Odlomak

UVODNE NAPOMENE
Život ljudi u uslovima zatvorske izolacije i ograničenja oduvek je izazivao  interesovanje kako laika, tako i književnika, filozofa i naučnika. Svako od njih, na svoj način, ostavljao je pisane tragove svojih zapažanja o zatvorskim impresijama kao svedočanstvima epohe ljudske civilizacije na datom stadijumu razvoja. Danas smo, zahvaljujući takvim izvorima, u prilici da sagledavamo kako se sa razvojem društva menjala i praksa postupanja prema ljudima koji su se ogrešili o društvene norme.
Od okrutnosti, nehumanosti, ispaštanja i mučenja, ta praksa je prolazila kroz različite razvojne faze, menjajući oblik, sadržinu, cilj i način postupanja prema osuñenima, da bi se u današnje vreme ispoljavala u značajno različitom društvenom odnosu i stavovima prema osuñenima na kaznu zatvora. Praksu postupanja prema osuñenim licima možemo komparirati sa dva aspekta. Jedan je istorijski, a drugi je aktuelnovremenski. Sa istrorijskog aspekta, može se reći da je današnja praksa u odnosu na prošlost humanija, civilizovanija, liberalnija i okrenuta očuvanju vrednosti vezanih za ljudsko biće, njegov život i zdravlje, dostojanstvo i ukupan položaj čoveka.
Komparirajući penološku praksu u aktuelnom vremenu, u različitim državama, vidimo da procesi humanizacije društva ne prate u potpunosti proklamovanje najviših standarda odnosa prema čoveku, pa makar se taj čovek nalazio iza rešetaka. Kao da se relikti prošlosti najduže zadržavaju baš iza tih zidina i rešetaka. U kontrastu društvenih uslova, odnosa prema slobodnom čoveku naspram odnosa prema čoveku lišenom slobode, mogu se uvideti razlike koje su negde manje, negde veće. One se tiču uslova života, prava i mogućnosti zadovoljenja različitih potreba u ta dva životna okvira. Često se zaboravlja da se i u zatvoru radi o čoveku koji će (sem u izuzetnim slučajevima), po isteku zatvorske kazne ponovo zauzeti svoje mesto u svetu slobodnih ljudi. Nosiće u sebi teret neprijatnih zatvorskih iskustava, koji ga još više udaljava od društva koje ga je izolovalo, uskraćivalo kroz različite oblike lišavanja, aktivno ili
pasivno odbacilo i distanciralo se od njega. 2U isto vreme, od tog čoveka se očekuje da za vreme izvršenja zatvorske kazne trpi uslove ograničavanja i lišavanja kao kaznu za ono što je učinio protiv društva. Paralelno sa tim očekivanjem, prisutan je i zahtev da taj čovek u zatvorskim uslovima promeni svoje ponašanje u pravcu uzdržavanja od kriminalnih akata. Očekuje se od njega zatim da se automatski po izlasku iz penitersijerne ustanove odmah preobrati u slobodnog grañanina, korisnog po sebe i društvo, koji će uživati blagodeti tog društva kao i svi
drugi. Istovremeno se ne ulaže potrebna postpenalna podrška koja bi mu omogućila uspešnu reintegraciju u svet slobode i dovela ga do ostvarenja postavljenih zahteva. Nastavak života na slobodi karakteriše i konstantno pristustvo opomene proživljenog iskustva, uz opomenu da će za ponovno kršenje zakonskih normi biti vraćen u izolaciju na duže vreme nego prošli put (ekstremno i do kraja svog života), uz još rigorozniji stepen lišavanja i izolacije. Na jednoj strani stoje zahtevi za kaznom, na drugoj zahtevi za pozitivnim promenama, a na trećoj strani su osuñeni! Od njih se očekuje da u uslovima izolacije i prinude nemaju otpore prema nastojanjima društva da ih istovremeno kazni i promeni u osobe koje više neće biti u sukobu sa zakonom

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari