Stabilnost vozila u krivini
REPUBLIKA SRBIJA
VISOKA ŠKOLA PRIMENJENIH STRUKOVNIH STUDIJA
SMER: SAOBRAĆAJNO INŽENJERSTVO
PREDMET: MOTORNA VOZILA
TEMA: STABILNOST VOZILA U KRIVINI
PREDMETNI PROFESOR:
STUDENT:
Prof.dr.Tomislav Marinković
AMG GT :P
Vranje, Oktobar 2015.
ZAVRŠNI RAD
Motorna vozila
AMG GT 93“
2
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................3
2. Kretanje vozila u krivini...................................................................................................... 4
2.1 Elementi vožnje u krivini i sličnim saobraćajnim situacijama..........................................5
2.2 Postupak pravilnog savladavanja krivine (desna i leva)...................................................7

Motorna vozila
AMG GT 93“
4
2. Kretanje vozila u krivini
Pri vožnji u krivini, pored sila koje deluju i pri vožnji na pravcu, na vozilo deluje i
bočna, tzv. centrifugalna sila.
Intenzitet delovanja tih sila srazmeran je kvadratu brzine, a obrnuto srazmeran
poluprečniku krivine. To znači, ako je brzina kretanja veća, biće i sila znatno veća.
Stabilnost vozila u krivini posmatra se kao:
-
mogućnost prevrtanja, i
-
mogućnost klizanja vozila, tj. da se vozilo zanosi na kolovozu.
-
Većina vozila konstruisana je tako da je odnos momenta nestabilnosti i momenta
stabilnosti takav da će se vozilo pre zanositi - klizati nego što će se prevrnuti. Kod teških vozila,
a posebno u kod natovarenih u visinu, moment nestabilnosti može prevladati moment
stabilnosti i može doći do prevrtanja.
Da bi se poboljšali uslovi stabilnosti, u krivinama se put naginje prema sredini krivine,
a taj poprečni nagib kolovoza povećava stabilnost prolaza vozila.
Ako su bočne sile velike, a sila prianjanja na kolovozu nedovoljna, što se dešava npr.
na klizavom kolovozu, one mogu prevladati silu vođenja i dolazi do bočnog klizanja vozila. Do
klizanja ne dolazi na obe osovine istovremeno, a to u velikoj meri zavisi od rasporeda težine u
vozilu, vrste pogona, stanja pneumatika, konstrukcije oslanjanja, ogibljenja i drugih činilaca.
Prema ponašanju u krivini razlikuju se tri grupe vozila.
Prva grupa obuhvata ona vozila kod kojih dolazi prvo do klizanja prednje osovine, i to
u trenutku ulaženja u krivinu. To su sva vozila koja imaju težište postavljeno napred, dakle, koja
imaju i pogon na predne točkove. Takva vozila su nestabilna pri ulasku u krivinu, dok se kroz
sredinu krivine i na izlasku ponašaju stabilno. Ako dođe do klizanja prednje osovine, potrebno
je tzv. »dodavanje volana«, tj. još više skrenuti upravljač prema sredini krivine.
Uz dodavanje snage (gasa) vozilo s prednjim pogonom u krivini klizi prednjim delom
prema rubu krivine. Oduzimanjem snage može se zaustaviti klizanje prednje osovine vozila i
dovesti do zanošenja zadnje osovine u krivini. Redovno se vozila s prednjim pogonom ponašaju
relativno stabilno, i ako vozač ne obavlja nikakve korekcije upravljačem, akceleracijom ili
deceleracijom (kočenjem).
Ako pak vozilo ima motor napred, a pogon nazad, pri brzom ulasku u krivinu najčešće
dolazi (na ulasku u krivinu) do klizanja prednje osovine, a pri izlasku do klizanja zadnje
osovine. To klizanje posebno se pojačava ako se dodaje snaga i grubo menja nivo prenosa. U
tom slučaju pogonske i kočne sile na zadnjoj osovini dovode do gubitka sila vođenja, s
tendencijom da prokliže u pravcu spoljnog ruba krivine. To izbacuje vozilo iz pravca pa takvu
vrstu klizanja vrlo često ne može smiriti prosečan vozač.
Motorna vozila
AMG GT 93“
5
Slika 1
. Sile koje deluju na vozilo u krivini:
a-opštii slučaj u razmatranju, b - granična
brzina kretanja vozila kroz horizontalnu krivinu.
Prema tome, vozilo neće izaći iz krivine ako je sila inercije pri određenoj brzini u
krivini manja od sile trenja koja se pojavljuje između pneumatika i kolovozne površine.
Granična brzina, pri kojoj još nema zanošenja, dobija se iz vrednosti radijalne
(centrifugalne) sile inercije i sile trenja. Ako je sila inercije za određenu krivinu veća od sile
bočnog trenja, vozilo se ne može kretati po određenoj putanji nego kontinuirano klizi prema
spoljnoj strani krivine.
2.1 Elementi vožnje u krivini i sličnim saobraćajnim situacijama
Krivine su opasna mesta i predstavljaju opasnost za vozače, jer u njima deluju
radijalne sile inercije koje mogu izbaciti vozilo sa kolovoza. Na vozilo koje se kreće u krivini uz
ostale sile deluje i dodatna sila kao komponenta rezultirajuće sile inercije koju nazivamo
centrifugalnom silom. Ta dodatna sila vuče vozilo prema spoljnom rubu krivine. Kad
centrifugalna sila naraste do te mere da postane veća od sile koja prihvata vozilo uz kolovoz -
sile prianjanja, tada će vozilo »izleteti« iz krivine ili će se prevrnuti.
Sila prianjanja deluje poprečno na smer vožnje, tj. suprotno od smera centrifugalne sile
koja teži da odvuče vozilo od središnje tačke krivine. Zapravo, sila prianjanja može se nazvati i
centripetalnom silom ili silom bočnog trenja. Što je manja vrednost centrifugalne sile koja pri
vožnji u krivini ometa bočne sile što vode točkove vozila, toliko je sigurnija vožnja u krivini.
Svaka promena brzine kočenjem ili ubrzavanjem, odnosno naglo menjanje smera uslovljavaju
ometajuće sile koje nepovoljno deluju na prianjanje pneumatika na kolovoz.
Pravilnim postupkom u mimoilaženju u krivini osigurava se približavanje motornih
vozila jednog drugome iz suprotnih smerova tako da se svaki pridržava svoje putanje kretanja,
pravilno zauzete već pri ulasku u krivinu.. Nepravilnim ulaskom u krivinu postaje opasno i
mimoilaženje, a i završetak celog manevra prolaska kroz krivinu. Zato je veoma bitno da se
prolaženje kroz krivinu obavi pravilno odabranim postupkom, koji će omogućiti maksimalnu
sigurnost uz optimalno korištenje cele širine kolovozne trake (sl. 2.a). Na slici 2.b. prikazan je
postupak savladavanja krivine. Pri upravljanju motornim vozilom često može doći do njegovog
zanošenja, bilo pri nepravilnom prolasku kroz krivinu, bilo zbog drugih uticaja, kao što su
klizav kolovoz naglo zakretanje upravljača, kočenje s blokiranim točkovima i dr. Zato je
potrebno upoznati postupke kočenja u krivini i postupke upravljanja motornim vozilom pri
zanošenju.

Motorna vozila
AMG GT 93“
7
2.2 Postupak pravilnog savladavanja krivine (desna i leva)
Pri ovom postupku koristi se cela širina kolovozne trake, čime se ne ugrožava
središnja linija, a osigurava se maksimalna sigurnost kretanja vozila u krivini.
Postupak pravilnog savladavanja desne krivine
Na ravnom delu puta približiti se levom rubu kolovozne trake, smanjiti brzinu kretanja
(oduzeti snagu), po potrebi prikočiti i menjač prebaciti u niži stepen prenosa (1).
Postepeno dodavati snagu i početi okretati upravljač, što je više ili manje zavisno od
oštrine krivine (2).
Ravnomerno okretati upravljač ne smanjujući snagu kako bi se održalo (sačuvalo)
trenje između točkova (pneumatika) i kolovoza te time delimično kompenzovala centrifugalna
sila koja vuče vozilo prema spoljnom rubu kolovozne trake (3).
Postepeno vraćati upravljač ulevo, usmeravati automobil prema spoljnom rubu
kolovozne trake i nešto jače dodavati snagu (4).
Ispraviti upravljač, kretati se sredinom kolovozne trake i prilagoditi se saobraćajnoj situaciji (5).
Slika 3.
Postupak pravilnog savladavanja
Slika 4.
Postupak nepravilnog
krivine: a – desna krivina, b – leva krivina
savladavanja krivine: a – desna
krivina, b – leva krivina
Ostale oznake na slici 3.a. su: a - kraj ravnog dela puta; b - kraj usporenja; c -
usmeravanje automobila prema spoljnom rubu kolovozne trake (središnja crta); d - ulazak u
krivinu; e - početak ubrzanja; f - početak usmeravanja vozila k - sredina kolovozne trake; g -
povećanje ubrzanja; h – spoljni rub kolovozne trake; i - kraj krivine; j - početak ravnog dela
puta.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti