Vizuelni i nevizuelni motivi u likovnom stvaralaštvu djece

Djeca u sebi nose razvojne potencijale koje treba osloboditi vaspitanjem. Dijete u tom procesu učestvuje voljno i aktivno, izražavajući karakteristike svoje ličnosti, među kojima je najvažnije stvaralaštvo. Učitelj je „vrtlar“ koji „cvijeće“ (djecu) odgaja uzimajući u obzir njihove lične potrebe i mogućnosti, koje su različite (Filipović, 2011: 59).

Bavljenje likovnim aktivnostima omogućava djetetu razvoj svih aspekata ličnosti: kreativni, čulni, motorički, emocionalni, socijalni i saznajni. Zagovornici novih koncepcija ističu da vaspitanje i obrazovanje koje je zasnovano na sadržajima i procesima likovnih umjetnosti omogućavaju da se steknu bogata iskustva za formiranje sopstvenog odnosa prema svijetu, što doprinosi razvoju mnogih dječjih sposobnosti (Gibson, 2003).