Odlomak

Kada se rodi , dete nije u stanju da hoda, da razmišlja, govori, niti ima svest o sebi i svom postojanju. Ono je slabo i bespomoćno biće, u potpunosti upućeno na svet odraslih. Pa ipak, od samog početka je društveno po prirodi i ima dispozicije za uspostavljanje i održavanje socijalnog kontakta, za komunikaciju, empatiju i sl. Tek rođenom detetu predstoji dug put učenja i razvoja. Socijalizacija je dugotrajan proces formiranja ljudske jedinke – kada biološki nezrela jedinka pod uticajem drštvene sredine prerasta u ličnost odraslog, ravnopravnog i dobro prilagođenog člana društva. Dete socijalizacijom stiče, ne samo osobine tipične za svoju kulturu, kao i brojna znanja i veštine za život u društvu, nego stiče i svoje lične karakteristike, navike, težnje i svoj identitet. Kada se sociolozi ili antropolozi bave problemom socijalizacije, oni naglašavaju važnost osposobljavanja jedinke za život u društvu, a kada se psiholog bavi ovim problemom, onda je u prvom planu uloga socijalizacije u formiranju ličnosti pojedinca. U okviru ovog opšteg izdvajaju se tri osnovne grupe problema: izvori i agensi, proučavanje procesa socijalizacije i efekti socijalizacije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari