Odlomak

 
1. UVOD

Koncept organizacije zajedničkog života na kontinentu koji bi mogao da nadživi nacionalne antagonizme, predstavlja ideju koja je bila u osnovi nastanka današnje Evropske unije. Države okupljene u EU povezuje posvećenost zajedničkimnačelima:slobodi, miru, demokratiji, vladavini prava, poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda i poštovanju nacionalnih identiteta država Članica. Članstvo u Evropskoj uniji je nešto čemu teži većina zemalja koje još nisu uključne u proces integracije. Priključivanju se teži uglavnom zbog koristi koje članstvo sa sobom donosi.
Kao početak inegracija evropskih država smatra se 9. maj 1950. godine, kada je Robert Šuman dao predlog za stvaranje nadnacionalne organizacije koja bi bila odgovorna za proizvodnju uglja i čelika, da bi se njegov preglog 18. aprila 1957. realizovao i nastala je Evropska zajednica za ugalj i čelik. Jezgro Evropske unije začeto je „Rimskim ugovorima” o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju 1957. godine, koje su se formalno spojile u Evropsku ekonomsku zajednicu 1. jula 1967, a zatim je preko „Jedinstvenog evropskog akta” 1986. godine politička integracija krunisana „Mastrihtskim ugovorom” 7. februara 1992. godine kada je donet „Ugovor o Evropskoj uniji” (Ugovor iz Mastrihta stupio je na snagu 1. novembra 1993. i tada je osnovana Evropska unija). „Ugovorom iz Amsterdama” od 17. juna 1997. godine (stupio na snagu 1. maja 1999), izvršene su izvesne reforme u Uniji sa ciljem jačanja saradnje i pojednostavljenja sistema Evropske unije.
Evropska unija se širila u šest talasa.
Prvi talas proširenja desio se 1973. godine kada su nove članice postale Danska, Irska i Velika Britanija. Sledeći krug proširenja nazivase južnim proširenjem Unije i ono se odvijalo u dva talasa. Najpre je Grčka postala članica 1981. godine, a pet godina kasnije postojećim članicama pridružile su se Portugalija i Španija. Četvrto proširenje ostvareno je dve godine nakon što je stupio na snagu Ugovor iz Mastrihta. Tada (1995. godine) su Evropskoj uniji pristupile tri nove države: Austrija, Finska i Švedska. Najveće proširenje Evropske unije dogodilo se 2004. godine kada su baltičke države i zemlje srednje i južne Evrope postale članice. Tada je ukupno deset država pristupilo EU, a to su: Češka, Estonija, Kipar, Letonija, Litvanija, Mađarska, Malta,Poljska, Slovačka i Slovenija. Šesto proširenje EU označava ulazak u članstvo dve nama susedne zemlje, Bugarske i Rumunije, 1. januara 2007. godine.
Odnos EU prema zemljama članicama zasniva se na principu lojalne saradnje i poštovanja jednakosti svih zemalja članica. Nadležnosti i saradnja EU i zemalja članica su :
 isključive nadležnosti: carinska unija, konkurencijski propisi, monetarna politika, očuvanje pomorsko-bioloških resursa, zajednička trgovinska politika, međunarodni sporazumi koji se tiču zajedničkih propisa;
 zajedničke nadležnosti: socijalna politika, ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija, poljoprivreda, okolina, zaštita potrošača, transport, energija, sigurnost i pravosuđe, sigurnosne mere u javnom zdravstvu, istraživački i tehnološki razvoj;
 delatnosti koje se nadopunjuju: zaštita i unapređenje zdravlja, industrija, kultura, turizam, obrazovanje, mladi, sport, civilna zaštita, administrativna saradnja, politika zapošljavanja.
Osnovni ciljevi EU su:
 promovisanje mira u Evropskoj uniji i svetu;
 promovisanje vrednosti Unije;
 podsticanje privrednog i društvenog razvoja kroz postojanje jedinstvenogunutrašnjeg tržišta gde je konkurencija slobodna i skoro neograničena;
 promovisanje ekonomske kohezije i solidarnosti između država članica;
 zaštita čovekove okoline;
 potvrđivanje vlastitog identiteta na međunarodnoj sceni vođenjem
 zajedničke spoljne i bezbednosne politike i očuvanje i dalji razvoj Unije kao prostora slobode, bezbednosti i pravde, na kome je omogućeno slobodno unutrašnje kretanje ljudi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari