Metodika rada školskog pedagoga – Pedagoško psihološka služba

Metodika rada školskog pedagoga – Pedagoško psihološka služba

Aktivnosti pedagoga i psihologa se prepliću. Ipak svako ima svoj domen. Složena lista zaduženja. Reforma nameće nove obaveze, dobru saradnju sa nastavnicima, upravom, učenicima, roditeljima. Smanjenje broja pedagoga u školama bilo bi neopravdano iz dosta razloga. Pedagoško-psihološke službe kompletirane su u skoro svim vaspitno-obrazovnim ustanovama, a nakon dugogodišnje upornosti uspjele su  da nametnu svoju ulogu i uglavnom rade ono što je u opisu njihovog domena. Reforma obrazovanja  potencira njihovu nezamjenjivost u tom procesu i proširuje njihov obim zadataka. Ipak, i dalje ima dilema gdje ih smjestiti, koliko su neophodni i  ko je bitniji. Postoji i nacrt pravilnika kojim se smanjuje broj pedagoga u školama.Odgovor o tome u kojoj su mjeri pedagozi i psiholozi uspjeli da se izbore za svoje mjesto u obrazovanju potražili su istraživači  u razgovoru sa njima, nastavnicima, direktorima, učenicima.Danas postoji dosta nesporazuma oko statusa školskog pedagoga i psihologa u školi, kao i njihove pozicije u školskom sistemu. Često se čuju proizvoljne ocjene da je rad nastavnika i profesora mnogo teži od rada pedagoga i psihologa. Neopravdano je mehanički porediti rad stručnih službi sa radom nastavnika. Kod nas je pedagoško-psihološka služba još uvijek mlada, nije dovoljno shvaćena njena funkcija, i  postoji strah  da će još dugo tražiti mjesto u školskom sistemu”, ističe psiholog u OŠ “Milorad – Musa Burzan” u Podgorici Dragana Tvrdišić, predsjednica Aktiva psihologa Podgorice. Ona ocjenjuje da je rad ove službe vrlo delikatan, odgovoran, kompleksan i ostvaruje se kroz više područja. Pored ostalog:  planiranje, programiranje i praćenje vaspitno-obrazovnog rada; saradnja i savjetodavni rad sa učenicima i roditeljima; analitičko-istraživački rad. Školski pedagog i psiholog su stručnjaci različitog profila ali se njihova djelatnost ne može strogo razgraničiti niti izolovano tretirati, jer oni su angažovani na rješavanju složenih pedagoških, psiholoških i socijalnih problema učenika i vaspitno-obrazovnog procesa. Njihove aktivnosti se međusobno prepliću i imaju dosta dodirnih tačaka. Pedagog je usmjeren više na vaspitno-obrazovni proces koji realizuju nastavnici, na unapređivanje organizacije i metodike rada. Psiholozi rješavaju psihološke probleme nastave, razvojne probleme mladih, teškoće i probleme koji imaju psihološku osnovu, emocionalne probleme mladih i probleme prilagođavanja učenika u školi, kao  i usklađenost programskih zahtjeva i metodologije vaspitno-obrazovnog rada sposobnostima učenika. U školi se ništa ne dešava a da nije prisutan pedagog ili psiholog. Pedagog je tehnolog u nastavi. U školi se svakodnevno primjenjuju novi projekti koje treba ukomponovati u nastavu. Tu je savjetodavni rad sa učenicima (ako škola ne preuzme učenike, preuzeće ih neko drugi,  a to može biti progrešan put u njihovom razvoju), ali i roditeljima koji mogu u svako doba doći da se konsultuju.”Godišnje primim 500 roditelja. U kolektivu imam 70 nastavnika i tokom sedmice sarađujem sa svima. Pedagog je uključen i u sve vannastavne slobodne aktivnosti, stvaralačke, dodatnu i dopunsku nastavu, školu u prirodi, ekskurzije, izlete, svečanosti u školi. Bavi se i analizom uspjeha, vodi ogromnu pedagošku dokumentaciju – od planova, svesaka aktiva”, ističe Nada Miranović, pedagog u OŠ “Sutjeska” u Podgorici, predsjednica Aktiva pedagoga Podgorice. Pedagog u Srednjoj građevinsko-geodetskoj školi “Ing. Marko Radević” u Podgorici Vesna Ćetković ističe da je u ovom periodu reforma obrazovanja škola nezamisliva bez pedagoško-psihološke službe, jer reforma uvodi inkluzivno obrazovanje, veliki broj novih programa, a oni zahtijevaju nove nastavne metode rada. Sve to dodatno daje akcenat njenom radu. “Mislim da je ta služba zaokružena kada u njoj rade i psiholog i pedagog, jer bi zahvaljujući timskom radu pomaci i napredovanja bili osjetniji. Vrlo često čuje se da pedagozi rade poslove koje direktor procijeni da treba da rade. Međutim, čini mi se da je njihova uloga u školama sve jasnija. To se primjećuje kroz svakodnevni rad, po tome ko se sve obraća pedagogu  za pomoć. To su nastavnici, ali i direktor, jer je uloga pedagoga u školi savjetodavna i instruktivna. Pedagog mora da zapazi sve nepravilnosti, ukaže na sve nedostatke, a to je veoma zahtjevan i osjetljiv posao.
Pedagozi su dosta zadovoljni pozicijom za koju su se izborili, ali tvrde da ima prostora da se još napreduje. Škola ne može da funkcioniše bez timskog rada. To je danas imperativ svakog dobrog i uspješnog poslovanja. Bez svakodnevne saradnje između direktora i pedagoško-psihološke službe nema dobre škole. Pedagog i  psiholog su u centru trougla čiji su krakovi: nastavnici, roditelji i učenici.  Da bi trougao bio stabilan, čvrst, postojan, ova centrala treba da permanentno održava ravnotežu krakova. Bez lažne skromnosti i pretjerivanja, pedagoško-psihološka služba mora biti u centru svih reformskih poteza i inovativnih aktivnosti u školi. To apsolutno povećava obim poslova te službe u školi, ali je i održava živom i neophodnom,  Timski rad je neophodan.