Sigurnosni sistem Republike Hrvatske
VISOKA ŠKOLA „LOGOS“ CENTAR MOSTAR
SIGURNOSNE STUDIJE
SMJER KRIMINALISTIKA
Ivan Budimir
SIGURNOSNI SISTEM REPUBLIKE HRVATSKE
Završni rad
Mostar, 2018.
VISOKA ŠKOLA „LOGOS“ CENTAR MOSTAR
SIGURNOSNE STUDIJE
SMJER KRIMINALISTIKA
SIGURNOSNI SISTEM REPUBLIKE HRVATSKE
Završni rad
Mentor: dr. sc. Vladica Babić, doc.
Student: Ivan Budimir
Mostar, listopad 2018.

SADRŽAJ
3. NASTANAK SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI REPUBLIKE HRVATSKE –
OSNIVANJE UZUP-A, SZUP-A I SIS-A......................................................................................... 11
4. UVOD, VIZIJA I SIGURNOSNI KONCEPT SIGURNOSNOG SUSTAVA HRVATSKE........16
6. STRATEŠKI CILJEVI, INSTRUMENTI I MEHANIZMI NJIHOVA OSTVARIVANJA.........22
7. NAČELA OSTVARIVANJA NACIONALNE SIGURNOSTI....................................................26
UVOD
Republika Hrvatska definira svoje nacionalne interese i sigurnosne ciljeve sukladno s
prirodom i vrijednostima svojega demokratskog društvenog uređenja te objektivnim unutarnjim i
međunarodnim okolnostima, uz uvažavanje interesa i ciljeva drugih država i naroda. Stoga njen
koncept ostvarivanja nacionalne sigurnosti obilježavaju dvije temeljne orijentacije - kompleksnost u
odnosu na obuhvat područja i sadržaja aktivnosti te kooperativnost i partnerstvo u odnosu prema
međunarodnom okruženju.
Stupanjem na snagu Zakona o sigurnosno-obavještajnomsustavu Republike Hrvatske 2006.
(ZSOS) izvršene su određene izmjene u organizacijskoj strukturi i načinu rada sigurnosno-
obavještajnih službi. Zbog uloge koju takve službe imaju u zaštiti nacionalne sigurnosti, a s druge
strane zbog potencijalne opasnosti od prekoračenja i zlouporabe njihovih nadležnosti i ovlasti u
različite nezakonite svrhe, odgovarajuće ili prikladno pravno uređenje tog područja važan je pravni i
društveni interes. Reforma sigurnosno-obavještajnog sustava u Hrvatskoj provedena je drugi put u
razdoblju od nekoliko godina, što može upućivati na zaključak o dinamičnom razvoju ove materije i
procesu traženja optimalnih strukovnih i pravnih rješenja.
Slično je i na međunarodnom planu, gdje je tek u posljednjih dvadesetak godina intenziviran
proces regulacije ove materije putem javno objavljenih pravnih propisa, a posebno onih zakonskog
ranga. Ta nastojanja uglavnom su obilježena pokušajima pronalaženja što prikladnijeg pravnog
okvira za postizanje ravnoteže između dvaju načelno oprečnih, a podjednako važnih društvenih i
državno-pravnih zahtjeva, i to s jedne strane zahtjeva za učinkovitošću u zaštiti nacionalne
sigurnosti i s druge strane zahtjeva za zaštitom ljudskih prava i sloboda te zaštitom demokratskog
političkog sustava od mogućih prekoračenja i zlouporaba ovlasti od sigurnosnih i obavještajnih
službi. Pravnoj zahtjevnosti u rješavanju tih opreka pridonose u suvremenom razdoblju i povećane

1. POJAM I RAZVOJ SIGURNOSTI
Sigurnost se sistematski obrađuje u sklopu sigurnosnih studija, koje pak spadaju u
poddisciplinu međunarodnih odnosa. One su se pojavile između Prvog i Drugog svjetskog rata, te
su se specijalizirale za proučavanje fenomena povezanih s problematikom sigurnosti i svih njenih
Prvi koraci prema institucionalizaciji sigurnosti javili su se u zamisli američkog
predsjednika Woodrowa Wilsona za stvaranjem međunarodne organizacije za osiguranjem mira i
jačanjem međunarodne suradnje koja se nazvala Liga naroda. Vrlo općenita definicija sigurnosti
kazuje nam da je sigurnost relativna odsutnost štetnih ugrožavanja.
Slično ovome, Tatalović navodi da je u okviru sigurnosti potrebno uzeti u obzir da je ona
temeljni uvjet opstanka čovjeka i svih živih bića.
Sigurnosna djelatnost s vremenom se postupno
diferencirala od drugih djelatnosti. Tu se radi o dvostrukom odnosu: čovjeka i čovjeka te čovjeka i
prirode. U tom okviru razlikujemo dvije sastavnice: trenutno reagiranje čovjeka na stanje, procese u
prirodi te na situacije u društvu za koje zaključi da su mu opasnost; čovjekova spoznaja pojava i
procesa u prirodi i društvu te njegove pripreme za zaštitu i obranu pred procesima i pojavama“.
Pojam nacionalne sigurnosti prvi put se pojavljuje u SAD-u, a vezan je uz knjigu Waltera Lippmana
Američka vanjska politika, te je u upotrebi od početka 40ih godina 20. stoljeća.
Za definicije
nacionalne sigurnosti se podrazumijeva da se koriste termini poput države, rata i moći. Značajno je
da je referentni objekt sigurnosti postao država, budući da su one bile glavni akteri međunarodnih
odnosa, a ujedno i odgovorne za svoju sigurnost kao jednu od glavnih preokupacija.
COLLINS, Alan :
Suvremene sigurnosne studije
, Politička kultura, Zagreb, 2010., str. 7.
TATALOVIĆ, Siniša i BILANDŽIĆ, Mirko :
Osnove nacionalne sigurnosti
, Ministarstvo unutarnjih poslova
Republike Hrvatske, 2005., str. 1.
Isto,
str. 5.
TATALOVIĆ, Siniša :
Nacionalna i međunarodna sigurnost
, Politička kultura, Zagreb, 2006., str. 149.
TATALOVIĆ, Siniša, GRIZOLD, Anton i CVRTILA, Vlatko :
Suvremene sigurnosne politike
: Države i nacionalna
sigurnost početkom 21. stoljeća, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2008., str. 22.
COLLINS, A.:
nav.dj
., str. 30.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti