Odlomak

Pojam i predmet međunarodnog krivičnog prava
Međunarodno krivično pravo je podgrupa međunarodnog javnog prava I dok se međunarodno pravo tiče međunarodnih odnosa, međunarodno krivično pravo posebno stavlja odgovornost na individualna lica I propisuje I sankcioniše dela koja su prema međunarodnom pravu definisana kao krivična. Sam pojam međunarodnog krivičnog prava ima više definicija, od kojih su neke I ta da se MKP definiše kao skup propisa međunarodne zajednice država ili ugovora između pojedinih država, kojima se radi zaštite međunarodnih odnosa tj. međunarodnog mira I bezbednosti čovečanstva određuju međunarodna krivična dela I sankcije prema njihovim učiniocima. MKP uključuje zakone, postupke I načela koja se odnose na pitanja oblika odgovornosti, odbrane, dokaznih materijala, sudskih postupaka, kažnjavanja, učešće žrtava, zaštite svedoka, zajedničke pravne pomoći I saradnje.
Međunarodno krivično pravo I druge grane međunarodnog prava
MKP kao podgrupa međunarodnog javnog prava ima odnos sa ostalim pravima iz te grupe. Poseban značaj ima odnos MKP sa međunarodnim javnim pravom i međunarodnim privatnim pravom. Kada govorimo o odnosu međunarodnog javnog i međunarodnog krivičnog prava, onda se, prvenstveno, misli na njihove dodirne tačke, iako se ove dve grane prava ponegde i suštinski razlikuju. Na primer, dok je u međunarodnom javnom pravu dovoljno postojanje načela nullum crimen sine iure, za međunarodno krivično pravo nužno je načelo nullum crimen sine lege. Uz to, direktna primena međunarodnog prava može se samo izuzetno dozvoliti, i to samo ukoliko unutrašnje pravo neko društveno negativno ponašanje ne predviđa kao krivično delo, a postoji opšta saglasnost da se radi o takvom delu. To je jedan od načina stvaranja supranacionalnog krivičnog prava. . Međunarodno javno pravo prožima međunarodno krivično pravo duhom internacionalizma čime se ublažava egoistička koncepcija apsolutnog suvereniteta država, a koncepcija međunarodnog povezivanja dolazi do izražaja. Za odnos međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog javnog prava možemo reći da je to odnos prožimanja i dopunjavanja – međunarodno krivično pravo ništa ne oduzima od međunarodnog javnog prava, nego samo detaljnije razrađuje pojedine njegove norme, i to u domenu krivičnog prava i njegovih institucija.
Zajednička karakteristika međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog privatnog prava je elemenat inostranosti, kao i pitanja koja se odnose na državljanstvo, državnu teritoriju, lexfori ( pravo zemlje suda ) i sl. većina normi međunarodnog privatnog prava spada u privatno pravo, dok međunarodno krivično pravo u celosti spada u kategoriju javnog prava. Pored toga, međunarodno krivično pravo je po svojoj prirodi obavezno pravo (ius cogens), dok u međunarodnom privatnom pravu postoji autonomija volje.

Nastanak, razvoj I načelna podela međunarodnog krivičnog prava
O začecima MKP može se govoriti još u antičkom Rimu, a na neke njegove elemente nailazimo I u srednjovekovnom pravu. Pre II svetskog rata, MKP je bilo u nastajanju I sastojalo se iz dela međunarodnog ugovornog običajnog prava, koje se odnosi na piratstvo, ropstvo I regulisanje oružanih vojnih sukoba. U tom pogledu za MKP značajni su Engleski ratni zakon, Priručnih švedskog kralja Gustava, Mađarski vojni priručnik I Liber code ( 1863., regulisanje vojnih aktivnosti u američkom građanskom ratu ). Međutim, prvi put priznavanje pojedinca kao subjekta međunarodnog prava učinjeno je u Versajskom mirovnom ugovoru 1919 godine I time se prvi put zauzima stav o individualnoj krivičnoj odgovornosti zbog povrede normi međunarodnog prava.
Načela međunarodnog krivičnog prava:
Načelo zakonitosti – niko ne sme biti osuđen za delo zbog činjenja ili propuštanja, ako u vreme njegovog izvršenja nisu bila propisana kao krivična dela. Najčešće se označava latinskim formulacijama: nullum crimen sine lege scripta ( ljudkse I građanske slobode se mogu ograničiti isključivo zakonom ). Nullum crimen sine lege praevia ( lice se može oglasiti krivim samo za delo koje je u vreme izvršenja bilo krivično delo ), nullum crimen sine lege certa ( kada se određuje neko krivično delo zakon mora biti precizan ) I nulla poena sine lege praevia ( kazna za krivično delo treba biti zakonom propisana ).
Načelo legitimnosti – znači da krivično pravo I krivičnopravna represija moraju u celini biti opravdani I nužni.
Načelo individualne subjektivne odgovornosti – subjektivna odgovornost znači da je svako odgovoran za delo koje počini, dok indivudalna odgovornost znači da niko ne može preuzeti odgovornost za postupke drugih lica.
Načelo solidarnost I uzajamnog povrenja među državama – specifično načelo za MKP I polazi od koncepcije relativnog suvereniteta država I dobrovoljno prenošenje nekih funkcija u oblasti krivičnog prava na međunaordnu zajednicu.
Načelo humanosti – MKP ima za cilj da zaštiti osnovna dobra celog čovečanstva
Načelo pravednosti I srazmernosti – kazna I krivična sankcija koja se primenjuje prema učiniocu krivičnog dela mora biti pravedna I srazmerna učinjenom delu.
Razvoj međunarodnog krivičnog prava posle II svetskog rata
Od velikog značaja za ratvoj MKP ima li su osnivanje Nirnberškog ( kome je prethodio sporazum u Londonu 1945 g. ) I Tokijskog tribunala. Od posebnog je značaja član 6 njihovih Statuta, jer su njima bile propisane tri kategorije krivičnih dela:
1. Zločin protiv mira – obuhvatali su radnje planiranja, pripremanja I vođenja agresivnog rata kojim se krše međunarodni ugovori I sporazumi
2. Ratni zločini – obuhvatali su kršenje zakona I običaja ratovanja. Uključivalo je ubistvo, zlostavljanje, deportaciju civilnog stanovništva u okupacione zone radi prinudnog rada I ostvarenja drugog cilja
3. Zločini protiv čovečnosti – za ovo delo odgovornost je mogla postojati I u vreme mira, a obuhvatalo je: ubistvo, istrebljenje, deportaciju civilnog stanovništva, progon na političkoj, rasnoj I verskoj osnovi.
U suštini, Nirnberški statut je prvi koji je objedinio sve, tada, poznate oblike međunarodnih krivičnih dela. Osim toga, veoma je značajan I član 7 Statuta po kom je donešeno da službeni položaj lica, bilo vojnog ili političkog, ne oslobađa odgovornosti. Po ugledu na ovaj tribunal, osnovan je I tribunal u Tokiju proklamacijom vrhovnog komandnata Daglasa Makartura, prema nacrtu američkog pravnika Kinana. Takođe je I Tokijski tribunal bio nadležan za tri vrste krivičnih dela I sudio je najvišim japanski oficirima, političarima I diplomatama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari