Inkluzija

HISTORIJSKI ASPEKTI OBRAZOVNE INKLUZIJE
Inkluzija se može sagledavati kao logican produžetak integracije i veže se uz posebne obrazovne potrebe. Odre_enje inkluzije treba sagledavati ne samo uz potrebe odre_enih skupina vec uz proces restrukturiranja obrazovanja u cjelosti. Do sredine prošlog stoljeca djeca s teškocama u ucenju bila su klasificirana kao djeca sa specijalnim potrebama koje nisu mogle biti ostvarene u redovnim školama. Težilo se postupku izdvajanja takve djece i njihova premještaja u „specijalne škole“. Tijekom godina taj segregacijski postupak unutar školstva pokazao se neodgovarajucim te se u 80-tim i 90-tim kao njegova prirodna nadogradnja razvila ideja inkluzije.
Inkluzija je trajni proces, proces u kojem se sva djeca izjednacavaju me_usobno. To je proces me_usobnog uvažavanja razlicitosti svakog djeteta i njegovih potreba. Prema tome, društvena i socijalna okolina, posebno škola kao osnovni cinitelj razvoja svakog svjesnog društva, a koja želi postati i ostati suvremena, treba poticati razvoj potencijala svakog
pojedinog djeteta.
Rad na individualnim potencijalima svakog djeteta podrazumijeva svestrano upoznavanje osobitosti ucenika, te otkrivanje one pozitivne energije i sposobnosti koje posjeduje svaki pojedinac na sebi svojstven nacin. Pocetno stajalište procesa inkluzije ucenika s posebnim potrebama u redovno školstvo jest holisticki pristup koji uvažava sve, a ne samo obrazovne potrebe pojedinog ucenika. Na ovaj nacin dijete se promatra kao cjelovitu osobu sa svim svojim potrebama, a u obrazovnom dijelu razvoja ucenika jednako se pridodaje važnost, kako socijalnom, tako i emocionalnom razvoju, kao i razvoju osobne i kolektivne odgovornosti svih osoba ukljucenih u ovaj proces.Pojam obrazovanja možemo podijeliti na dva dijela, a to su:

•  usvajanje znanja
•  stjecanje sposobnosti.

Sam proces usvajanja znanja svodi se na usvajanje cinjenica i informacija, dok se stjecanje sposobnosti razvija putem tocno odre_enih i planiranih aktivnosti. Te sposobnosti mogu se podijeliti na:

•  Spoznajne
•  Doživljajne
•  Psihomotoricke.

Tijekom povijesti izmjenjivali su se razni modeli skrbi o osobama s posebnim potrebama, pa je tako jedan od modela tzv. model milosr_a, koji pociva na religijski baziranom milosr_u.
Slijedi medicinski model cija je ideja vodilja da su osobe sa posebnim potrebama bolesne osobe te spadaju iskljucivo u podrucje medicinske skrbi. Nakon toga razvija se razvojni model, model interakcije, integracije i normalizacije. Zadnji model koji je prisutan u društvu i model koji još uvijek treba u potpunosti zaživjeti je model emancipacije. Ovaj model polazi od ravnopravnosti razlicitih partnera u procesu rehabilitacije, što znaci da i sama osoba s invaliditetom ima pravo odlucivati o tijeku svoje rehabilitacije te biti clan tima.
Uporedo sa modelima skrbi o osobama s posebnim potrebema mijenjaju se i stavoviprema svim osobama s invaliditetom tijekom povijesti. Pojam inkluzija ima porijeklo u latinskom jeziku, a predstavlja izvedenicu koja znaci ukljucivanje, ukljucenost, obuhvatanje i podrazumijevanje. Izvorno znacenje možemo tražiti u dvije latinske rijeci. Prva je includo što znaci
zakljucati, zatvoriti, zacepiti, prijeciti, uokviriti, okovati, oviti, ubilježiti, zakljuciti. Druga je  inclusio a znaci zatvor, zatvaranje.