Odlomak

1. UVOD
,,Zemlju nismo nasledili od svojih očeva i dedova,
već smo je pozajmili od svojih potomaka” (Indijanski poglavica Bik Koji Sedi )
Od početka civilizacije (prvom domestifikacijom životinja pre 12 000
godina), čovek je stalno menjao svoje okruženje prilagođavajući ga svojim
potrebama. Dolazio je do otkrića koja su mu u mnogome olakšala život na
Zemlji. Najveće promene u civilizaciji počele su sa otkrićem parne mašine
(Džejms Vat). To je period prve industrijske revolucije kada manufakturna
proizvodnja biva zamenjena fabričkim radom. Nakon parne mašine nižu se
nova otkrića (parobrod, parna lokomotiva, gromobran, Dejvijeva svetiljka,
telegraf, fotoaparat…). Sva ova dostignuća olakšala su život ljudi. Otvoren je
veliki broj fabrika, koje su uposlile veliki broj ljudi. Međutim, sa izgradnjom
fabrika počinje i zagađenje atmosfere izduvnim gasovima.
Teslin pronalazak naizmenične električne energije započinje drugu
industrijsku revoluciju. Nakon toga pronađeni su i usavršeni benzinski i dizel
motori (sada najveći emiteri sumpor-dioksida u atmosferu), petroleum,
telefoni, radio, razvija se i hemijska industrija. Sve to dovodi do razvoja
transporta i sredstava za transport (automobili na benzin 1887god.).
Početkom šezdesetih godina 19-tog veka Aleksander Parks pronalazi
prvu plastiku koju je čovek napravio (parkesin). Od tada se plastika stalno
usavršavala i od nje su se pravili različiti proizvodi (proizvodi od celuloida,
bakelita, celofana, PVC-a, polietilen, teflon, najlon). PVC se pravi od otrovnih
hemikalija koje imaju negativan uticaj čak i na fetuse, a najviše se skladište u
organizmu žena i dece. Od polietilena se prave plastične kese koje danas
predstavljaju jedan od većih problema savremenog čovečanstva.
Plastična ambalaža ambalaža od polietilena je pogodna za reciklažu, ali
zbog toga što se koriste za odlaganje smeća, to povećava cenu reciklaže.
Zbog nesavesnog ophođenja prema životnoj sredini sve veće količine ovih
kesa se nalaze u morima i okeanima, u zemljištu, prikačene za priobalnu
vegetaciju pored reka što znatno šteti ovim ekosistemima. Iako je teško
zamisliti život bez svih ovih otkrića, možemo se složiti da nas naše nemarno
korišćenje istih polako vodi na put bez povratka. Jednoj plastičnoj flaši za
razgradnju treba oko 500 godina, a za razgradnju kese oko 300 godina! Da li
takvo zemljište želimo za svoje potomke?

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Skripte

Komentari