Djeca sa intelektualnim smetnjama u razvoju                                                            Završni rad

2

5.3. Procjena ponašanja djeteta prilikom realizacije časa iz Matematike

50

5.4.Priprema za realizaciju časa

53

6.LITERATURA

65

Prilog 1

67

background image

Djeca sa intelektualnim smetnjama u razvoju                                                            Završni rad

4

ratifikovala   veći   broj   međunarodnih   konvencija   iz   oblasti   ljudskih   i   dječjih   prava.   Reforma 

obrazovnog   sistema   u   Crnoj   Gori,   kroz   uvođenje   inkluzivnog   obrazovanja   kao   modela 

obrazovanja koji odgovara svim potrebama djece, započela je 2004. godine donošenjem Zakona 

o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i Strategije o inkluzivnom obrazovanju. 

Na   taj   način   stvorene   su   pravne   pretpostavke   da   nijedno   dijete   ne   bude   isključeno   iz   svih 

aspekata   školovanja   i   da   se   svakom   djetetu   obezbijedi   obrazovanje   u   skladu   sa   njegovim 

interesovanjima, mogućnostima i potrebama.

U   radu   se   razmatraju   ključni   problemi   i   obrazovne   potrebe   djece   sa   intelektualnim 

smetnjama u razvoju. Ukazano je na osnovne karakteristike inkluzivne nastave i ključne uloge 

učitelja i asistenta u ovom procesu. Razmatraju se mnoga didaktičko – metodička rješenja i 

različiti pristupi u nastavi koji djeci sa intelektualnim smetnjama mogu da olakšaju učenje.

Djeca sa intelektualnim smetnjama u razvoju                                                            Završni rad

5

1.TEORIJSKI PRISTUP

1.1. Integracija

Integracija  predstavlja  povezivanje   djelova  u   jedinstvenu   strukturu.   Pojam   integracije 

može   se   povezati   i   s   pojmom   ravnoteže   u   funkcionisanju   čovjeka   kao   biopsihosocijalne 

strukture. U psihološkom smislu ona znači harmonično, nekonfliktno funkcionisanje ličnosti u 

postizanju   nekonfliktnih   ciljeva,   a   u   socijalnom   smislu   znači   koordinirati   odnos   između 

pojedinca i zajednice. 

Postojeći školski sistem, koji izgrađen na paradigmi razredno – predmetno – časovnog 

sistema, je suviše krut i tradicionalan da bi omogući zajedničko školovanje djece, tj. one djece 

koja   imaju   zajedničke   i   posebne   vaspitno   obrazovne   potrebe   i   iz   prvobitne   orjentacije   na 

utvrđivanje   vrste   smetnje,   kao   osnove   za   obrazovanje   u   specijalnim   školama,   prešlo   se   na 

utvrđivanje posebnih obrazovnih potreba proisteklih iz uzajamnih djelovanja ličnih, porodičnih 

ili širih sredinskih faktora. Ovaj proces razvoja umanjio je oštru podjelu između specijalnih i 

redovnih škola. Svi obrazovni modeli, usmjereni na zadovoljavanje posebnih potreba djece sa 

teškoćama u razvoju planirani su tako da, što je moguće manje, odvajaju ovu djecu od porodice i 

vršnjaka. Ovim agensima socijalizacije dat je izuzetan značaj i prihvaćen je stav da uspješan 

dječji intelektualni, emocionalni, socijalni i moralni razvoj nije moguć van porodičnog okruženja 

i grupe vršnjaka. Osnovno obilježje integracije je da sistem vaspitanja i obrazovanja djece i 

omladine s teškoćama u razvoju postaje fleksibilniji, te da se smanjuje jaz između specijalnog i 

redovnog sistema obrazovanja, sa tedencijom da on u svim segmentima, gdje je to objektivno 

moguće prerasta u jedinstven sistem vaspitanja i obrazovanja namijenjen cjelokupnoj populaciji.

Integracija je osnovna pretpostavka normalizacije odnosa među djecom. On se postiže 

edukacijom djece s teškoćama u razvoju i djece bez razvojnih teškoća. Krajnji cilj je integracija u 

svim segmentima života. Pretpostavka je da će razvoj djece s teškoćama u razvoju biti bolji ako 

su u procesu tretmana integrisana sa djecom istog ili približnog uzrasta. 

„Prema Šarencu, integracija se može definisati kao organizacija djelova u jednu cjelinu 

koja   harmonički   djeluje   u   postizanju   zajedničkih   ciljeva,   odnosno   koja   sadrži   sklad   između 

pojedinačnih i zajedničkih ciljeva; ona pretpostavlja ravnotežu u interakciji elemenata koji čine 

neku   strukturu.   Međutim,   različita   su   mišljenja   o   ovom   terminu.   Jedni   pod   integracijom 

background image

Djeca sa intelektualnim smetnjama u razvoju                                                            Završni rad

7

treba prilaziti nekritički „ad hoc“, nego treba ostvariti prelaz od segregacije na integracijske 

oblike vaspitanja i obrazovanja ovakve djece i omladine.

Kada je riječ o vaspitanju djece s teškoćama u razvoju, ideal i ciljevi su isti za sve.

„U skladu s navedenim integrirajuća okolina učenja i poučavanja bi trebalo da zadovolji 

najveću moguću: 

individualizaciju (koja osigurava jednakost mogućnosti obrazovanja),

humanizaciju (kooperaciju umjesto rivaliteta),

demokratizaciju (samoodređivanjem i emancipacijom),

vitalizaciju (afirmacijom iskustvenosti, otvorenosti i životnosti).

Pedagoškim postupcima trebalo bi:

zadovoljiti potrebe učenika,

razvijati povjerenje učenika (u sebe, u stvari oko sebe),

ostvariti autonomiju učenika (vlastiti „teritorij“ i samostalnost) i 

razviti inicijativu (angažman, krativnost, fascinaciju).

Vaspitni ideal može se konkretizovati u tri grupe ciljeva:

humanistički (koji su intrizični i predstavljaju maksimalnu personalizaciju pojedinca uz 

minimalnu nužnu socijalizaciju),

socijalni (koji obuhvataju sve međuljudske odnose, što čine strukturu i funkciju društvene 

zajednice),

ekonomski (koji su usmjereni na profesionalno osposobljavanje građanja radi povećanja 

društvene proizvodnje).“

2

2

 N. Šakotić, Efekti inluzivne prakse u osnovnim školama u Crnoj Gori, Nikšić, 2009. godine

Želiš da pročitaš svih 68 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti