominirali   privatizacija,   liberalizacija   spoljne   trgovine   i   stranih   direktnih
investicija   i   deregulacija   privrednih   tokova.   I   kao   što   je   rekao   navedeni   filozof   habermas
„centralna   poruka   tzv.   Vašingtonskog   koncenzusa   glasi:   „trickl   dawn“,   tj.   Pustite   da   bogati
postanu još bogatiji, a neke mrvice će onda već da stignu do siromašnih“.

2. UZROCI SVJETSKE EKONOMSKE KRIZE

Page

Seminarski rad FINANSIJSKA KRIZA NA POČETKU 21. VJEKA

Sa povećanjem broja zemalja koji su milom ili „sugestijom mmf-a, svjetske banke i sad-a“

prihvatili pravila vašingtonskog koncenzusa, odnosno neoliberalizam, pregovori o stvaranju
trećeg stuba „svjetskog trojstva“ – svjetske trgovinske organizacija dobijali su sve veće šanse za
uspjeh i početkom 1995. Stupila je u život ova organizacija koja svim članicama, ali i zemljama
kandidatima za članstvo, nameće liberalizaciju spoljnje trgovine i stranih direktnih investicija.
Broj članica se vrlo dinamično povećavao – sa 104 na 154 do kraja 2008. Godine.

Sve važnije zamlje u razvoju, sem kine i indije, su milom ili po „sugestiji“ mmf-a, svjetske

banke i sad-a prihvatile su koncept vođenja ekonomske politike koji preporučuje vašingtonski
koncenzus, odnosno model neoliberalizma.

Svim zemljama u tranziciji, sem slovenije, bio je nametnut koncept reformi i pravila

vođenja ekonomske politike koji predlaže vašingtonski konsenzus, odnosno model neoliberalnog
kapitalizma. To, naravno važi i za srbiju koja je početkom 2001. Godine prihvatila model
reformi i ekonomske politike koje su nametali mmf, svjetska banka i svjetska trgovinska
organizacija (iako ona nije bila još uvijek članica ove organizacije).

Pored liberalizma spoljne trgovine, koja se znatno više koristila u razvijenijim nego

nerazvijenim zemljama, forsirana je i liberalizacija stranih direktnih investicija koja je najviše
koristila sve moćnijim i sve brojnijim transnacionalnim kompanijama, prije svega iz razvijenih
zemalja. U devedesetim godinama prošlog vijeka došlo je do liberalizacije protoka tzv.
Špekulativnog kapitala.

Zahvaljujući činjenici da je dolar ostao jedina rezervna valuta kao i ogromnom prilivu

stranog kapitala po bruto osnovama, sad su dvije decenije trošile znatno više nego što je iznosio
njihov   bruto   domći   proizvod,   što   se   ispoljava   kroz   ogroman   deficit   tekućeg   računa   platnog
bilansa. Trošenje budućeg dohotka postala je praksa na svim nivoima u toj zemlji – od pojedinca,
porodice, kompanije i države u cjelini. Sve veća razlika između ukupnog priliva stranog kapitala
u zemlju od njegovog ukupnog odliva, omogućavao je višegodišnje trošenje od stvorenog bdp.
Zbog toga se vrijednost akcija i nekretnina u sad enormno povećavala. Zahvaljujući ogromnom
prilivu stranog kapitala u banke na teritoriji sad-a, stvoren je i ogroman kreditni potencijal, pa su
banke preko svoje agresivne kampanje dokazivale da će cijene stanova i kuća dinamično rasti i
da je racionalno uzeti kredit za njihovu kupovinu ili izgradnju. I kao posljedica svega toga, odnos
iznosa privatnih dugova prema bdp od početka osamdesetih godina prošlog vijeka, zaključeno sa
2008. Godinom, povećavala se sa 183% na čak 290%. Dugovi domaćinstava prema bdp su se
istovremeno povećali sa 48 na 100%.  I baš zbog toga, vrlo kompetentni stručnjaci smatraju da
napori   federalnih   rezervi  da   poboljšaju   likvidnost   imaju   samo   ograničeno   dejstvo.   Ogroman
priliv stranog kapitala u sad omogućavao je i rast jeftinog uvoza, što je gušilo domaću industriju
i   dovodilo   do   ogromnog   spoljnotrgovinskog   i   platnog   deficita,   stimulisalo   trošenje   i

Page