Beleške sa predavanja Menadžment stočarske proizvodnje
Objavio ema01 15. septembar 2023.
Objavio Dusanishki 22. decembar 2012. Prijavi dokument
UVOD
Interkulturni menadžment je proces nametanja, mešanja, prihvatanja i uzajamnog očuvanja kulturnih vrednosti između različitih civilizacija, a u cilju globalizacije međunarodnog poslovanja. Za razumevanje pojma interkultura neophodno je definisanje pojma kultura. U tom smislu, iz ugla organizacionog ponašanja – kultura je stečeno znanje i iskustvo koje ljudi koriste u razvoju svog društvenog ponašanja. Modernija definicija kulture (Hofstede, 1980) bila bi: kultura je kolektivno programiranje uma, koje članove jedne grupe razlikuje od drugih. Interkultura je, dakle, ukrštanje i mešanje znanja i iskustava ljudi iz različitih kulturnih zajednica širom sveta. U prethodnoj definiciji pojam „globalizacija“ treba shvatiti sa geoekonomskog, a ne geopolitičkog aspekta. U tom smislu, „globalizacija biznisa“ znači rasprostiranje poslovnih aktivnosti na sveukupnu svetsku zajednicu (sve postojećedržave, od najmanje do najveće).
U savremenoj teoriji menadžmenta često se govori o tzv. internacionalnom menadžmentu.Međutim, međunarodno upravljanje može imati i konotaciju, koja nema mnogo dodirnih tačaka sa organizacijom u mikroekonomskom smislu (preduzeće, kompanija, ustanova, firma, itd.). Međunarodno upravljanje, kao „prevod“ pojma „internacionalni menadžment“, može se vezati i za međunarodno-politička zbivanja koja obeležavaju devedesete godine ovog veka. Naime, koncepcija novog svetskog poretka, koji diktiraju Sjedinjene američke države ima – u svojoj osnovi – dosta elemenata tzv. internacionalnog menadžmenta. Ako se tome dodaju i geoekonomski aspekti ovog američkog koncepta, onda se može govoriti i o njegovom značajnom uticaju na makroekonomije pojedinačnih zemalja, kao i na njihove mikroekonomske strukturue.
Umesto tzv. internacionalnog menadžmenta bolje je koristiti pojam interkulturni menadžment, pošto je njegov sadržaj primereniji savremenim tokovima u globalnoj ekonomiji. Tako,
upravljanje među nacijama treba zameniti upravljanjem među različitim kulturama. Ako se pod tzv. internacionalnim menadžmentom podrazumeva upravljanje multi-nacionalnim kompanijama, to ne znači da su predstavništva, off-shore kompanije, subsidijarne ili neke druge kompanije osnovane širom sveta od strane matične kompanije – nužno u području internacionalnog (međunarodnog). Elementi internacionalnog gube svoj značaj kroz uobičajenu divizionalnu organizacionu strukturu multi-nacionalnih kompanija. Prema tome, međunarodne operacije i postrojenja matične kompanije zadržavaju obeležja nacionalnog, a poprimaju kulturna obeležja države u kojoj su locirani. Ovo potvrđuje mnoštvo tzv. transplant kompanija, koje su velike japanske korporacije – od početka osamdesetih godina do danas – osnovale u Americi i Evropi.
Japanske transplant kompanije zadržale su sva nacionalna obeležja zemalja iz kojih dolaze, ali su napravile dramatičan kulturni uticaj u zemljama u kojima su uspostavljene. Taj kulturni uticaj, bolje rečeno – mešanje kulture zemlje „domaćina“ Prvi deo: Interkulturni manifest menadžment za XXI vek I – UVODsa kulturom zemlje „gosta“ – bio je tako snažan
da je to osamdesetih godina postao glavni problem u Sjedinjenim državama. Dakle dilema: internacionalni ili interkulturni menadžment, interkulturni „miks“ kao proizvod „transplant“ kompanija, fenomeni globalizacije i regionalizacije svetske privrede, kao i geoekonomika i „mondijalizam“ – presudno su uticali na stvaranje ove knjige o interkulturnom menadžmentu. Knjiga treba da pokaže čitaocu da, u kontekstu pomenutih procesa regionalizacije i globalizacije svetske privrede – nacionalno gubi značaj u odnosu na kulturno, odnosno svet
budućnosti pokretaće sukobi kultura, a ne sukobi nacija.
INTERKULTURNI ASPEKTI GLOBALNE UTAKMICE
Spremajući se za konačno ujedinjenje Evropa, sredinom devedestih, afirmiše princip tzv. „priznavanja različitosti“, kao vodeći princip u stvaranju evropske ekonomske i političke moći. Različitost se smatra glavnim katalizatorom naučnog, tehnološkog i inovativnog razvoja. Difuzija znanja i tehnologije treba da omogući sna‘nu kros-kulturnu i kros-regionalnu saradnju
koja će zadovoljiti potrebe ne samo najrazvijenijih, već i ostalih zemalja Evrope. Nove forme obrazovanja i obuke kadrova smatraju se strategijskim ciljevima u procesu razvoja tzv. „učeće organizacije“ koja treba da odgovori na mnoštvo potreba i aspiracija naroda različitog porekla i različitih kultura koji žive u Evropi. Na drugom kraju sveta, Japan – koji je postigao tehnološku ravnopravnost sa Zapadom – suočava se sa problemom održavanja sopstvene industrijske snage i ekonomske konkurentnosti. Ovo prvo „Zemlja izlazećeg sunca“ pokušava da održi visokokvalitetnom proizvodnjom, a drugo – razvojem tzv. strategijske naučne kulture. Tako, dok je Evropa fascinirana japanskom kulturom grupe, pokušavajući da transferiše industrijske kulturne determinante Japana u svoje kompanije (kružoci kvaliteta, menadžerska praksa, industrijski odnosi) – dotle se u Japanu (posebno među mladima) sve više cene tradicionalne vrednosti Zapada, kao što su individualnost, ravnopravnost žena, demokratska participacija, kvalitet života. Smatra se da će ove vrednosti, a posebno individualna kreativnost, biti glavno oružje za zaustavljanje zahuktale japanske ekonomske lokomotive. U tom smislu, postavlja se pitanje: kako će Japan da uspostavi balans
između individualne kreativne slobode i tradicionalne japanske kohezije grupe, koja je glavno obeležje japanske industrijske kulture?
Dosadašnja saradnja Japana sa Evropom bila je u sferi tehnološkog transfera i međunarodnih finansijskih transakcija, ali bez aktivnosti u području transfera kulture. Stara Evropa kreće se u pravcu Nove Evrope zasnovane na kulturnim regionima, gradeći, na taj način, nove mehanizme za spoljne odnose i internu koheziju. S pogledom na tu situaciju, postavlja se sledeće pitanje: kako će se homogena japanska kultura susretati sa novom, multikulturnom Evropom? Nova Evropa je mnogo više od ekonomske konkurencije. Ona je sazdana na socijalnoj demokratiji, ženskom pravu, ravnopravnosti i podjednakim mogućnostima svih stanovnika, na multilingvizmu, multirasnom konceptu, multikulturalizmu. Stvaranje Nove Evrope zavisiće od uspešnosti transnacionalnog i transkulturnog ukrštanja znanja i kultura.
Objavio ema01 15. septembar 2023.
Objavio anitatorbica 15. septembar 2023.
Objavio tanjapav013 15. septembar 2023.
Objavio Anastasija Andjelkovic 23. septembar 2023.
Objavio lovetry 19. septembar 2023.
Objavio Moyashi 19. septembar 2023.
Komentari
You must be logged in to post a comment.