Odlomak

Finansije i finansijsko pravo

1.    ZAŠTO SU POTREBNE JAVNE FINANSIJE?
1.1.    ŠTA SU JAVNE FINANSIJE?
Kada se upotrijebi riječ „finansiranje“ odmah se pomisli na novac. Klasična definicija finansija jeste prikupljanje novčanih sredstava. Kada govorimo o javnim finansijama, tada govorimo o problemu kako da javne institucije prikupe novčana sredstva za finansiranje javnih potreba. Poznati autor o javnim finansijama, Robert Masgrejv, definiše javne finansije kao „kompleks problema skupljenih oko procesa državnih prihoda i rashoda.“
Možemo zaključiti da tokom obrade kompleksa o javnim finansijama trebamo prvo razmatrati koje vrste usluge državne institucije treba obezbijediti, tj. postavlja se pitanje: šta su javna dobra? Ovo pitanje je u suštini standardno pitanje, gdje ne postoji veliko razilaženje među teoretičarima. Nakon rješavanja ovog pitanja treba odgovoriti na glavno pitanje unutar javnih finansija: kako finansirati, odnosno obezbijediti javna dobra? Ovo široko pitanje ne obuhvata samo pitanje o načinu finansiranja, nego obuhvata istraživanje zakona o efektima oporezivanja kao i posljedice na preraspodjelu dohotka.

1.2.    JAVNA DOBRA
1.2.1.    UVOD
Savremena finansijska teorija razlikuje individualne i javne potrebe. Individualne potrebe podrazumijevaju njihovo pojedinačno zadovoljavanje. Ukoliko pojedinac obezbijedi sebi i svojoj porodici stan, odjeću i hranu, on je zadovoljio osnovne potrebe svoje porodice. Međutim, ukoliko pojedinac želi da obezbijedi sigurnost svoje porodice ili da izgradi potrebni put, on to nije u stanje bez pomoći drugog. Znači određene potrebe se mogu samo ostvariti preko kolektivne akcije, odnosno, državne organizacije. Takve javne potrebe nisu obaveza pojedinca, nego obaveza svih pojedinaca. Ispunjavanje javnih potreba omogućava realizaciju pojedinačnih potreba. Pojedinac nije u stanje da rešava sve svoje probleme, a da ne govorimo o problemima njegove porodice, njegovog grada ili države.
Sada se postavlja pitanje koje potrebe država treba da zadovolji? Kao što smo rekli, dužnost države jeste da transformiše kolektivne potrebe u javne potrebe, tj. nakon identifikacije kolektivne potrebe (npr. potrebe za izgradnjom puta), država treba da prihvati zadovoljenje kolektivne potrebe obezbjeđivanjem potrebnih resursa. Posebnost javnih dobara je u tome što se oni često ne naplaćuju ovisno od korišćenja, već u skladu sa ekonomskim mogućnostima poreskih obveznika. Naplata korišćenje javnih dobara se odvija prema principu solidarnosti, znači može se desiti da pojedinac plaća za ponudu određenog javnog dobra, ali nikada ga ne koristi. Naprimjer: država izgradi magistralni put, kojeg određeni broj poreskih obveznika sigurno nikada neće koristiti. Primjena principa solidarnosti kod naplate javnih dobara ima svoje opravdanje u tome što kod javnih dobara, za razliku od privatnih dobara, korist nastaje za više osoba. Ona su raspoloživa u istim količinama za sve korisnike. S druge strane, ukoliko novac poreskih obveznika ide u projekte od kojih nemaju direktnu korist, oni će imati manju motivaciju za plaćanjem poreza.
Nakon ove kratke diskusije, trebamo analizirati pitanje: koje vrste javnih dobara postoje?

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari