Carinski obveznik i carinska roba

Carinski obveznik
Carinski obveznik je lice (fizičko ili pravno) koje je dužno da plati carinu kojom je roba opterećena. To su ona lica koja su po carinskim propisima dužna da u određenom carinskom postupku podnesu odgovarajuću dokumentaciju radi carinjenja.

Pojam carinskog obveznika se u našem Carinskom zakonu bliže određuje i vezuje za osobu koja je:
– primalac robe,
– vlasnik robe ili lice koje on ovlasti,
– lice na koje glasi prevozna isprava,
– lice na koje su preneta prava iz prevozne isprave,
– lice koje robu unosi na carinsko područje ili iznosi iz carinskog područja,
– kao i druga lica koja su, u slučajevima predviđenim Zakonom, dužna da plate carinu i druge dažbine.
Prevozna isprava je najbolji pokazatelj carinskog obveznika, jer se na njoj uvek nalazi ime lica, bilo fizičkog ili pravnog, kojem se roba upućuje, kada se radi o uvozu robe. Kada je reč o izvozu carinske robe, carinski obveznik je lice koje robu izvozi.
Pitanje jasnog definisanja carinskog obveznika je posebno značajno za niz radnji u carinskom postupku:
– preduzimanje određenih mera u vezi sa sprovođenjem adekvatnog carinskog nadzora,
– u vezi sa podnošenjem jedinstvene carinske isprave,
– plaćanja carinskih dažbina i dr.

Ukoliko se dogodi da se carinska roba izgubi ili na drugi način nestane na putu od carinske linije do odredišne carinarnice, tada će carinski obveznik biti vozar, odnosno lice koje je direktno preuzelo robu od carinarnice.
U tom slučaju roba ne dobija tretman uništene robe pod carinskim nadzorom i nad takvom robom ne prestaje obaveza plaćanja carine, već se sprovodi odgovarajući carinski postupak u vezi sa plaćanjem carine i drugih dažbina.