Institucionalna saradnja policije i agencija privatne zastite

Uvodne napomene
Jedan od glavnih problema sigurnosnog angažiranja svakako predstavlja saradnja među organima koji su uspostavljeni unutar sigurnosnog sistema. U našem radu fokus razmatranja usmjeravamo na unutrašnju isgurnost, gdje je naša tema sadržajno i smještena. Dakle, model unutrašnje sigurnosti operacionaliziran je osnivanjem više institucija, kao što su: policija, granična policija, SIPA, OSA, privatne sigurnosne agencije, Ministarstvo sigurnosti (kao krovna institucija), UIO, BHDCA. Pored ovih izvršnih organa u operacionalizaciji unutrašnje sigurnosti učstvuju i druga tijela, kao što su: Vlada države, Pa rlament, pa čak i Predsjedništvo u nekim specifičnim segmentima. Kad sagledamo složenost koja se javlja u razmatranjima izvodljivosti teorijskih uopćavanja sigurnosnih postulata u području označenom kao unutrašnja sigurnost, jasno je da postoje značajni problemi kod zasnivanja općeg pojma unutrašnje sigurnosti, koji nastavljajju da egzistiraju i kada se problematizira i neko njeno specifično područje.
Ovakva situacija postoji i u slučaju rješavanja pitanja operacionalilzacije unutrašnje sigurnosti objekata od posebnog značaja. Posebna pažnja se mora usmjeriti na na organizaciju i funkcionisanje službi koje neposredno i posredno učestvuju u obezbjeđivanju objakata od posebnog značaja. Po teoriji sistema, što je neki sistem kompleksiniji ili što je u izvođenje neke operacije uključeno više elemenata nekog sistema, to je potrebno više vremena da se procesuiraju ulazne informacije i poduzmu adekvatne radnje. Preneseno u područje osiguravanja objekata od posebnog značaja, vremenski faktor igra veoma važnu ulogu. Objekti od posebnog značaja su dio fizičke infrastrukture koja je nervni sistem funkcionisanja države. U ovu grupu spadaju objekti kao što su zgrade parlamenta, vlade, ministarstva, vojska, ali i druge instalacije koje su esencijalne za funkcioniranje države u najširem smislu. Mi upravo problematiziramo segment efikasne zaštite ovih objekata kroz funkcije raznih sigurnosnih agencija i akcentiramo njihovu međusobnu saradnju kao poseban problem efikasnog sigurnosnog angažiranja. Službe sistema sigurnosti uspostavljene su sa specifičnim zadacima i funkcijama, od njih se ne može očekivati da će biti jednako efikasne i u drugim sferama sigurnosti u odnosu na onu za koju su ustanovljene. Međutim, svaka od ovih službi susreće se sa problemima koji nisu primarno u njihovom djelokrugu, već neke od drugih službi. Ovdje se postavlja pitanje efikasne saradnje koje mi nastojimo elaborirarti posmatrajući je kroz lupu organizacijske nauke.
Predmet istraživanja

Predmet istraživanja u ovom radu jeste institucionalna saradnja policije i službe za unutrašnju sigurnost u području zaštite objekata od posbenog državnog značaja. Općenito predmet istraživanja spada u šire područje unutrašnje sigurnosti i nemoguće ga je izdvojeno posmatrati. Dakle, potrebno je isti artikulirati u okviru navedene oblasti. Ovdje se podrazumjeva da smo kao primarnu poddjelu sigurnosti usvojili podjelu sigurnosti na vansjku i unutarnju. Unutarnju sigurnost razmatramo na nivou kategorije, a obezbjeđivanje objekata od posebnog značaja, kao jedan od oblika operacionalizacije unutarnje sigurnosti. U središtu naših razmatranja nalazi se institucionalna saradnja između specifičnih subjekata unutarnje sigurnosti i to policije kao općeg organa uspostavljenog za operacionalizaciju unutarnje sigurnosti i to policije kao općeg organa koji derivira određene policijske funkcije i koji je uspostavljen za operacionalizaciju unutarnje sigurnosti u posebnom obliku, tj. kao obezbjeđivanje objakata od posebnog značaja. Unutar uspostavljenih relacija nastojat ćemo da izgradimo najbolji model saradnje koji će polučiti što boljim rezultatima u oblasti identificiranja objekata od posebnog interesa, specifičnih ugrožavanja ovih objekata i načina njihovog obezbjeđivanja.
Šire, predmet možemo odrediti u okviru organizacijske nauke, jer i nastojimo da analiziramo organizacijski aspekt zasnivanja ove saradnje. Dakle, predmet istraživanja je, također, organizaciono rješenje institucija koj dovodimo u relaciju unutar naših razmatranja. Ovdje se posebno misli na policiju u službu za obezbjeđivanje objekata od posebnog značaja. Organizaciono funkcionalni model rada policije je dobro poznat i nema ga se potrebe detaljno analizirati, već samo u određenim, za temu bitnim, dijelovima dodtano pojasniti. S druge strane, pomenuta služba koja se javlja kao druga nepoznata u našoj „jednadžbi“ predstavlja neobrađeno područje unutar organizacijske, ali sigurnosne nauke.
Ako obezbjeđivanje objekata od posebnog značaja promatramo kao djelatnost onda je ista podijeljena između više službiž. Specifično u BiH za ovu djelatnost prvotno je nadležna SIPA, zatim Federalna direkcija policije. U ovakvoj situaciji vrlo je teško u datom momentu nužde definirati aktivnosti koje poduzima pojedini organ, tako da može doći do funckionalnih zastoja, zloupotrebe datih ovlaštenja ili izlaska izvan okvira nadležnosti. Postoje i drugi problemi koji se javljaju u ovoj oblasti sigurnosnog angažiranja, što je svakako jedan od aspekata predmetnog zasnivanja našeg rada.