Trgovina ljudskim bićima kao delatnost organizovanog kriminala
VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA
DOBOJ
Visoka poslovno tehnička škola, ul.Ozrenskih srpskih brigada 5A, 74000 Doboj, Republika Srpska,
Bosna i Hercegovina
Tel: +387 53 208 600, +387 53 208 601, +387 53 208 602, Fax: +387 53 208 600,
e-mail: [email protected] www.vpts-dob
DIPLOMSKI RAD
TRGOVINA LJUDSKIM BIĆIMA KAO
DJELATNOST ORGANIZVANOG KRIMINALITETA
Mentor: Kandidat:
Doboj, oktobar 2015. godina
S A D R Ž A J :
UVOD........................................................................................................................................ 3
1. POJAM TRGOVINE LJUDIMA...........................................................................................4
1.1. Faze u trgovini ljudima...................................................................................................4
1.2. Razlog trgovine ljudima.................................................................................................5
1.3. Prava koja se krše prilikom trgovine.............................................................................. 5
1.4. Kada posumnjati u trgovinu ljudima?............................................................................5
1.5. Kako reagovati u slučaju sumnje da se radi o trgovini ljudima?....................................5
1.6. Kako trgovci dolaze do svojih žrtava?...........................................................................6
1.9. Šta su žrtve prisiljene da rade?.......................................................................................7
7. AKTIVNOSTI CJB DOBOJ NA SPREČAVANJU I INTERVENCIJI PROTIV

Diplomski rad
1. POJAM TRGOVINE LJUDIMA
Trgovina ljudima predstavlja vrbovanje, prevoz, transfer, pružanje utočišta i prihvat
osoba pomoću prijetnje, upotrebe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, zloupotrebe
vlasti ili položaja te davanje ili primanje sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima
kontrolu nad drugom osobom, u svrhu zloupotrebe.
Pojam „
trgovina ljudima
“ datira iz 19. vijeka i potiče od vjerovanja o postojanju
„trgovine bijelim robljem“, odnosno evropskim ženama koje su prevožene u druge dijelove
svijeta u cilju prostitucije. Oskudica žena bijele rase koja je u to vrijeme vladala u sva tri
dijela Amerike, Australije i Novom Zelandu, stvorila je mogućnost zarade na njima.
Interesantno je da se u isto vrijeme kada je zabranjeno trgovanje robovima (19. vijek) raširila
trgovina „bijelim robljem“ koja se koristila socijalnom bijedom žena i teškim uslovima života
kojim su živjele da bi ih primamljivim ponudama privlačila na iseljenje. Već početkom 20.
vijeka trgovina „bijelim robljem“ dostigla je takve razmjere da su donesene i dvije
Konvencije na međunarodnom nivou (1904 i 1910 godine). Predlagači tih Konvencija su bili
potaknuti na njihovo donošenje ne užasnim položajem u koji su te žene dovođenje već bojazni
za moral društva i njegovu degeneraciju prostitucijom. Zabranili su trgovinu ali samo
maloljetnim ženama.
Kada se govori o trgovini ljudima, treba praviti razliku u odnosu na motiv takve
trgovine, na temelju čega se mogu razlikovati dva osnovna oblika i to trgovina ljudima za
potrebe radne eksploatacije i trgovina ljudima u cilju seksualne eksploatacije. Pod radnom
eksploatacijom se podrazumjeva kršenje standarda koji se odnose na uslove za rad, zaradu,
zdravstveno osiguranje i bezbjednost, a pod seksualnom eksploatacijom korišćenje za vršenje
prostitucije, pornografske predstave ili proizvodnju pornografskog materijala.
Ljudima se
trguje zbog:
prisilne prostitucije,
pornografije,
seksualnog turizma i zabave,
nezakonitog zapošljavanja,
robovskog rada,
prosjačenja,
lažnog usvajanja,
lažnog i prisilnog braka
trgovine ljudskim organima
Trgovina ljudima jedan je od najvećih zločina našega doba; to je trgovanje ljudskim
bićima, koje predstavlja golemu povredu ljudskih prava. Na društvenom planu trgovanje
ljudima predstavlja vrstu ropstva, stvara element nestabilnosti, slabi imigracijsku politiku,
osnažuje nacionalističke osjećaje i etničke napetosti i na taj način ugrožava demokratske
vrijednosti i sigurnost.
U trgovinu ljudima može se posumnjati u slučaju:
nejasne informacije o poslu,
posao bez reference,
dobro plaćen posao bez prethodnog razgovora s odgovornom osobom o
kvalifikacijama, ugovoru,
brzina – hitno tražim,
potpuno nepoznate osobe, firme,
velika obećanja.
Marković I., Trgovina ljudima kao oblik organizovanog kriminaliteta, Kriminalističke teme, br. 3-4/2003,
Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, str. 127.
4
Diplomski rad
1.1. Faze u trgovini ljudima
Trgovina ljudima ima nekoliko faza:
1.
pripremne radnje (aktivnosti vezano za vrbovanje ili prevaru osobe)
2.
regrutovanje
3.
transport
4.
iskorištavanje žrtava trgovine ljudima
1. Vrbovanje
Vrbovanje je prva karika u lancu trgovine ljudima. To je postupak tokom kojeg trgovci
ljudima pronalaze svoje žrtve. Ovim su obuhvaćeni laganje ili prisiljavanje pojedinaca i
njihovo odvođenje u ropstvo 21. vijeka. Vrbovnici imaju prvi kontakt sa žrtvom. Koriste
lažna obećanja i povjerenje da bi prevarili žrtve. Izgledaju kao obični ljudi kojima se može
verovati a ne kao kriminalci. To mogu da budu:
Žene (ponekad i bivše žrtve trgovine ljudima)
Službenici lažnih agencija za zapošljavanje/studiranje/putovanje ili
manekenstvo
Komšije
Prijatelji, partneri ili članovi porodice
Poznanici iz škole
Sve se vrti oko novca, pa tako lica od kojih se to najmanje očekuje mogu da vrbuju
žrtve. Mogu ponuditi novčanu pomoć ili pomoć oko dobijanja putnih isprava. Ponekad
objavljuju lažne oglase za nepostojeće agencije ili kompanije koje pružaju velike mogućnosti.
Otišli su toliko daleko da postavljaju kioske na sajmovima za studentske poslove. Mogu
pristupiti ženi u baru ili kafiću i objašnjavati kako znaju na koji način se može zaraditi u
inostranstvu. Njihovi metodi obuhvataju:
Privatne veze (veze među ljudima, prijateljstvo, novi prijatelji)
Oglase u novinama o nepostojećim agencijama
Oglase na internetu
Trgovci ljudima koriste brojne razloge kako bi ubijedili svoje žrtve, bilo da je to
zaposlenje, studiranje ili putovanje. Sljedeći su samo neki od primera ponuđenih mogućnosti:
Rad u domaćinstvima
Rad u ugostiteljstvu – konobarica/šankerica
Čuvanje djece/pružanje njege
Manekenstvo
Poslovi zabave - plesanje/animir dama
Rad u građevinarstvu/fabrici/poljoprivredi
Studiranje
Brak
U vrbovanju ljudi važnu ulogu odigrava osoba od povjerenja: prijatelj, rođak, ali
ponekad i roditelji. Oni su važna karika u lancu i trgovci ljudima preko njih dolaze do
potencijalnih žrtava. Pri regrutovanju služe se širokom paletom tehnika: od obećanja dobro
plaćenih poslova, umjetničkih karijera plesačica (pseudonim za prostituciju), prevare,
zavjaravanja, a kasnije i prepadanjem, izolacijom, prijetnjom, upotrebom fizičke sile,
Udružene žene” Banja Luka, „Zaštiti se – Akcija protiv tgrovine djecom i omladinom u BiH”, str 15.
5

Diplomski rad
situacije nad kojima nemaju kontrolu. To mogu biti:
žene i djeca iz zemalja u razvoju,
lica koja nemaju novca ili mogućnosti za rad ili studiranje,
mladi ljudi koji žele da poboljšaju vlastiti život.
3. Transport
Prevoz i transport žena preko granice je bitan aspekt međunarodne trgovine ljudskim
bićima. Glavni putevi koji se koriste za krijumčarenje žena u zapadne zemlje, radi njihove
dalje eksploatacije u glavna prevozna sredstva su sljedeća:
Baltička ruta, iz Rusije i baltičkih morskih zemalja kopnom do obale, pa pomoću
splava do skandinavskih zemalja. Ograničeno kopneno putovanje direktno za Finsku i
Sjevernu Švedsku.
Sjeverna ruta, istočna evropa preko Poljske, Mađarske, Češke, najprije do Njemačke,
a potom u Skandinaviju. Ova ruta se koristi kao destinacija za migrante koji dolaze
avionom iz zemalja dalekog istoka, Afrike i Južne Amerike.
Centralna ruta, iz evropskih centralnih država, korišćenje mreže dobro izgrađenih
puteva i autobusa na duge relacije za ulazak u Austriju i sjevernu Italiju.
Centralna Balkanska ruta, iz kavkaskih država Azije i jugoistočne Evrope, preko
Moldavije, Rumunije, Bugarske i Albanije, s ulaskom u Evropsku Uniju preko Italije i
Grčke.
Južna ruta iz zapadne Afrike, preko Alžira i Maroka, pa preko Gibraltarskog moreuza,
i potom u Portugaliju i Španiju.
Zapadna ruta, iz centralne i južne Amerike u Evropsku Uniju preko Pirinejskog
poluostrva. Ta ruta se takođe koristi kao destinacija putovanja za migrante koji dolaze
avionom sa dalekog Istoka, iz Afrike i Južne Amerike
Kada se govori o balkanskim putevima trgovine ljudskim bićima, ne može se zaobići
ni Bosna i Hercegovina, gdje su žrtve trafikinga bile žene sve tri zaraćene strane.
4. Iskorištavanje žrtava trgovine ljudima
Biti izrabljivan znači raditi nešto šta donosi novac nekome drugome, a malo ili nimalo
novca tebi samome. Mi možda znamo šta to znači, ali da li zaista razumijemo šta je to?
Kada vrbovnici obave svoj dio posla, prepuštaju žrtve pravim zlikovcima. Žrtve su tada
već fizički i umno slomljene i prisiljene da zarađuju novac za kriminalce. Žrtve su prisiljene
da rade čitav niz stvari kojima je zajedničko dugo radno vrijeme za malo ili nimalo novca uz
stalnu prijetnju nasiljem ako odbiju saradnju. To obuhvata:
Prisilnu prostituciju - najrašireniji oblik trgovine ljudima,
Prisilni rad - najčešće u domaćem okruženju, poljoprivredi, industriji,
građevinskoj industriji i ugostiteljskim uslugama,
Pornografiju,
Kriminalne aktivnosti - prosjačenje, preprodaju i dostavljanje droge, prodaju
falsifikovanog novca.
Zašto ljudi uopšte pristaju na ovakve poslove? Valjda mogu da odbiju? Pogrešno! Niže
navedeni metodi, uopšteno uzev, koriste se istovremeno da bi se žrtvama slomila volja:
Nasilje - Trgovci ljudima siluju i tuku svoje žrtve kako bi ih prisilili da rade
Bošković M., Organizovani kriminalitet i korupcija, Banja Luka, 2004, str. 130
Bošković M., Organizovani kriminalitet i korupcija, Banja Luka, 2004, str.131
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti