Odlomak

Papir je sloj tankih celuloidnih vlakna koje uglavnom služe za štampanje, pisanje i crtanje. Pravi se raznih oblika i formata, kao i raznih boja. Najbolji papir se pravi od biljaka koje sadrže mnogo celuloze u svojim vlaknima ili od krpa od prirodnih materijala kao što su pamuk i lan. Kinezi su tvrdili da im je jeftinije da proizvode hartiju nego svilu i da je ona pogodnija za pisanje od traka drveta ili bambusa, naročito za neke dugačke knjige. Na zapadu je papir zamenio pergament kao najpogodnija podloga za pisanje.
Od otkrića ručne proizvodnje papira u Kini, pre oko 2 000 godina, do današnje industrijske proizvodnje sa mašinama visoke tehnologije drastično se izmenio značaj papira. Sve do početka ozbiljne industrijske proizvodnje u toku 19. veka papir su koristili samo privilegovani slojevi društva i to prvenstveno za pisanje i crtanje. U dvadesetom veku papir se koristio sve više naručito u kombinaciji sa sintetičkim polimerima za izradu ambalaže. Pored toga, značajno raste potrošnja papira za održavanje lične higijene.
Od davnih vremena čovek je imao želju da zapiše svoje misli i utiske o svetu koji ga okružuje. Prvo je to radio u kamenu, ali kako je klesanje bilo poprilično naporan posao, a materijal na kome se zapisivalo nepraktičan za transport zbog svoje težine, čovek je morao da nađe druge materijale za beleženje svojih misli. Prvo je to bio papirus, pa pergament, i na kraju, papir…
Papir je manje ili veće debljine, sastavljen od isprepletanih vlakana biljnog porekla-od vlakana celuloze. U industriji papira se osim celuloze, koriste i druge sirovine (najčešće mineralnog porekla) u zavisnosti od toga kakve osobine papira želimo. Papir predstavlja osnovnu sirovinu u grafičkoj industriji , u kojoj se još koriste i razne vrste boja i zaštitnih prevlaka.
Boje su proizvedene na bazi organskih (polimerizovani najloni…) ili neorganskih jedinjenja (metali, nemetali i njihova jedinjenja).

1. ISTORIJA PAPIRA

Papir se izrađivao ručno od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mreža, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mleli s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna stavljala su se u posudu, prelila vapnenom vodom i kuvala. Kuvanjem dobijena kašasta masa nalivala se na sito, čiju su mrežicu činila vlakna od svilenih niti ili tankih štapića izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakana, a suvišna voda cedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa kašastom masom. Ovim postupkom dobio se vlažan list “papira” vrlo sličan današnjoj mokroj bugačici. Vlažan list formiran na situ pažljivo se odvojio od sita i stavljao na sušenje.
Odvajanje vode iz lista obavljalo se polaganjem mokrog lista na ravnu površinu (daska, kamen, glinena ploča) i isparavanjem vode na suncu. Osušeni list papira uranjao se zatim u lepljivu masu dobijenu kuvanjem riže (skrob) i ponovno se sušio. Osušeni listovi posle faze lepljenja i sušenja slagali su se u kupove, presovali u drvenim presama, a zatim su se pojedinačni listovi peglali na mramornoj ploči pomoću slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izrađen papir moglo se sasvim dobro pisati tuš ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porekla.
Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo čuvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se počeo proizvoditi u Koreji, i nešto kasnije, u Japanu. Oko 750 godine Arapi su počeli proizvodnju papira iz krpa koje su mleli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakna. Dalji postupak bio je isti kao u Kini. Ne, Arapi su upotrebljavali sita sa mrežicom ispletenom iz metalnih niti, a kao lepilo koristili su skrob dobijen iz prosijanog pšeničnog brašna.
Arapi su prvi počeli bojiti i izrezivati papir u više određenih formata. U Evropi papir se počeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100-tih godina.
Naime, u to vreme javile su se prve radionice za ručnu izradu papira, i to na Siciliji i u Valenciji, Španija. U Francuskoj u 14. veku Italijani osnivaju prve radionice. U Nemačkoj poznata je radionica iz 1390. godine.
Izumom pomičnih slova (Johan Gutenberg, 1440 godine, Mainz) započinje era “modernog” štamparstva koja uzrokuje znatno povećanje potrošnje papira. Počinje se polako razvijati manufakturna proizvodnja papira, a kao sirovine koriste se pamuk, lan, konoplja i stare krpe. Ne, oseća se stalni nedostatak papira zbog sve veće potrošnje i manjka osnovnih sirovina.
Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvu parnu mašinu pomoću koje se mogla proizvoditi “beskonačna” papirna traka uz primenu beskonačnog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve veće potrebe za papirom. Nemac Keller brušenjem drveta dobio je drvena vlakna koja su, pomešana s krpama, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari