Ramo Masleša 

 

 
 
 

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 

 

Elektivni predmet: 

 

Policija i društvo 

 
 
 
 
 
 

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 

 
 
 

 
 

Priština, februar 2008. 

 
 
 

 
 

 

2

Ova skripta predstavlja separate izdvojen iz udžbenika pod nazivom 

Policija – organizacija i funkcioniranje u savremenom društvu, koja 

predstavlja univerziotetski udžbenik za grupu predmeta na katedri za 

Sigurnosne studije Fakulteta kriminalisti

č

kih nauka Univerziteta u 

Sarajevu. Kao separate, namijenjana je studentima VII semstra AAB 

univerziteta u Prištini na Fakultetu kriminalisti

č

kih nauka. 

 

Autor, 

Dr. Ramo Masleša 

 

Priština, 05.februar 2008. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

4

ponašanje pojedinaca proizilazi iz zadanih pravilnosti, predvidivosti, ponašanju po sebi. Rana regulacije (red) je 

bila bazirana na normativnim pravilima koji su imali vrhunaravni karakter i kao takvi vje

č

ni i nepromjenjivi. Svako 

odstupanje uzrokovalo je sankcije bez obzira na pojedince do kojih je takvo odstupanje dovelo. Sankcije su 

provodili neposredni funkcioneri zajednice kao i njihovi pomo

ć

nici koji su imali takav statusni položaj i ulogu u tim 

homogenim zajednicama. 

 

ANTI

Č

KO DOBA 

Ovaj pregled je namjenjen osnovnom prikazu razvojnih etapa u oblikovanju policije, pri 

č

emu 

ć

e se 

posebna pažnja posvetiti onim historijskim doga

đ

ajima koji su imali relevantan zna

č

aj na samu genezu i njen 

razvoj. Ve

ć

 smo ranije nazna

č

ili da je policija jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu. Me

đ

utim, njene prve 

pojavne oblike možemo pratiti još od anti

č

kog doba. Tom periodu poseban su pe

č

at dali Platon i rodona

č

elnik 

politi

č

kih nauka Aristotel, odnosno jedan od najve

ć

ih mislilaca i osniva

č

a nauke o politici. On je komparativnim 

izu

č

avanjem politi

č

kih sistema njemu poznatog anti

č

kog svijeta, studiranjem 158 ustava raznih helenskih i 

nehelenskih država na odre

đ

en na

č

in dotakao i osnove zaštitnog organiziranja društva. Da bismo mogli egzaktno 

sadržajnije objasniti taj period, neophodno je, da u osnovnim crtama ukažemo na prilike u kojima se pojavljuju 

prvi oblici politi

č

ke zajednice. Gr

č

ka civilizacija i gr

č

ka politi

č

ka filozofija se može ozna

č

iti kao prvi nosioci 

otkrivanja politike kao društvene pojave, a samim tim geneze samozaštitnog organizovanja u prvim oblicima 

politi

č

kih zajednica. 

Procesu nastanka gr

č

ke demokratije predhodili su kompleksni doga

đ

aji u intelektualnom, kulturnom, 

trgovinskom, ustavnom, religioznom, kao i u drugim oblastima društvenog života. Nastanak osnovnih 

demokratskih postulata u atenskom društvu možemo vezati za razdoblje petog stolje

ć

a prije naše ere. 

Taj period je karakteristi

č

an po tome zato što je u tom periodu ugašen jedan broj institucija, tako da je 

cjelokupan politi

č

ki život dospio u nadležnost gra

đ

ana. Unesen je koncept udruživanja u politi

č

kom smislu. 

Naime, gra

đ

anstvo je postalo osnovna baza mišljenja i djelovanja što je otvorilo nove pretpostavke za 

sudjelovanje svih gra

đ

ana u donošenju relevantnih odluka o pitanjima od zajedni

č

kog interesa. Razmatranje i 

aktivno u

č

ć

e na svim podru

č

jima ljudskog života vodilo je razumjevanju i širenju politi

č

kog odnosa izme

đ

gra

đ

ana. Zna

č

i da je sudjelovanje u politi

č

kom životu za Gr

č

kog 

č

ovjeka bilo toliko važno, da su svi ostali interesi 

i odnosi bili svedeni na marginalnu ravan. Time se izgradio politi

č

ki identitet i ono fundamentalno politi

č

ko, na

č

in 

bitka, na

č

in života, sa visokim stepenom demokratije. U tom naglašenom identitetu ugra

đ

ena je bitna 

komponenta u vidu jedne op

ć

e solidarnosti. O toj solidarnosti gra

đ

ana u anti

č

koj demokratiji Meier piše 

“Solidarnost onih koji su svojim vlastitim sudjelovanjem u razgovoru željeli osigurati pravednost i red”, jedva da je 

mogla nastaviti na njihove razli

č

ite neposredne interese, nego je ona morala nadovezati na op

ć

enito i tako 

posredovani,dakle gra

đ

anski interes. Tek to ga je 

č

inilo jakim. A to zna

č

i, da su se kona

č

no ponovno našli kao 

gra

đ

ani u znatno pretežnoj ve

ć

ini. Pripadnici polisa koji su se do tada sretali kao susjedi, seljaci,obrtnici, 

 

5

pripadnici kulta...Oni su izme

đ

u sebe konstatovali potpuno novu razinu sretanja, opho

đ

enja, govorenja, 

djelovanja, o

č

ekivanja, samoprimanja i zajedništva.

2

  

Iz dosadašnjih razmatranja možemo re

ć

i da u anti

č

kom shvatanju i razumijevanju razli

č

itih oblika 

organizacije, klju

č

no mjesto zauzima država kao zajednica. Tako da je i naziv anti

č

ke države generi

č

ki naziv za 

tip državne organizacije koji se razvio na pomenutim postulatima. Sami pojam anti

č

ke države u širem smislu 

obuhvata sve državne tvorevine koje su postojale u starovjekovnom robovlasni

č

kom društvu, i koje su imale neke 

zajedni

č

ke karakteristike. Me

đ

utim, njihovo posmatranje je ustvari imalo ograni

č

enu karakteristiku, odnosno 

svodilo se na državne organizacije koje su se oblikovale u oblasti Mediterana na Gr

č

ko-helensko-rimskom 

podru

č

ju. Tako odre

đ

eni pojam anti

č

kih država obuhvata starogr

č

ke gradove državice (polis) i Rimsku Imperiju. 

Anti

č

ka država se obrazovala na jedno relativnom visokom stepenu ekonomskog i kratkog razvoja 

robovlasni

č

kog društva. Na tim osnovama, se odre

đ

ivala i politi

č

ka mo

ć

 pojedinaca. Naime, i samo politi

č

ko 

ustrojstvo države je odre

đ

ivalo i politi

č

ku mo

ć

 pojedinaca saglasno njegovom bogatstvu. To je usmjeravalo akcije 

pojedinaca prema sve ve

ć

em stjecanju bogastva. Nastojanja na pomorskoj trgovini, širenju robno-nov

č

anih 

odnosa i povezanost ekonomsko-politi

č

ke mo

ć

i eksplicite ukazuju na svojevrsnu merkantilisti

č

ku politiku. Ona je 

negdje do kraja VI stolje

ć

a prije nove ere donijela Ateni ekonomsko i politi

č

ko vo

đ

stvo me

đ

u gr

č

kim državama. U 

tom smislu se sve više osje

ć

ala potreba i zahtjevi za normativno-pravno regulisanje društvenih odnosa. Tim više 

ako znamo da su osnovni pe

č

at politi

č

kim odnosima i sistemu politi

č

kih institucija anti

č

kih država, dovela stroga 

podjela na robove i robovlasnike kao i vidni ostaci rodovske organizacije; te isklju

č

enost robova koji su sa

č

injavali 

veliki dio stanovništva iz politi

č

kog i javnog života u vršenju bilo kakvih politi

č

kih funkcija.  

Antagonizmi koji su bili evidentni izme

đ

u slobodnih ljudi punopravnih gra

đ

ana prvobitnih gensova i 

doseljenika koji su uživali samo neka prava kroz duge vremenske periode, bili su ispunjeni borbama za 

izjedna

č

avanje u politi

č

kim pravima. Pored toga, dolazilo je i do ve

ć

ih robovskih ustanaka koji su dovodili u 

pitanje i same temelje anti

č

ke države. Stoga je historija razvitka anti

č

kih država vrlo interesantna posebno sa 

stanovišta demokratskog i autokratskog tipa politi

č

kog ure

đ

enja. Politi

č

ko ure

đ

enje anti

č

kih država je imalo manje 

ili više naglašene staleško-plutokratske elemente. U starogr

č

kim državama i u rimskoj republici ustavi i zakoni su 

predvi

đ

ali podjelu gra

đ

ana na više kategorija prema njihovom imovnom stanju, vezuju

ć

i direktno obim politi

č

kih 

(vojnih) prava i obaveza za veli

č

inu imovine. 

Jedno od klju

č

nih politi

č

kih gledišta Aristotela odnosilo se i na zakonodavstvo. Pošto je njegova temeljna 

odrednica politea (država) koje ozna

č

ava državnu i samu zajednicu gra

đ

ana ili cjelinu gra

đ

ana, odnosno politi

č

ku 

zajednicu, ona prava zakon i obi

č

ajima. Oni kao institucije zajedni

č

kog života daju pravo gra

đ

anima na 

snabdijevanju u javnom politi

č

kom životu, tvore

ć

i specifi

č

nu kvalitetu gra

đ

ana, podjeli politi

č

kih funkcija i 

podjednako zna

č

ajno jezgro samog državnog poretka u kojem žive gra

đ

ani i ostvaruju svoje politi

č

ko pravo. 

                                                 

2

 Cristan Meier, Dic Entstehung des Politischen bei den Griechen, Frankfurt, 1980, str 17.  

Aristotel, Nikohamova etika, Zagreb, 1982, 1134a 30b1 

background image

 

7

Naša dosadašnja razmatranja o prvim oblicima politi

č

kih zajednica i pretpostavke koje su dovele do 

oblikovanja politea radi o

č

uvanja svojih zajedni

č

kih interesa od unutrašnjih kao i od vanjskih napada, jasno 

upu

ć

uju i na po

č

etne oblike policijske djelatnosti. Njeno po

č

etno oblikovanje kao i forme ispoljavanja su u 

zavisnost od samog društvenog bi

ć

a i karaktera odnosa u okvirima jedne društvene zajednice. Tako da njen 

razvoj,evoluira u okviru društvenog sistema. 

 

EGIPAT 

Problem organizacije upravljanja novouspostavljenim državama, pa tako i samom organizacijom 

policijskih snaga poznati su još i u starom Egiptu. Rani egipatski vladari su ustanovili zakone i sudove koji su bili 

doneseni od vladinih službenika. Oni su postavili mornari

č

ke patrole, i carinarnice radi zaštite trgovine. Da bi 

zaštitile svoje doma

ć

e (ku

ć

no) spokojstvo, dinastije u Egiptu su uspostavile neke oblike policijskih snaga. Tu 

možemo navesti i staru Kinu gdje je Konfu

č

ijeva doktrina posebno nazna

č

ila potrebu za pravilnom organizacijom i 

samim vo

đ

enjem upravljanja državom. Insistiralo se na takvom izboru javnih službenika koje je trebala odlikovati 

sposobnost i poštenje. Tako

đ

er, dinastija Hana (od 202.godine prije nove ere do 219.nove ere) u svojim 

stavovima je naro

č

ito apostrofirala pomenuta gledišta. Postavlja se pitanje: Kako i na koji na

č

in je u anti

č

kom 

periodu u velikom broju država u Gr

č

koj (150 gradova-država) bila prona

đ

ena forma upravljanja sa policijskom 

zaštitom koja bi sublimirala i o

č

uvala narodnu volju sa tadašnjim politi

č

kim ure

đ

enjem. Koliko se relevancije 

poklanjalo toj problematici predstavlja eklantantan primjer sjajnog posmrtnog govora Perikla, koji je pozvao sve 

Grke da posebnu aktivnost usmjere planiranju, zahtjevaju

ć

i maksimalan angažman u oblasti planiranja, odnosno 

takva rješenja kojima bi osigurala bezbjednost poretka. Veliki broj gradova-država, naporima ovladavanju i 

upravljanju ogromnom teritorijom: evolucija i razvoj razli

č

itih kultura, me

đ

usobni ratovi, unutrašnji nemiri, uslovili 

su da je svaka od njih imala svoje zakone i pravni sistem. To je impliciralo i potrebu organizacije policijskih snaga. 

Me

đ

utim, policija u tom periodu nije imala razvijenu formu ve

ć

 je njena sveukupna aktivnost ovisila od vladaju

ć

ih 

struktura. Osnovne policijske funkcije bile su u rukama vladalaca, vojske i vojnih starješina kao i robovlasnika. 

Razlog takvoj organizaciji policije nalazimo u samoj organizaciji državica, 

č

ije funkcije uopšte nisu bile 

razgrani

č

ene. Ipak u pogledu zaštite i održavanja reda postojale su policije na srodstvenoj osnovi. Funkcionisala 

je u skladu sa tadašnjim obi

č

ajima i tradicijama i sa naglašenim recidivima svijesti prvobitne zajednice za 

održavanje pomenutog sistema i ja

č

anje eksploatacije, zašto je bilo potrebno i nova robovska snaga. U tom cilju 

je bila potrebna i sila koju su naj

č

ć

e provodili sami robovlasnici...Oni se sa svojom tjelesnom stražom pojavljuju 

kao 

č

uvari - zaštitnici i izvršioci obezbje

đ

enja raznih roba, koriste

ć

i se pri tome raznovrsnim metodama prinude. 

Osim što je u tom obliku politi

č

kog ure

đ

enja poseban problem bio reprodukcija sistema, obezbje

đ

enje radne 

snage i njeno držanje u pokornosti,zna

č

ajna složenost se ispoljavala u naglašenim društvenim sukobima koji su 

se pretvarali u anarhiju i bezakonje. 

Uvidjevši koliko problema mogu donijeti svi oblici anarhije i bezakonja, prvi vladar Atine Prisistratus je 

osjetio potrebu za nekim zaštitnim mehanizmom. Osnovao je veliki kontigent tjelohranitelja koji su imali ulogu 

Želiš da pročitaš svih 142 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti