Sadržaj

UVOD...............................................................................................................................................2
I TEORIJSKI OKVIR ISTRAŽIVANJA.........................................................................................3
1.

Maloljetnička delikvencija........................................................................................................3

1.1.

Historijski aspekt različitog socijalnog položaja djece u procesu vaspitanja...................4

1.2.

Maloljetnička delikvencija kroz povijest..........................................................................7

1.2.1. Primitvna društva............................................................................................................7
1.2.2. Klasna društva.................................................................................................................8
1.2.3.   Očituje   se   u   izražavanju   težnje   za   razvijanjem   kriminalne   politike   na   osnovama
 
društvene obrane....................................................................................................................... 8

1.3.

Definicija, porijeklo i etimologija maloljetničke delikvencije.......................................10

1.3.1.

Uže i šire definisanje pojave maloljetničke delikvencije........................................13

1.4.

Osnovne karakteristike maloljetnih delinkvenata...........................................................13

1.4.1.

Psihofizički razvoj maloljetnika.............................................................................14

1.4.2.

Struktura ličnosti maloljetnika................................................................................14

2.

Uzroci maloljetničke delikvencije..........................................................................................15

2.1.

Šta je to nasilje među djecom.........................................................................................15

2.2.

Etiologija poremećaja u ponašanju.................................................................................16

2.3.

Indikatori reaktivnih poremećaja kod djece ranog uzrasta.............................................18

2.4.

Faktori rizika koji utiču na poremećaje u ponašanju......................................................19

2.4.1.

Individualni faktori rizika.......................................................................................20

2.4.2.

Faktori rizika povezani sa vršnjačkim grupama.....................................................22

2.4.3.

Rizični faktori povezani sa školom.........................................................................22

2.4.4.

Rizični faktori povezani sa porodicom...................................................................23

2.4.5.

Rizični faktori povezani sa zajednicom..................................................................30

2.4.6.

Bolest ovisnosti kao uzrok poremećaja ponašanja.................................................31

2.4.7.

Bježanje od kuće i škole kao faktor rizika..............................................................32

2.5.

Socijalni faktori pojave maloljetničke delikvencije....................................................33

3.

Rasprostranjenost maloljetničke delikvencije........................................................................45

3.1.

Maloljetnička delikvencija i njena rasprostranjenost na području u BiH.......................47

3.2.

Rasprostranjenost maloljetničke delikvencije na prostoru Unsko-sanskog kantona......49

3.2.1.

Ko su povratnici krivičnim djelima........................................................................ 51

Umjesto zaključka.......................................................................................................................53

II METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA.............................................................................54

1.

Problem i predmet istraživanja...........................................................................................54

2.

Značaj istraživanja.............................................................................................................. 55

2.1.

Društveni značaj......................................................................................................... 55

2.2.

Naučni značaj..............................................................................................................55

2.3.

Praktični značaj...........................................................................................................56

3.

Cilj......................................................................................................................................56

4.

Zadaci istraživanja/istraživačka pitanja..............................................................................56

5.

Hipoteze.............................................................................................................................. 57

6.

Metode istraživanja.............................................................................................................58

7.

Tehnike istraživanja............................................................................................................58

8.

Istraživački instrumentarij.................................................................................................. 59

9.

Istraživački uzorak..............................................................................................................60

LITERATURA...............................................................................................................................62

1

UVOD

Ponašanje ljudi oduvijek je bilo u fokusu zanimanja psihologa, pedagoga i sociologa. 

Od   svih   obrazaca   ljudskog   ponašanja,   svakako   najviše   pažnje   privlači   asocijalno   i 

agresivno ponašanje. U tom kontekstu, maloljetnici i problem delikventnog ponašanja sa 

svim svojim faktorima i uzročno-posljedičnim vezama, svakako je problem koji je došao 

u   centar   pažnje.   Maloljetnička   delikvencija   podrazumijeva   društveno   neprihvatljivo 

ponašanje određene populacije tj., osoba koje su po godinama prešli starosnu granicu 

djeteta, ali po svome uzrastu još ne spadaju u kategoriju punoljetnih lica. Paralelno sa 

razvojem društva, razvijali su se i mjenjali zakoni po kojim je bilo uređeno njegovo 

funkcioniranje, a samim tim i pravni sistemi koji su brinuli o sprovođenju tih zakona. To 

sve skupa je bilo uzrokom pojave razlikovanja počinitelja krivičnih dijela u odnosu na 

njihovu starosnu dob, pa tako dolazi do razlikovanja maloljetnih u odnosu na punoljetne 

učinioce krivičnih dijela, što je u konačnici dovelo i do izdvajanja maloljetnika u posebnu 

kategoriju   krivično-pravnih   subjekata,   a   tome   je   posebno   doprinijelo   sagledavanje 

starosnih granica kategorija mladih.

Okruženje i socijalni kontekst u kojem živimo nameću neke nove vrijednosti, kao i 

neka nova pravila života, što neminovno utiče na razvoj i način razmišljanja, posebno u 

adolescentnom   dobu.   Sastav,   veličina   i   cjelovitost   porodice   određuju   vrlo   značajne 

pokazatelje same strukture porodičnog života i prilika. Često su poremećaji u ponašanju 

djece i mladih na nivou različitih delikata koja su razorna po njih, njihove porodice, kao i 

socijalnu sredinu. Djete se primarno odgaja u porodici najprije i ona je, ustvari, taj prvi 

factor utjecaja na razvoj njegove ličnosti. Ona može uzrokovati dvostruki učinak – kako 

pozitivan,   tako   i   negativan.   Ona   porodica   koja   živi   normalan   i   harmoničan   život, 

predstavlja vrlo značajan factor u prevenciji devijacija djetetove ličnosti. S druge strane, 

negativne posljedice na djetetovu ličnost i ponašanje ostavljaju porodice koje žive teškim 

materijalnim uslovima, porodičnim svađama, prisutnosti alkoholizma, prostitucije, droge 

itd. One nisu u stanju da vrše kontrolu ponašanja nad djecom. To su najčešće porodice 

rastavljenih   brakova,   gdje   je   živ   samo   jedan   roditelj,   porodice   koje   su   preokupirane 

poslovima tako da djecu zapuste.

2

background image

1.1.

Historijski aspekt različitog socijalnog položaja djece u procesu 
vaspitanja

Svaka pojava ima svoj povijesni razvoj koji nam u ovom radu može poslužiti kao uvod u 

ono o čemu ćemo kasnije govoriti, ali i određeni vid presjeka stanja i okolnosti vezanih 

za ovu tematiku.

U novije vrijeme društvene nauke više pažnje posvećuju izučavanju djeteta baveći se 

njegovim odrastanjem kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Sve do 70-ih godina 19. 

vijeka,   dijete   se   u   društvenima   naukama   isključivo   proučavalo   u   kontekstu   teorije 

socijalizacije kao objekat socijalizacijskog procesa i njegovih brojnih agenasa.

2

Dakle, djeca su tretirana kao sirovi material procesa socijalizacije, tvrdi Milić u svojoj 

Sociologiji porodice.

3

Revolucija se desila  pojavom  francuskog  historičara  Filipa  Arijea

4

,  koji  je u  drugoj 

polovini 20. vijeka napisao studiju “Vijekovi djetinjstva”. Radi se o socijalnoj analizi 

predstava o dijetetu u kojoj je on ustanovio da se djetetu tokom cijelog srednjeg vijeka 

nije pristupalo u smislu da ga se proučavalo kao posebnu organsku, socijalnu i kulturnu 

cjelinu. Radi pojašnjena – on je djeci pristupao kao integralni dio društva koji je bi 

marginaliziran. Ovaj njegov pristup je djetetu uslovio je i promjenu postupanja i odnosa 

odraslih   prema   njemu,   jer   oni   do   tada   nisu   smatrali   racionalnim   trošenje   vremena, 

energije i sredstava na djecu, osim ako bi bili sigurni da će se ta ulaganja isplatiti. Upravo 

iz tih razloga, historijski pregled razvoja pogleda na socijalizaciju djece pokazuje da su 

teoretičari bili nezadovoljni socijalnim statusom i odgojem djeteta u porodici i društvu. 

Sokrat i Platon, filozofi iz doba antičke Grčke, isticali su značaj ranog odgoja čiji je cilj 

ostvarivanje poslušnosti djece u društvu. Pored toga, odgajanjem se treba otkriti dječiji 

potencijal. Smatrali su da djeca unutar kuće trebaju imati posebne prostorije kako bi se 

2

 N. Karić, Socijalni rad i maloljetnička delikvencija u zajednici, OFF-SET, Tuzla, 2008, str. 40.

3

 A. Milić, Socilogija porodice, Kritika i izazovi, Čigoja, Beograd, 2001, str. 84.

4

 Orginalno ime se piše Philippe Ariès (1914. – 1984). On je francuski stručnjak za adolescenciju, srednju 

dob i historiju.   Autor je velikog broja knjiga o svakodnevnim životnim problemima.   Najistaknutijim 
njegovim životnim radom i djelom, smatra se njegovo ulaganje napora u promjeni zapadnog stila života. 
Izvor: Wikipedia.org. Pristupljeno: 29.09.2016.

4

neometano othranila i odgajala. Suprotno ovakvom pogledu je stav Tomazoa Kampanela 

koji je u svom djelu “Grad sunca” naglasio potrebu majčinskog staranja od djetetu sve do 

njegove druge godine života, a da ga nakon toga preuzmu posebni odgajatelji.

Tokom 17. i 18. vijeka, preovladavalo je mišljenje o potrebi organizovanog odgoja djece 

pod   stručnim   nazorom.   Tako   češki   pedagog   Jan   Komenski

5

,   u   svom   djelu   “Sveopći 

savjeti o poboljašnju ljudskih stvari” navodi da se korijeni dječijeg razvoja nalaze u ranoj 

dobi njegovog djetinjstva, te da se zbog toga njihov odgoj do šeste godine, treba odvijati 

u okrilju porodice. 

Šarl Furije

6

, početkom 19. vijeka, žestoko osuđuje građansko društvo, jer je smatrao da 

je sveukupni  položaj djece u društvu loš. Zbog toga su se on i Robert Owen

7

 zalagali da 

djecu treba odgajati u posebnim institucijama u kojima bi radila stručna lica osposobljena 

za odgoj djece.

Kada pratimo historijski razvoj maloljetničke delikvencije i počinjemo sa govorom o 

prvim pogledima na dječiji odgoj, moramo se dotaknuti i njemačkog pedagoga Fridriha 

Frobela

8

,   koji   je   sredinom   19.   vijeka,   kroz   svoje   djelo   “Odgoj   čovjeka”   predstavio 

concept   institucionalnog   predškolskog   odgoja   koji   je   prihvaćen   u   praksi.   On   je   prvi 

kreirao naziv “dječiji vrtić” kojeg je u Njemačkoj osnovao 1836. godine.

Tu je i F. Engels

9

, koji piše o teškim uslovia života radničkih porodica i negativnostima 

koje   su   rezultat   ranog   odvajanja   majke   od   djece.   On   kritikuje   uključivanje   djece   u 

5

  Puno   ime   mu   je   Jan   Amos   Komenski   (1592.-1670).   Češki   je   pedagog,   znanstvenik   i   pisac.   Bio   je 

protestantski biskup i jedan od pionira obrazovanja. Izvor: wikipedia.org. Pristupljeno: 29.09.2016.

6

  Rođen je u francusom gradu Bezanson, 1772., a umro u Parisu, 1837. godine. Francuski je filozof i 

ekonomista, veliki društveni reformator i jedan od preteča socijalističkog pokreta. Pored Roberta Owena i 
Sena Simona, ubrajao se u utopijske socijaliste. Izvor: wikipedia.org. Pristupljeno: 29.09.2016.

7

  Velški   društveni   reformator   i   jedan   od   osnivača   utopijskog   socijalizma.   Njutaun   1771.-1858.   Izvor: 

wikipedia.org. Pristupljeno: 29.09.2016.

8

 Friedrich Fröbel (1782.-1852) njemački je pedagog koji je postavio osnove savremene pedagogije koja se 

temelji na prepoznavanju jedinstvenih potreba i sposobnosti svakog djeteta. Izvor: wikipedia.org. 
Pristupljeno: 29.09.2016.

9

  Friedrich   Engels   (Barmen   1820.-   London   1895)   njemački   je   sociolog,   filozof   i   revolucionar.  Izvor: 

wikipedia.org. Pristupljeno: 29.09.2016.

5

background image

njegov razvoj, već se razvoj djeteta dovodi u vezu sa interakcijom uže i šire socijalne 

sredine. U pogodnoj psiho-socijalnoj atmosferi, pojedinci, bez obzira na njihovu dob i 

pol,   nisu   pasivni   oponašatelji   normi   društvenog   ponašanja,   već   aktivni   učesnici   u 

kreiranju društvenih odnosa. Zadovoljstvo djeteta proizilazi iz spoznaje da u tokovim 

konstruktivnog društvenog djelovanja ostvaruj ne samo biološke, već i socijalne potrebe i 

da   doživljava   u   komunikacijama   sa   drugim   pojedincima,   smisao   svog   društvenog 

života.

11

1.2.

Maloljetnička delikvencija kroz povijest

Historijski gledano, u oblasti krivičnog prava veoma rano je došlo do respektovanja 

starosnog  uzrasta  učinitelja  krivičnog  djela u  pogledu  njihovog  pravnog  tretiranja.  U 

suštini se željelo obezbjediti drugačije tretiranje učinitelja krivičnih djela koji se nalaze u 

procesu razvoja ili drugačije rečeno, u procesu biopsihčkog sazrijevanja i društvenog 

formiranja. Prodor pedagoških i psiholoških ideja u oblasti krivičnog prava, kada su u 

pitanju maloljetnici, rezultirao je drugačijim tretmanom maloljetnih učinitelja krivičnih 

djela i sankcija koje su prema njima primjenjivane. Vremenom se mladi izdvajaju u 

posebnu   kategoriju   krivično-pravnih   subjekata.   Danas   je   malo   zemalja   koje   nemaju 

posebne   propise   o   krivičnopravnom   položaju   maloljetnika.   Ovi   propisi   su   najčešće 

sastavni   dio   krivičnih   zakonika,   a   savremena   zakonodavstva   u   razvijenim   zemljama 

imaju potpuno odvojene propise o regulisanju krivičnopravnog položaja maloljetnika.

12

Svako društvo teži da suzbije ne samo teže oblike devijacije već i sve one oblike 

ponašanja koji narušavaju pravila društvenog života i odnose koji se na tim pravilima 

temelje.   Način   ostvarenja   tog   cilja   u   povijesti   razlikovao   se,   a   njegove   osnovne 

karakteristike mogu se sagledati u tri etape:

1.2.1. Primitvna društva

    Osobina - orijentacija za djelo

11

 Vidjeti: Ismet Dizdarević, Agnesi socijalizacije ličnosti, Prosvjetni list, Sarajevo, 2003.

12

 Maloljetnička delikvencija – skripta (Nepoznat autor). Izvor:  

https://www.scribd.com/doc/24050797/KOMPLETNA-SKRIPTA-MALOLJETNI%C4%8CKA

 

7

Želiš da pročitaš svih 64 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti