Televizijsko novinarstvo
NASTANAK I RAZVOJ TELEVIZIJE U SRBIJI
•
DOBAR DAN DAME I GOSPODO
“Dobar dan dame i gospodo,
Imam zadovoljstvo da vas upoznam
Sa čarima
Televizije”
Ovim rečima je spiker Lesli Mičel, pozdravio gledaoce britanske televizije, avgusta 1936.
godine. I tada je televizija “proradila”!
Prvi televizijski reditelj bio je Sesil Maden.
Televizija radi procesom deljenja – analiziranja. Sa mesta odašiljanja, slika koju treba
emitovati je analizirana jednim zrakom koji putuje preko slike očitavajući sukcesivno
horizontalne linije. Taj proces skeniranja proizvodi električni signal koji varira u proporciji
prema jačini svetlosti koju reflektuje slika. Slika se šalje mogućim kanalom komunikacije
U prijemniku reprodukujući element proizvodi zrak čiji intenzitet varira u proporciji sa
primljenim signalom. Sinhronišući signali, koji su poslati sa signalom slike, kontrolišu
kretanje tačke koja putuje preko ekrana u tačno istom intervalu kao što putuje zrak preko
slike koja se očitava u odašiljaču.
Ako se tačka kreće dovoljno brzo, zahvaljujući lenjosti ljudskog oka, gledaocu će se činiti
da vidi celinu slike na ekranu, upravo onu koja se emituje.
Svaki televizijski sistem koji je do danas načinjen koristi ovaj princip analiziranja, u ovoj ili
onoj formi. Prvobitni sistemi bili su mehanički i koristili su svetlosno osetljive elemente da
prikupe svetlost potrebnu za reprodukciju. Današnji sistemi su elektronski i koriste
elektrone za skeniranje, kako u cevi kamere, tako i u ekranima za prijem.
Elektronski princip omogućuje oštriju i jasniju sliku. Međutim, u osnovi on radi na isti način
kao i mehanički sistem.
•
VREME SLIKE U SRBIJI
•
U okviru sajma na Starom Beogradskom sajmištu, u jesen 1938. godine, u jednoj
hali organizovana je demonstracija Filipsove televizijske opreme. Za vreme trajanja
sajma obavljen je i prenos TV programa iz jedne hale u drugu, u trajanju od četiri
sata dnevno. U programu su učestvovali glumci, članovi dramske grupe Radio
Beograda: Marica Popović, Jovan Gec, Blaženka Katalinić i Viktor Starčić.
Beogradska štampa nazvala ih je našim prvim televizijskim zvezdama.
•
O televizijskom programu, iz septembra 1938. godine, ondašnji spiker Marica
Popović rekla je:
•
“Taj prvi program se izvodio nakratko, a to je značilo da je publika imala priliku da
samo na desetinu metara od nas, uživa u “živoj” slici i da se divi čudu tehnike.
Postojalo je vrlo veliko interesovanje za naš program među posetiocima sajma”.
•
Program je trajao 15 minuta, a između izvođenja bile su pauze da bi se uređaji
rashladili.
•
Svako od izvođenja počinjalo je : “Sada će te čuti i videti...”
•
Slična demonstracija televizijskih uređaja izvedena je 1939. godine i u Zagrebu.
•
U to vreme televizijski program imale su samo četiri zemlje : Engleska od 1936.
godine i od 1937. godine Sjedinjene Američke Države, Sovjetski Savez i Francuska.
•
Prvi pokušaj da se u Beogradu napravi televizijski primopredajnik, bio je oktobra
1936. godine, kada je u umetničkom paviljonu Vvijeta Zuzorić na Kalemegdanu bio
izložen model televizjskog aparata koji je konstruisao jedan član radio kluba, čije
ime nije zabeleženo.
•
Posle ove demonstracije, tokom ratnih godina nije bilo televizjskih signala u našoj
zemlji, ali ni u Evropi, osim što je nemačka televizija pratila nemačke vojne trupe
tokom celog rata sve do 1945.godine. Njihovi programi sadržali su izveštaje sa
frontova, muziku i balet. Posle potpisivanja mira BBC je prvi krenuao sa programom
i to pet puta nedeljno.
•
TELEVIZIJA NA ULICAMA BEOGRADA
•
U Beogradu na izložbi povodom proslave 10 godina Saveza novinara Jugoslavije, u
jesen 1955. godine, posetioce je snimala jedna kamera i slika se odmah emitovala
na jedan ekran. Kameru i ceo uređaj napravio je inženjer Zoran Manojlović, kasnije
službenik Televizije Beograd.
•
Jula 1956. godine povodm obeležavanja stogodišnjice rođenja Nikole Tesle, u
zgradi Tehničke visoke škole u okviru izložbe radio amatera organizovan je u jednoj
prostoriji i mali televizijski studio sa kamerom Instituta za elektroveze iz Ljubljane.
•
Na nekoliko mesta u Beogradu bili su postavljeni televizori, inače prvi primerci
proizvedeni u fabrici Nikola Tesla u Beogradu i Telekomunikacijama u Ljubljani.
•
PRVI TELEVIZIJSKI PROGRAM
•
Jula 1956.godine prvi javno prikazan televizijski program Beograđani su mogli da
prate na prijemnicima postavljenim u Knez Mihailovoj ulici, u Bulevaru revolucije
iznad Pravnog fakulteta, i u prolazu Bezistan na Terazijama. Ta prva, ne računajući
demonstraciju Filipsovih televizijskih uređaja iz 1939.godine označila je početak
Televizije kod nas.
•
Televizijski studio u zgradi Tehničke škole, oko sat i po emitovao je sledeće : Vesti,
Intervju, Film o boravku druga Tita u Francuskoj, Dokumentarni film, Uz druga je
drug.

•
Najava : “ Dobar dan, dragi gledaoci. Televizijski studio Beograd počinje svoj
eksperimentalni program. Danas gledate našu prvu emisiju. Za čitavo vreme
Beogradskog sajma imaćete prilike da redovno pratite na televizijskim ekranima
emisije našeg probnog programa. Program ćemo emitovati od 20.00 do 23.00
časova. Desetodnvni rad u sajamske dane biće prvo upoznavanje sa našim
gledaocima. Redovni program televizijskog studija počeće 1. oktobra. Da vas
upoznam sa našim današnjim programom”...
•
Program je emitovan preko predajnika na Avali i Crvenom čotu.
•
PRVI DNEVNIK
•
TV dnevnik u generalnoj majavi bio je naznačen samo kao Vesti.
•
Špicu Dnevnika – Zemljinu kuglu koja se okreće i natpis TV dnevnik, izradio je
Andrija Žic, dok je kao muzička špica poslužila fraza iz jednog simfonijskog dela
Milana Ristića.(Ta špica Dnevnika održala se niz godina)
•
Posle špice, na ekranu se pojavio spiker Mića Orlović. Sedeo je za malim
kancelarijskim stolom, a iza njega visila je velika karta sveta.
•
Prvi Dnevnik sadržao je niz veoma aktuelnih filmskih storija (inserata), za tadašnje
vreme.
•
PRVI TV DNEVNIK - KOŠULJICA
•
Špica – film 35mm – magnetofon
•
Pregled vesti – spiker – uživo
•
Tito na autoputu – film 16 mm (spiker,magnetofon, gramofon)
•
Otvaranje sajma – film 16 mm (spiker,magnetofon, gramofon)
•
Hristić(prvi deo) film 16 mm (spiker,magnetofon, gramofon)
•
Najava komentara – spiker – uživo
•
Komentar iz Londona – film 16 mm
•
Natpis – Vesti iz inostranstva –(uživo)
•
Završetak razgovora u Ženevi – film 16 mm (spiker,magnetofon, gramofon)
•
Hruščov otvara hidrocentralu – film 16 mm (spiker,magnetofon, gramofon)
•
Završetak razgovora u Ženevi – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Indonezija – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Liban – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Irak – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Natpis – Nauka i tehnika (uživo)
•
Raketa – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Natpis – Sport (uživo)
•
Honved – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Streljaštvo – film 16 mm (spiker, magnetofon, gramofon)
•
Odjava – spiker – uživo
•
Struktura programa prvih meseci sastojala se od 30 % živih studijskih emisija, 30 %
prenosa i 40 % filmova.
•
Program je bio podeljen u sledeće tipove emisija: 1. direktni prenosi, 2. intervjui i
tribine, 3. TV žurnal, 4. vesti, 5. Sedam dana u svetu, 6. predavanja, 7. TV drama,
8. opera i opereta, 9. koncertna izvođenja, 10. revijski programi, 11. muzičke
emisije, 12. balet, 13.dečje emisije, 14. filmovi i 15.reklame.
•
I na kraju 23. avgusta 1958. godine kada je Srbija osnovala svoju TV- kuću, u svetu
je već 68 država imalo televiziju.
•
Krajem 1961. godine u Srbiji je registrovano oko 28.000 aparata, deceniju kasnije ih
je već više od milion.
Televizija,
nastanak i razvoj
Pojam
Termin je nastao od grčke reči
tele
– daleko i latinskog glagola
video, videre
–
videti, gledati. U bukvalnom prevodu znaci “gledanje na daljinu” ili “daljinsko
gledanje”.
Reč
televizija
prvi put je upotrebljena na međunarodnom kongresu u Parizu 1900.
godine, u saopštenju “Električna televizija” ruskog naučnika Perskog.
Televizija je telekomunikacijski sistem za emitovanje i primanje pokretnih slika i
zvuka sa velikih daljina. (Novinarska enciklopedija, BMG, Beograd, 1995.)
Televizija kao elektronski sistem pretvara optičku sliku i zvuk u elektronske signale,
prenoseći ih dalje do prijemnih uređaja putem elektromagnetnih talasa kroz vazduh
ili direktno kablovskom vezom, gde se u obrnutom procesu elektronski signali
pretvaraju u optičku sliku i zvuk. Ovaj proces se odvija brzinom svetlosti.
Budući da je zadatak televizije da elektromagnetnim talasima prenosi na daljinu
slike pokretnih i nepokretnih prizora, što je zadatak mnogo teži od prenosa zvuka,
jer je za pojedinačni zvuk (koliko god bio komplikovan) dovoljan jedan signal, za
prenos na primer crno bele slike potreban ogroman broj električnih signala. Zato su

25. april 1925. – rođenje televizije:
Džon Ledži Berd uz pomoć asistenta Tejstona, preneo sliku lutke, Stoki Bil, sa
potkrovlja na kojem je eksperimentisao do prizemlja prodavnice u kojoj se nalazio
prijemnik u Londonu. Aparat sa diskom koji je analizirao sliku povezao je kablom
dugim 27 metara sa prijemnikom u prizemlju koji je ponovo sastavljao sliku. Ovaj
prvi televizijski prenos ostvaren je sa pet slika koje su se smenjivale u jednoj
sekundi a bile su formirane od 30 linija. Ubrzo se na ekranu, pored lutke pojavio i
Tejston. Tako je on prva osoba u svetu ciji je lik prenet pomoću televizije, pa je
simbolično upamćen kao prvi TV voditelj.
1926. Berd, u svom potkrovlju, organizuje prvu demonstraciju televizije pred oko
pedeset naučnika. Aparat koji je koristio tom prilikom se danas nalazi u Muzeju
nauke u Londonu. Patent je javno demonstriran i u Kraljevskoj akademiji nauka.
Vlast je odmah donela uredbu o strogom nadzoru sadržaja novog medija, a dalji
razvoj poveren je državnoj kompaniji BBC, koja je trebalo da štiti nacionalne
interese.
1927. godine Berd uspeva da televizijsku sliku prenese pomoću telefonskih kablova
na razdaljinu od 438 milja, od Londona do Glazgova;
Iste godine uspeo je da zabeleži, snimi televizijsku sliku;
I Američka telefonska i telegrafska kompanija priređuje prvo pojavljivanje jednog
političara na televiziji – sekretar za privredu Huver govorio je u Vašingtonu, a
prenos je bio u Njujorku.
„Dženeral elektronik“ vec sledeće godine, shvatajući profitabilnost novog izuma,
počinje eksperimentalno, tri puta nedeljno da emituje program iz radio stanice u
Njujorku. Te godine, emitovan je i govor predsednika Ala Smita, a prikazana je i
prva TV drama « Kraljičin glasnik»;
1928. godine Berdova kompanija za razvoj televizije, koju je osnovao, uspela je da
ostvari prenos televizijske slike na rastojanju od Londona do Njujorka.
Međutim, još interesantniji događaj bio je kada se ekipa koja je učestvovala u
realizaciji tog prvog prekookeanskog prenosa vraćala brodom u Englesku Berdovi
pomoćnici su pozvali brodskog telegrafistu da na sredini okeana vidi svoju verenicu
koja je u tom trenutku bila u Berdovom studiju u Londonu. To je bila prava senzacija
za novine koje su pisale o “susretu zaljubljenih” pomoću televizije.
Dž. L. Berd i BBC
1929. godine počinje saradnja Berdove kompanije i kuće BBC (British Broadcasting
Company). Glavni menadžer Rajt bio je veoma skeptičan prema novom pronalasku.
Nije davao Berdu saglasnost da počne zvanično emitovanje televizijskog programa.
Zato je Berd zapretio da će početi da emituje program piratski. To je i učinio, ali je
program emitovao iz Berlina. Tako je Berd stekao i titulu prvog televizijskog pirata u
svetu. Kada je Berd na kraju ponudio demonstraciju svog televizijskog sistema BBC
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti