Finansijski menadžment
FINANSIJSKI MENADŽMENT
Uvod
Uloga finansija u održavanju finansijskog zdravlja preduze
ć
a nikada ne može biti
prenaglašena. Od svih podru
č
ja u nekoj organizaciji, nijedno nema ve
ć
u odgovornost za
osiguravanje konstantnog fokusa na stvaranje vrednosti u organizaciji. Ova
č
injenica je
posebno dobila na zna
č
aju u današnjoj eri globalne konkurencije gde spoljni
č
inioci
poput dramati
č
ne konkurencije me
đ
u preduze
ć
ima, brzih i konstantnih tehnoloških
promena, nestabilnosti kamatnih stopa i inflacije, deviznih kurseva, atmosfere opšte
ekonomske nesigurnosti.... finansijskom menadžeru name
ć
u potrebu za upravljanjem
finansijama iz nove perspektive .
Ova nova perspektiva zahteva širenje fokusa ciljeva i funkcija finansijskog
menadžmenta, i zna
č
ajnog otklona od njegove dosadašnje tradicionalne uloge koja se do
skoro svodila na obezbe
đ
enje i izveštavanje finansijskih informacija, na kontrolu
troškova, trošenja i upravljanje tokovima gotovine. Danas finansijski menadžer igra
dinami
č
nu ulogu u razvoju moderne kompanije, a finansije po
č
inju da grade više
funkcionalni koncept stvaranja vrednosti. Odeljenje finansija postaje strateški partner u
poslu preduze
ć
a, opsežno doprinose
ć
i stvaranju i nadgledanju vrednosti organizacije.
Kao što je ve
ć
re
č
eno tradicionalna uloga finansija se svodi na domen kontrole.
Aktivnosti su u najve
ć
oj meri usmerene na izveštavanje, kontrolisanje razli
č
itih troškova
i sa njima povezanih aktivnosti i na aktivnosti upravljanja rizikom. Me
đ
utim danas se od
zaposlenih o
č
ekuje više. O
č
ekuje se da da idu dalje od ovih tradicionalnih aktivnosti i
postanu strateški partneri – lideri u doprinošenju evoluciji i rastu svoje kompanije i
naravno konstantnom rastu njene vrednosti.
Može se re
ć
i da su se finansije poput mnogih drugih funkcija unutar organizacije
razvijale tokom vremena, prolaze
ć
i kroz
č
etiri faze. U prvoj fazi finansije su se fokusirale
na funkcije izveštavanja, i koncentrisale su se na izvo
đ
enje finansijskih izveštaja za
internu i eksternu upotrebu. Druga faza razvoja funkcije finansija je potaknuta rastom
organizacije u celini i karakteriše je zadatak dizajniranja i uvo
đ
enja razli
č
itih kontrolnih
mehanizama kao važne funkcije izveštavanja. Ovo podrazumeva pra
ć
enje razli
č
itih
troškova, njihovu kontrolu i podnošenje izveštaja, što se tako
đ
e odnosi i na rizik. Sa
pove
ć
anem kompleksnosti posla i relevantne informacije postaju ekstremno
fragmentirane , usled
č
ega finansije ulaze u tre
ć
u fazu. Nastaje potreba za analiziranjem
razli
č
itih delova informacija, sa osnovnim ciljem da se akcionarima pruži ujedinjena
perspektiva koja
ć
e im pomo
ć
i u procesu odlu
č
ivanja. Ova funkcija podrazumeva
suštinsko, duboko razumevanje posla, koje
ć
e biti u stanju da generiše u
č
inkovitu analizu
podrške odlu
č
ivanju. Tako u ovoj tre
ć
oj fazi razvijanje višestrukih perspektiva stvaranja
vrednosti postaje imperativ.
Č
etvrta i završna faza evolucije funkcije finansijskog
menadžmenta ide dalje od domena analize i prelazi u domen strateškog partnerstva. Ovo
podrazumeva potrebu da finansije svoje analize moraju efektno prezentovati drugim
grupama u organizaciji, objasniti njihove posledice za odlu
č
ivanje i biti uverljive u
donošenju odluka koje se moraju podudarati sa ciljem maksimizacije bogatstva
akcionara. Zanimljivo je da su finansije jedinstveno opremljene za posmatranje procesa
stvaranja vrednosti duž celog lanca vrednosti organizacije, za sticanje uvida u razmenu
stvaranja vrednosti kroz razli
č
ite aktivnosti, pa su tako u mogu
ć
nosti da vide celinu, kako
svi delovi zajedno deluju (nabavka, proizvodnja, marketing, distribucija, prodaja, razvoj
novih proizvoda, upravljanje ljudskim resursima, upravljanje IT). Finansije su stoga u
poziciji da formiraju koherentnu celinu i pruže perspektivu koja na višestruki na
č
in
govori o razli
č
itim aktivnostima stvaranja vrednosti unutar organizacije, a takva
perspektiva je korisnija i privla
č
nija za akcionare.
Evolucija finansijske funkcije od prve do
č
etvrte faze, naprosto odražava evoluciju
organizacija samih po sebi koje su od od vertikalnih hijararhija – izgra
đ
enih u vremenu
dominacije masovne proizvodnje pokretane ekonomijom obima, prešle na ravne više
funkcionalne, procesom vo
đ
ene organizacije, da bi u današnje vreme svoju glavnu
orijentaciju prebacile na potroša
č
a, na brzinu reagovanja i prilago
đ
avanja. Tako je
sredinom 1990 -ih finansijama dodeljena strateška uloga u preduze
ć
u. Glavni finansijski
direktor postaje timski igra
č
u naporu preduze
ć
a ka konstantnom stvaranju vrednosti za
sve stejkoholdere. Od današnjeg finansijskog menadžera se zahteva fleksibilnost u
prilago
đ
avanju promenama koje sve ve
ć
om brzinom name
ć
e spoljno okruženje. On mora
imati sposobnosti pronalaženja adekvatnih izvora finansiranja, mudrog upravljanja
imovinom, profitabilnog dugoro
č
nog investiranja u imovinu koje
ć
e preduze
ć
u obezbediti
pozitivnu perspektivu rasta i razvoja i iznad svega sposobnost za pravovremeno i brzo
donošenje odluka. Finansije predstavljaju krvotok jedne organizacije. Da bi krvotok
nesmetano tekao telom organizacije, od finansijskog menadžera se zahteva poznavanje
celokupne anatomije organizacije, što mu omogu
ć
ava sticanje sveobuhvatne slike o
potrebama delova organizacije i organizacije u celini.
Tako
đ
e, možda ste se zapitali zašto se od vas traži da razumete problematiku upravljanja
finansijama ukoliko vi nemate nameru da postanete finansijski menadžeri. Najbolji
odgovor na to pitanje je da sebe pripremate za svoje budu
ć
e radno mesto, i za na
č
in rada i
strukturu znanja koja odgovaraju potrebama nove ekonomije – ekonomije znanja i
informacija. Tržište danas zahteva potpuno druga
č
iji profil zaposlenih. Sve više
preduze
ć
a smanjuje broj menadžerskih radnih mesta i spajaju razli
č
ite nivoe
korporacijske piramide. Zbog
č
ega preduze
ć
a to
č
ine? Izme
đ
u ostalog zbog smanjenja
troškova i pove
ć
anja produktivnosti! Me
đ
utim ono što je još bitnije je da tržište danas
traži
druga
č
iju vrstu radnika, radnika koji poseduju kompetencije, adekvatne stavove i
intelektualnu fleksibilnost i okretljivost koja
ć
e biti u stanju da se na sistematski i kriti
č
ki
na
ć
in nosi sa sve komplikovanijim i promenljivijim okruženjem. Drugim re
č
ima, od vas
ć
e se zahtevati da budete fleksibilno i multidisciplinarno obrazovani, da budete u stanju
da pored svoje ekspertize razumete i celu sliku u okviru koje vaše preduze
ć
e posluje, što
se odnosi kako na internu strukturu preduze
ć
a, njegovih delova i njihovih funkcija, tako i
na spoljašnje okruženje sa kojim je vaše preduze
ć
e u interakciji. Kao rezultat toga
odgovornosti zaposlenih i menadžera su se proširile. Kompetentnost zaposlenih se danas
meri ne samo sposobnoš
ć
u horizontalnog napredovanja ve
ć
i vodoravnog, pa se samim
tim zahteva univerzalnije obrazovanje.

meri finansiraju putem duga a neke ne. Ovde se postavlja pitanje da li je važno kako se
finansira preduze
ć
e i ako jeste zašto je to bitno? Kakvu ulogu ovde igra politika
dividendi i politika zadržane dobiti. Ume
ć
e finansija se svodi na balansiranje izme
đ
u
isplate dividendi akcionarima koje mora biti u ravnoteži sa oportunitetnim troškom
zadržane dobiti koja se tako
đ
e koristi kao sredstvo finansiranja. Kada finansijski
menadžer kona
č
no donese odluku o strukturi finansiranja, dalje mu predstoji
pronalaženje na
č
ina pribavljanja potrebnih sredstava finansiranja. Da bi bio uspešan u
tome on mora imati znanja o funkcionisanju finansijskih tržišta i finansijskih institucija i
njihovih domena delovanja. Zna
č
i mora biti upoznat sa mehanizmima kratkoro
č
nog
finansiranja, srednjoro
č
nog i dugoro
č
nog finansiranja a isto tako i sa putevima
finansiranja – direktnog finansiranja na finansijskom tržištu ili finansiranja putem
finansijskih posrednika.
Odluka o upravljanju imovinom
- Ova odluka se ti
č
e efikasnog upravljanja ste
č
enom
imovinom. Finansijski mendžer konstantno prati troškove poslovanja, racionalnost
upotrebe postoje
ć
e imovine, brine o njenoj efikasnoj alokaciji i upotrebi. Sa obzirom da
je finansijski menadžer optre
ć
en razli
č
itim stupnjevima poslovne odgovornosti nad
postoje
ć
om imovinom, usled ovih odgovornosti on u praksi više brine o teku
ć
oj nego o
fiksnoj imovini.
Veoma je bitno imati na umu da finansijsku funkciju treba posmatrati u me
đ
usobnoj
povezanosti sa ostalim funkcijama u poslovanju preduze
ć
a: nabavnom, proizvodnom,
prodajnom itd.. kako bi se izvršili slede
ć
i zadaci za nesmetano obavljanje poslovanja:
Planiranje finansijskih sredstava, Obezbe
đ
enje finansijskih sredstava za proizvodnju i
nabavnu funkciju i Naplata potraživanja po izvršenoj prodaji
ZADACI UPRAVLJANJA FINANSIJAMA
Osnovni motiv i cilj finansijskog poslovanja je maksimizacija bogatstva vlasnika
preduze
ć
a. Upravo se ocena uspešnosti odluka o finansiranju donosi na osnovu ovog
standarda. Maksimizacija profita ne mora da zna
č
i i istovremeno pove
ć
anje zarade po
akciji što je osnovni reper uspešnosti za svakog vlasnika preduze
ć
a. Na
č
ini za
maksimizaciju profita mogu biti razli
č
iti, a neki od njih direktno vode smanjenju udela
vlasnika u profitu što vodi smanjenju zarade po akciji. Obi
č
ne akcije predstavljaju dokaz
o udelu u vlasništvu nad preduze
ć
em, a bogatstvo akcionara je iskazano tržišnom cenom
obi
č
ne akcije preduze
ć
a. Tržišna cena obi
č
nih akcija preduze
ć
a odražava uspešnost
odluka preduze
ć
a po pitanju investiranja, finansiranja i upravljanja imovinom. Tako se
uspešnost poslovnih odluka pokazuje preko uticaja koji te odluke imaju na cenu akcija.
Me
đ
utim maksimizacija zarade po akciji nije u potpunosti prikladan cilj jer ima svoje
bitne nedostatke. Prvi nedostatak je taj da ne uzima u obzir vremensku dimenziju novca,
ne odre
đ
uje rokove i trajanje o
č
ekivanih prinosa. Veoma mali broj akcionara
ć
e
podržavati projekat koji bi prvi prinos obezbedio za 20 godina. Drugi nedostatak ovog
repera kao cilja poslovanja je nedostatak od kog boluju i ostale tradicionalne mere
profitabilnosti, a to je nedostatak razmatranja rizika. Obi
č
no su rizi
č
niji projekti
profitabilniji od onih sa manjim stepenom rizika ali i procena o
č
ekivanog prinosa od
ovakvih projekata je tako
đ
e rizi
č
nija.. Zato bi i o
č
ekivano kretanje zarada po akciji bilo
rizi
č
nije ukoliko bi se donela odluka o realizaciji projekta sa ve
ć
im stepenom rizika.
Tako
đ
e odnos duga u ukupnoj strukturi kapitala pove
ć
ava ili smanjuje rizi
č
nost
preduze
ć
a. Može se desiti da dva preduze
ć
a imaju iste o
č
ekivane zarade po akciji, ali
preduze
ć
e koje je rizi
č
nije od drugog
ć
e imati ve
ć
e fluktuacije u zaradi, pa iz tog razloga
tržište kapitala može da percipira nižu cenu akcija za ovakvo preduze
ć
e u pore
đ
enju sa
onim sa nižim stepenom rizika. Tako
đ
e još jedan nedostatak maksimizacije zarade po
akciji je taj što ne uzima u obzir uticaj politike dividendi preduze
ć
a na tržišnu cenu
akcije. Ukoliko je maksimizacija zarade jedini cilj, preduze
ć
e nikada ne bi trebalo da
isplati dividendu, jer ono uvek može pove
ć
ati zaradu po akciji, putem zadržavanja dobiti
i njenog daljnjeg investiranja po bilo kojoj pozitivnoj stopi prinosa.
Upravo iz ovog razloga treba imati na umu da cilj maksimizacija zarade po akciji ne
mora biti isti sa ciljem maksimizacije tržišne cene akcija. Tržišna cena akcije preduze
ć
a
predstavlja osnovnu procenu vrednosti preduze
ć
a, jer uzima u obzir sadašnju i o
č
ekivanu
budu
ć
u zaradu po akciji, vremensku dimenziju novca, trajanje i rizik zarada, dividendnu
politiku preduze
ć
a i ostale faktore koji uti
č
u na tržišnu vrednost akcije.
U okviru postavljenog cilja zadatak upravljanja finansijama se svodi na
1.
Pove
ć
anje plasmana sredstava na finansijskom tržištu
2.
Pove
ć
anje sredstava za investiranje
3.
Upravljanje tokovima gotovine
4.
Donošenje optimalnih investicionih odluka i odluka o raspodeli dividendi.
Maksimalno pove
ć
anje kapitala i efikasno upravljanje gotovinom, je odlu
č
uju
ć
i
kriterijum upravljanja poslovanjem, te on stoga suštinski odre
đ
uje i cenu H odV
preduze
ć
a na finansijskom tržištu.
Glavne aktivnosti finansijskog menadžera
Posao finasijskog menadžera predstavlja niz aktivnosti koje se mogu svesti na tri oblasti:
1.
Finansijsko poslovanje
– u ovoj oblasti dominiraju znanje i veštine
sprovo
đ
enja finansijske analize, analize troškova i aktivnosti upravljanja
gotovinom.
2.
Investiranje
- podrazumeva ume
ć
e u investicionom istraživanju, poslovanju
sa hartijama od vrednosti, odnosima sa finansijskim institucijama poput
banaka, osiguravaju
ć
ih institucija itd.
3.
Finansijske usluge
- uklju
č
uju finansijsko planiranje, obezbe
đ
enje sredstava
za nesmetano poslovanje, organizovanje procesa rada, blagovremenu naplatu
potraživanja, investiranje, finanijski konsalting, informisanje, upravljanje i
kontrolu poslovanja.

Isto tako i problem slepog putnika može da smanji proizvodnju potrebnih
informacija. Ako znate da drugi akcionari pla
ć
aju za proizvodnju specifi
č
nih informacija
nadzora, možda
ć
ete poželeti da se prošvercujete i ne platite. Ako to možete u
č
initi vi,
onda isto tako to mogu u
č
initi i drugi akcionari vašeg preduze
ć
a. Tako odjednom niko ne
bi hteo da plati za nadgledanje preduze
ć
a.
Ukoliko predpostavimo da menadžeri ipak rade u najboljem interesu za preduze
ć
e oni se
još uvek susre
ć
u sa suprotnostima koje proizilaze iz potrebe za zadovoljenjem zahteva
akcionara i obezbe
đ
enja stabilnog i uspešnog poslovanja preduze
ć
a. Menadžeri
pokušavaju da zadovolje zahteve akcionara ali i da preduprede prevelike rizike u
poslovanju, recimo tako što
ć
e doneti odluku o investiranju u siguran projekat koji ne
donosi preveliku, ve
ć
pristojnu ali sigurnu dobit. Sa obzirom da finansijski menadžer
odgovara za rezultate investiranja, iz tog razloga je i oprezan po pitanju donošenja
riskantnijih odluka, koje ne samo što mogu da ugroze njegovu karijeru i reputaciju, ve
ć
što je bitnije mogu da negativno uti
č
u na budu
ć
nost korporacije.
Problematika ovih
sukoba interesa i odlika vezanih za njih se naziva AGENCIJSKA TEORIJA, što se u
principu svodi na na
č
in rešavanja problema ostvarenja pove
ć
anja vrednosti kapitala.
Ubaciti tabelu sa slajda 17 finansijski menadžment u organizacionoj strukturi.
SPOLJNO OKRUŽENJE
Strategija finansijskog menadžmenta se odražava kroz na
č
in na koji preduze
ć
e koristi
svoje resurse i sposobnosti u poslovnom okruženju da bi ostvarilo svoje ciljeve. Jedan od
najbitnijih strateških ciljeva preduze
ć
a je ostvarivanje što ve
ć
e dobiti. Ukoliko preduze
ć
e
ispuni cilj maksimiziranja vrednosti kapitala akcionara – ostvari što ve
ć
u dobit, koristi
ć
e
imati razli
č
ite interesne grupe: Akcionari, menadžeri, zaposleni, dobavlja
č
i, kupci,
država.
Najvažniji segmenti spoljnog okruženja za preduze
ć
e su poslovno, finansijsko i poresko
okruženje, koje svako preduze
ć
e mora dobro da poznaje i razume ukoliko želi da uspešno
posluje. Glavni zadatak preduze
ć
a je da ostvari što ve
ć
u dodatnu vrednost za sve svoje
stejkholdere, dakle sve one interne i eksterne u
č
esnike koji su na bilo koji na
č
in povezani
ili zainteresovani za rad preduze
ć
a. Tako danas svako moderno preduze
ć
e mora da
uvažava i razvija potencijale svojih zaposlenih, da izvršava svoje obaveze prema
dobavlja
č
ima, da stalno izalazi u susret zahtevima i potrebama kupaca, i da respektuje
vrednost okruženja i društva. Menadžment mora da pokaže adekvatnu osetljivost na
potrebe i prohteve svoga okruženja u cilju me
đ
usobnog uskla
đ
ivanja interesa razli
č
itih
interesnih grupa.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti