Odlomak

 Uvod

Danas je reč bezbednost, u gotovo svim jezicima i kulturama, ušla u upotrebu u velikom broju veoma različitih društvenih oblasti kao što su politika, zdravstvo, informatika, ekologija, sport, psihologija, ekonomija i finansije, arhitektura itd. O izuzetno velikom značaju i rasprostranjenosti ove reči najbolje govori činjenica da je na Internetu ova reč zastupljenija od reči kao što su bog, mir, rat ili politika. U političkom diskursu bezbednost zauzima posebno, mogli bismo čak reći centralno mesto. Kada žele da istaknu egzistencijalni značaj nekog pitanja i tako ga stave na vrh dnevnog reda, političari kažu da je ono od značaja za nacionalnu ili globalnu bezbednost. U narednom delu teksta najpre će biti analizirano etimološko i istorijsko
poreklo reči bezbednost. Nakon toga, biće ponuđene neke postojeće definicije bezbednosti kao i diskusija o konceptu bezbednosti. Konačno, u tekstu se raspravlja o bezbednosnim sektorima.

 

 

 

 

Etimološko i istorijsko poreklo pojma bezbednosti

Reč bezbednost potiče od reči “bez” (nepostojanje, odsustvo) i “beda” (veliko siromaštvo, položaj koji izaziva prezir, nevolja, nesreća, zlo) i predstavlja stanje onoga koji je osiguran od opasnosti, zaštićen, siguran, bezopasan. Pored reči “bezbednost”, u srpskom jeziku je u upotrebi još i reč «sigurnost» koja etimološki vuče koren od latinske imenice sēcūrĭtas, ātis f. (mir duha, bezbrižnost, sigurnost, bezopasnost) i prideva sēcūrus (bez brige, bezbrižan, bez bojazni, koji se ne boji nikakve opasnosti). Iako se u srpskom jeziku ove dve reči u opštoj upotrebi često upotrebljavaju kao sinonimi, možemo pretpostaviti da je sigurnost širi pojam od bezbednosti, zato što osim odsustva opasnosti obuhvata i izvesnost, samopouzdanje
pa i lakomislenost. Reč bezbednost (lat. sēcūrĭtas, ātis f.) u upotrebu su u prvom veku pre naše ere uveli rimski državnik Ciceron i pesnik Lukrecije pod time podrazumevajući filozofsko i
psihološko stanje uma, odnosno subjektivno osećanje odsustva tuge i brige. Od perioda vladavine rimskog imperatora Avgusta (1. vek naše ere) kao i tokom Srednjeg veka, pojam bezbednosti upotrebljavan je u političkom smislu i bio dovođen u vezu sa pojmovima mira (lat. Pax Romana, Pax Christiana), slobode (lat. libertas) i postojanosti odnosno trajnosti vlasti (lat. Securitas Augusti). U rimskoj mitologiji oličenje bezbednosti je bilo žensko božanstvo Securitas. Počev od 16. veka, pojam bezbednosti se vezuje za javnu bezbednost (lat. securitas publica) koja se odnosila na zaštitu podanika od strane vladara u miru kao i podršku podanika vladaru tokom rata.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari