Rat u Bosni i Hercegovini je vojni sukob na području Bosne i Hercegovine, koji je trajao od 1.
marta 1992. do 14. decembra 1995. Ovaj rat se često opisuje i kao Građanski rat u Bosni i
Hercegovini; takođe se naziva i imenima kao što su Odbrambeno-otadžbinski rat (za Srbe u
Republici Srpskoj), Agresija na Bosnu i Hercegovinu (za Bošnjake u Bosni i Hercegovini), te
Domovinski rat (za Hrvate u Bosni i Hercegovini).

Oružani sukobi su počeli nakon referenduma za nezavisnost koji je održan 29. februara i 1. marta
1992. godine. Rat je završen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Procenjuje se da je tokom rata
stradalo oko 100.000 ljudi, dok je raseljeno oko 1.800.000 ljudi. Rat u Bosni i Hercegovini je usko
vezan sa raspadom Jugoslavije. Jugoslovenska kriza počinje slabljenjem dotadašnje komunističke
vlasti, što se može okarakterisati kao deo opštih promena koje su uslijedile završetkom Hladnog
rata u svetu. U slučaju Jugoslavije, komunizam je sve više gubio ideološku snagu pred jačanjem
nacionalizma krajem osamdesetih godina 20. veka.

1.1. Počeci rata

Rast napetosti u Socijalističkoj Republici BiH doveo je do masovnog ličnog naoružavanja i porasta
broja incidenata. Od jeseni 1991. godine do početka rata, širom SR Bosne i Hercegovine dolazi do
brojnih incidenata.

1.2. Prvi sukobi

Na dan 1. marta 1992. drugog dana referenduma o nezavisnosti SR Bosne i Hercegovine, pripadnik
Zelenih beretki Ramiz Delalić je pucao na srpsku svadbenu povorku na Baščaršiji i pri tom ubio
mladoženjinog oca Nikolu Gardovića. Kao odgovor na ovo ubistvo, naoružani Srbi su iste večeri
podigli barikade po Sarajevu, a u razdoblju od 1. do 5. marta podigli su barikade i u još nekim
bosanskohercegovačkim gradovima (Šamac, Derventa, Odžak). Muslimani su kontrolisali centar
Sarajeva, dok su Srbi kontrolisali ostatak grada, kao i uzvišenja oko njega. Nakon apela javnosti,
Karadžić i Izetbegović su 3. marta održali sastanak u štabu JNA u centru Sarajeva uz posredovanje
generala JNA Milutina Kukanjca. Nakon oštre rasprave, Karadžić i Izetbegović su se saglasili da
red u gradu održavaju mešovite patrole JNA i policije. Međutim, tokom marta usledili su manji
oružani sukobi uz upotrebu vatrenog oružja i podizanje barikada u većini gradova u SR Bosni i
Hercegovini. Tom prilikom ubijeno je ili ranjeno više desetina osoba. U mestašcu Sijekovac kod
Bosanskog Broda su u noći između 26. i 27. marta Vojska Republike Hrvatske koja je prešla reku
Savu i u saradnji sa muslimanskim paravojnim jedinicama počinila težak zločin i ubila 60 srpskih
civila

Ovim masakrom su započeti veliki oružani sukobi u SR Bosni i Hercegovini. Srpske paravojne
snage predvođene Arkanom su 1. aprila zauzele Bijeljinu, važan saobraćajni čvor na severoistoku
SR Bosne i Hercegovine, i ubili više civila.

https://www.republikasrpska.net/istorija/odbrambeno-otadzbinski-rat/

1.3. Dejtonski mirovni sporazum

Dejtonski mirovni sporazum je dogovor potpisan u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson kod
Dejtona, u američkoj državi Ohajo, kojim se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini (1992-
1995).

Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili
tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević, predsednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović,
predsednik Hrvatske Franjo Tuđman, američki posrednik Ričard Holbruk i general Vesli Klark.
Sporazum je zvanično potpisan u Parizu, 14. decembra

2. Republicki centar za istrazivanje rata, ratnih zlocina i trazenje

nestalih lica

Organizovaniji pristup istraživanju i dokumentovanju ratnih zločina počinje osnivanjem
Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina i Biroa Vlade Republike Srpske za odnose
sa Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine u Hagu (2001. godine).

17.01.2003. godine počinje sa radom Republički sekretarijat za odnose sa Međunarodnim
krivičnim sudom u Hagu i istraživanje ratnih zločina, koji je formiran Zakonom o ministarstvima.
Sekretarijat je objedinio rad prethodne dvije institucije sa Komisijom za traženje nestalih i
zarobljenih lica Republike Srpske.

16.07.2003. godine, Komisija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske se izdvaja iz
sastava Sekretarijata.

23.12.2008.godine osnovan je Republički centar za istraživanje ratnih zločina kao republička
upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravde Vlade Republike Srpske. Novoformirani
Centar je reorganizovan iz Republičkog sekretarijata za odnose sa MKSJ u Hagu i istraživanje
ratnih zločina

. Ekonomskom politikom Republike Srpske za 2013. godinu predviđeno je spajanje

Operativnog tima Republike Srpske za traženje nestalih lica i Republičkog centra za istraživanje
ratnih zločina, nakon čega je i formalno pravno,

donošenjem Zakona o izmjenama Zakona o Republičkoj upravi, osnovana nova republička
upravna organizacija pod nazivom Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje
nestalih lica, koji je počeo sa radom 01.01.2013. godine

https://www.republikasrpska.net/istorija/odbrambeno-otadzbinski-rat/

http://www.rcirz.org/index.php/lat/o-nama

• saradnju sa svim porodicama i udruženjima nestalih lica u Republici Srpskoj i van Republike
Srpske, organizovanje i pozivanje porodica nestalih lica na identifikaciju,
• organizovanje počasnih ispraćaja i predaju porodicama identifikovanih tijela,
• izradu foto-dokumentacije mjesta na kojem se nalazi grobnica nestalih lica,
• učešće u forenzičkoj obradi pronađenih tijela,
• pronalaženje svjedoka i rad sa njima,
• korišćenje i održavanje objekata namijenjenih za obdukciju,
• smještaj i čuvanje identifikovanih i neidentifikovanih tijela nestalih lica,
• vođenje evidencije o nestalim licima,
• druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima.

slika 1: Organizaciona struktura

3. Ratni zlocini propisani u krivicnom zakonu Bosne i

Hercegovine

http://www.rcirz.org/index.php/lat/o-nama

Krivična

djela ratnih zločina propisana u ovom zakonu mogu se svrstati u četiri grupe, pri čemu

kriterijum za tu podjelu predstavlja objekat krivičnopravne zaštite. Te četiri grupe su



ratni zločin protiv civilnog stanovništva;



ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika;



ratni zločin protiv ratnih zarobljenika;



ostali ratni zločini.

3.1. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Ovo krivično djelo propisano je u članu 173 KZBiH. Radnja njegovog izvršenja može se preduzeti
za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, a čini se tako što određeno (to može biti bilo koje
lice), kršeći pravila međunarodnog prava,

naredi ili učini

neko od sledećih djela



napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica onesposobljena za
borbu, a taj napad je za posljedicu imao smrt, tešku tjelesnu povredu ili teško
narušenje života ljudi;



napad bez izbora cilja kojim se povređuje civilno stanovništvo;



ubijanje, namjerno nanošenje licu snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje,
nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge naučne eksperimente,
uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda
tjelesnog integriteta ili zdravlja;



raseljenje, preseljenje ili prisilno odnarođavanje ili prevođenje na drugu vjeru;



prisiljavanje   drugog   lica,   upotrebom   sile   ili   prijetnje   neposrednim   napadom   na
njegov život ili tijelo ili na život ili tijelo njemu bliskog lica, na seksualni odnos ili s
njim   izjednačenu   seksualnu   radnju   (silovanje),   prisiljavanje   na   prostituciju,
primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca; kolektivno kažnjavanje,
protivpravno odvođenje u koncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,
oduzimanje   prava   na   pravično   i   nepristrasno   suđenje;   prisiljavanje   na   službu   u
neprijateljskim oružanim snagama ili u neprijateljskoj obavještajnoj službi ili upravi;



prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskacija imovine,
pljačkanje imovine stanovništva, protivpravno, samovoljno i vojnim potrebama
neopravdane uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama, uzimanje
nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti

Antonio Kaseze,

Međunarodno krivično pravo

Beogradski centar za ljudska prava, 2005

Aleksandar Ignjatović, Mitar Kokolj i Aleksandar B. Đurić ,

Međunarodno krivično pravo

, Privredna akademija,

Novi Sad 2009

patnji ili povreda telesnog integriteta ili zdravlja), može se sastojati i u protivzakonitom i
samovoljnom uništavanju ili prisvajanju u velikim razmerama sanitetskog materijala, sredstava
sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih jedinica i ustanova, pod uslovom da to nije opravdano
vojnim potrebama.

I kod ovog krivičnog dela potrebno je da su ove radnje u suprotnosti sa pravilima međunarodnog
prava. Krivično delo se može izvršiti samo za vreme rata, oružanog sukoba ili ratna okupacije. I
ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika ima teži oblik koji postoji u slučaju kada se za vreme rata
oružanog sukoba ili okupacije naredi da se prema ranjenicima ili bolesnicima vrše ubistva, ili ko
takvo djelo izvrši (stav 2).

3.3. Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Ovo krivično djelo propisano je u članu 175 KZBiH. S njim u vezi, najprije treba reći koje lice se, u
smislu međunarodnog prava, smatra ratnim zarobljenikom. Odredbe o tome sadržane su u članu 4
III Ženevske konvencije (Konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima). Ovim članom je
određeno da se ratnim zarobljenicima smatraju sljedeća lica,

pod uslovom da su pala pod vlast

neprijatelja:



pripadnici oružanih snaga jedne strane u sukobu, kao i pripadnici milicija i
dobrovoljačkih jedinica koji ulaze u sastav tih oružanih snaga;



pripadnici ostalih milicija i ostalih dobrovoljačkih jedinica, pod kojima se
podrazumijevaju i pripadnici organizovanog pokreta otpora, koji pripadaju jednoj
strani u borbu i koji djeluju izvan ili u okviru svoje vlastite teritorije, čak i kada je ta
teritorija okupirana, ako ispunjavaju sljedeće uslove: da na čelu imaju lice odgovorno
za svoje pozčinjene; da imaju određen znak za razlikovanje koji se može uočiti na
odstojanju; da otvoreno nose oružje; da se pri svojim djelovanjima pridržavaju ratnih
zakona i običaja;



lica koja prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, kao što su
civilni članovi posada vojnih aviona, ratni dopisnici, snabdjevači, članovi radnih
jedinica ili čija je dužnost da se staraju o udobnosti oružanih snaga, pod uslovom da su
za to dobila dozvolu od oružanih snaga u čijoj pratnji se nalaze, dok su te snage dužne
da im u tu svrhu izdaju ličnu kartu sličnu obrascu koji je prilog ove konvencije;



članovi posada, podrazumijevajući komandante, pilote i učenike trgovačke mornarice
posade civilnog vazduhoplovstva, strana u sukobu koji ne uživaju povoljniji postupak
na osnovu drugih odredaba međunarodnog prava;



stanovništvo neokupirane teritorije koje se, usljed približavanja neprijatelja,
dobrovoljno diže na oružje da bi pružilo otpor neprijateljskoj najezdi, pri čemu to
stanovništvo nije imalo vremena da se organizuje, ako ono otvoreno nosi oružje i ako
poštuj ratne zakone i običaje.

Pored navedenih lica, ratnim zarobljenicima se prema istom članu Konvencije smatraju i:

lica koja pripadaju ili su pripadala oružanim snagama okupirane zemlje ako, s obzirom na tu
pripadnost, okupatorska sila smatra potrebnim da pristupi njihovom interniranju, naročito poslije
neuspjelog pokušaja tih lica da se spoje sa oružanim snagama na pripadaju, a koje su stupile u
borbu ili ako se ta lica ne odazovu pozivu koji im je upućen radi interniranja;



lica koja pripadaju nekoj od navedenih kategorija, a koja su neutralne ili nezaraćene
sile primile na svoju teritoriju i koje su dužne da interniraju na osnovu međunarodnog
prava, pri čemu te sile imaju pravo da tim licima priznaju pravo na povoljnije
postupanje.

Od navedenih kategorija lica treba razlikovati sanitetsko i vjersko osoblje čiji položaj nakon
zarobljavanja nije uređen ovim članom, nego članom 33 iste konvencije. Tim članom opisano da se
ova lica ne smatraju ratnim zarobljenicima, ali im se omogućuje da uživaju bar sve koristi i zaštitu
iz te konvencije, kao i sve potrebne olakšice koje će im dozvoliti da ukazuju ljekarsku, odnosno
vjersku pomoć ratnim zarobljenicima.

Biće predmetnog krivičnog djela predstavlja neka od radnji određenih zakonom, koju određeno
lice (i ovdje učinilac može biti svako lice), kršeći pravila međunarodnog prava, nare

da bude

učinjena prema ratnim zarobljenicima

ili je samo učini

Radi se o sljedećim radnjama izvršenja:



ubistva ratnih zarobljenika, namjerno nanošenje tim licima snažnog tjelesnog ili
duševnog bola ili patnje, nečovječno postupanje prema njima, kao i biološki,
medicinski ili i naučni eksperimenti na njima ili uzimanje njihovog tkiva ili organa
radi transplantacije;



nanošenje ratnim zarobljenicima velikih patnji, ozljeda tijela ili povreda zdravlja;



prisiljavanje tih lica na službu u neprijateljskim oružanim snagama ili lišavanje prava
na pravično i nepristrasno suđenje.

Učinilac ovog krivičnog djela kažnjava se kaznom od najmanje deset godina zatvora ili

kaznom dugotrajnog zatvora.

3.4. Ostali ratni zločini

Zlatarić, Bogdan:

Međunarodno krivično pravo

, Prvi dio, Informator, Zagreb, 1979

Učinilac ovog krivičnog djela se kažnjava kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom

dugotrajnog zatvora.

Povreda parlamentara.

U vezi sa ovim krivičnim djelom potrebno je

prethodno obasniti šta sadržajno obuhvata pojam parlamentara. Taj pojam označava lice, obično
oficira, "predstavlja jednu zaraćenu stranu i koje je ovlašćeno od nadležnog višeg zapovjednika
dođe drugoj strani (neprijatelju) i tamo povede pregovore koji se mogu odnositi na vrlo različite
predmete (obustava vatre, predaja, razmjena ranjenika, sklanjanje mrtvaca)". Za to

sva

ova lica,

kao i njihova potrebna pratnja, uživaju zaštitu koja se ogleda u njihovoj nepovredivosti. Ovo
krivično djelo propisano je u članu 181 KZBiH. Čini ga učesnik rata ili ianog sukoba koji, kršeći
pravila međunarodnog prava, za vrijeme rata ili oružanog oba vrijeđa, zlostavlja ili zadrži
parlamentara ili njegovu pratnju, spriječi im povratak ili Irugi način povrijedi njihovu
nepovredivost. Za učinioca ovog krivičnog djela propisana azna zatvora od šest mjeseci do pet
godina.

Neopravdano odlaganje povratka ratnih zarobljenika.

Članom 118 III Ženevske konvencije

određeno je da će ratni zarobljenici po okončanju aktivnih neprijateljstava bez odlaganja biti
oslobođeni i repatrirani (stav 1 tog člana). U slučaju da sporazum između zaraćenih strana,
zaključen u cilju okončanja neprijateljstava između njih, ne sadrži odredbe o ovm pitanju, svaka
strana koja drži ratne zarobljenike dužna je da sama sastavi i izvrši plan repatrijacije ovih
zarobljenika (stav 2 istog člana). Ovo je, dakle, međunarodnopravni osnov navedene inkriminacije,
kojem treba dodati i član 85 stav 4 tačka (b) Dopunskog protokola 1 Ženevske konvencije, kojim je
određeno da neopravdano odlaganje repatrijacije ratnih zarobljenika ili civila predstavlja teške
povrede tog protokola kada je izvršeno namjerno i uz kršenje Konvencija ili njihovih Protokola I i
II. Ovo krivično djelo propisano je u članu 182 KZBiH. Čini ga ko, kršeći pravila međunarodnog
prava, nakon završetka rata ili oružanog sukoba naredi ili izvrši neopravdano odlaganje povratka
ratnih zarobljenika ili civilnih lica.Za učinioca je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet
godina.

Uništavanje kulturnih, istorijskih i religijskih spomenika.

Ovo krivično djelo propisano je u

članu 183 KZBiH. Njegov učinilac može biti svako lice koje, kršeći pravila međunarodnog prava,
za vrijeme rata ili oružanog sukoba uništava kulturne, istorijske ili vjerske spomenike, građevine ili
ustanove namijenjene nauci, umjetnosti, odgoju, humanitarnim ili religijskim ciljevima. To je
osnovni oblik ovog krivičnog djela, za čijeg učinioca je propisana kazna zatvora od jedne do deset
godina.

Teži oblik ovog krivičnog djela postoji ako je radnjom izvršenja osnovnog djela uništen jasno
prepoznatljiv objekt koji je kao kulturno i duhovno nasljeđe naroda pod posebnom zaštitom
međunarodnog prava. Učinilac ovog oblika krivičnog djela kazniće se kaznom zatvora najmanje
pet godina.

Zloupotreba međunarodnih znakova.

Radnja izvršenja ovog krivičnog djela, propisanog u

članu 184 KZBiH, sastoji se u zloupotrebi ili neovlašćenom nošenju zastave ili znakaa
Organizacije Ujedinjenih nacija, znakova ili zastava Crvenog krsta ili znakova koji njima

odgovaraju, kao i drugih priznatih međunarodnih znakova kojima se obilježavaju određeni objekti
radi zaštite od vojnih djelovanja. Učinilac može biti svako lice, koje se za krivično djelo može
kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Teži oblik postoji kada je osnovno
krivično djelo učinjeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. Za ovaj oblik
propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

4. Osumnjiceni za ratne zlocine u Bosni i Hercegovini

Prema podacima misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini postoji više od 5.000 osumnjičenika za ratne
zločine.

Vlasti Bosne i Hercegovine morale bi pojačati napore kako bi u dogledno vrijeme bili procesuirani svi
slučajevi ratnih zločina počinjeni u toj zemlji u razdoblju od 1992. do 1995. jer mjere koje su do sada
poduzete nisu dovoljne, a hiljade osumnjičenika i dalje su na slobodi, temeljni je zaljučak analize koju je
provela misija OEBS-a u BiH, čiji su nalazi objavljeni u Sarajevu.

Državna strategija za procesuiranje ratnih zločina u BiH usvojena je 2008. godine sa smjernicama i
rokovima, uključujući delegiranje slučajeva temeljem njihove složenosti državnom, odnosno
tužiteljstvima na nižim razinama vlasti radi bržeg procesuiranja.

Prema podacima kojima raspolažu u misiji OEBS-a najmanje je 5.300 osumnjičenika za ratne
zločine u BiH

Strategija iz 2008. godine je predviđala da svi sudski postupci budu okončani do 2023. godine, a da
do kraja 2015. bude dovršen rad na najsloženijim predmetima, ali to se nije dogodilo

Voditelj misije OEBS-a Bruce Berton kazao je kako bi, uz pojačane napore i ako se usvoji
revidirana strategija procesuiranja ratnih zločina, što je zadaća Savjeta ministara, još uvijek bilo
moguće dostići krajnji rok.

Do kraja 2017. godine procesuirana su 473 predmeta ratnih zločina, uključujući tu većinu slučajeva
označenih kategorijom "A", što znači da je riječ o najkompliciranijim predmetima koji se odnose
na najteže ratne zločine poput genocida i zločina protiv čovječnosti.

Ranije je procijenjeno kako ima oko 800 osoba koje su počinile ovakva krivicna djela, a zaključno
s polovicom 2018. godine pokrenuti su postupci protiv 560 takvih osumnjičenika.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/osce-vise-od-5000-osumnjicenih-za-ratne-zlocine-u-bih

krivično djelo nije odgovarao nijedan Bošnjak ili Hrvat

U predmetima zločina protiv čovečnosti odgovaralo je 167 Srba, a 64 osuđeno, a za ista nedela bila
su optužena tri Bošnjaka od kojih nijedan nije osuđen, kao i 16 Hrvata za koje je Sud ustanovio
krivicu u pet slučajeva.

U analizi Centra navodi se i da su Srbi kojima je Sud BiH izrekao pravosnažne kazne za krivična
dela ratnog zločina protiv Bošnjaka ukupno dobili 934 godine zatvora, dok su bošnjački osuđenici
za

zločine

nad

Srbima

dobili

123

godine.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić
kaže da poslednja analiza rada Suda BiH na predmetima ratnih zločina najbolje pokazuje da je ova
institucija

izrazito

antisrpski

nastrojena.

"Podaci do kojih smo došli pokazuju da je za zločine nad Srbima Sud BiH izrekao kazne koje
iznose 151,5 godina zatvora ili samo 7,9 odsto od ukupno izrečenih kazni, iz čega se jasno može
videti selektivan pristup Suda i Tužilaštva BiH koji za ratne zločine optužuju i osuđuju uglavnom
Srbe",

ocenjuje

Kojić.

On dodaje da u prilog tvrdnjama o selektivnom pristupu govori i podatak da je gotovo isključivo
Srbima suđeno za najteža krivična djela, poput genocida i zločina protiv čovječnosti.

6. Reakcije drustva na osudjujuce presude u Bosni i Hercegovini

Glavni haški tužitelj Serge Brammertz ocijenio je u četvrtak kako reakcije na presude Ratku
Mladiću i bosanskohercegovačkim Hrvatima pokazuju da "previše ljudi" osuđene ratne zločince
smatra junacima i da na prostoru bivše Jugoslavije nema volje da se prihvati odgovornost za ratne
zločine iz ratova 1990-tih.

Haški sud donio je 22.novembra osuđujuću presudu vojnom vođi bosanskih Srba Ratku Mladiću, a
29. novembra šestorici vojnih i političkih čelnika Hrvata u BiH. Obje presude izazvala su žestoke
reakcije u Srbiji i u Hrvatskoj u većinski srpskim i hrvatskim dijelovima BiH, a UN-ov sud
proglašavan je nepravednim i političkim.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=07&dd=02&nav_category=64&nav_id=1010881

"Događaji u posljednja dva tjedna pokazuju da mnogi osuđene ratne zločince smatraju junacima,
dok se žrtve i preživjeli ignorisu", rekao je Brammertz na sjednici Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija

Dodao je da u regiji "još nema volje da se prihvati odgovornost za zločine i da se krene naprijed,
posebno među političkim vodjama".

"Nažalost, previše ljudi sluša ratne zločince koji se kriju iza kolektivne odgovornosti i tvrde da je
cijeli narod kriv ako se njih proglasi krivim", rekao je tužitelj na sjednici posvećenoj radu
Medjunardonog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju koji se zatvara 31. decembra

No, Brammertz je nekoliko puta ponovio da se njegov ured oduvijek vodio individualnom
krivljom, činjenicom da zločine nisu počinili narodi, nego pojedinci, uključujući njihove političke i
vojne lidere.

"Nijedan narod nije odgovoran za ratni zločin, krivnja je isključivo na pojedincu", ustvrdio je.

Po njegovim riječima, sami rezultati Medjunardonog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju neće
dovesti do pomirenja u regiji u kojoj brojni zločinci još nisu osuđeni i mnoge žrtve još čekaju
pravdu.

"Želimo da zemlje bivše Jugoslavije krenu dalje u postizanju pravde", rekao je Brammertz i
najavio da će i dalje tijesno surađivati s nacionalnim tužiteljima u Srbiji i BiH.

Tužitelj je naglasio da je brojne zločince uspio privesti pravdi, iako se države nastale na prostoru
bivše Jugoslavije često nisu pridržavale svojih međunarodnih obveza, posebno u pogledu izručenja
i dostave dokumenata

"Politika SAD-a, EU-a i drugih država bila je odlučujuća: ako postoji jasna politička volja i ako
međunarodna zajednica govori istim jezikom odgovorni za ratne zločine mogu biti dovedeni pred
lice pravde", zaključio je Brammertz koji preuzima novu dužnost tužitelja Mehanizma
međunarodnih krivicnih sudova, nasljednika Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu
Jugoslaviju.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/previse-ljudi-u-ex-jugoslaviji-ratne-zlocince-smatra-junacima-

foto-20171206

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/previse-ljudi-u-ex-jugoslaviji-ratne-zlocince-smatra-junacima-

foto-20171206