Odlomak

Riječ „diplomatija“ potiče od grčke riječi diploma – presaviti, a u svom osnovnom i prvobitnom smislu označavala je akt suverena, ispravu presavijenu nadvoje kojom je strani poslanik dokazivao da istupa u ime i za račun suverena koji ga šalje, dakle ovlašćenje ili punomoćje. U Rimskoj imperiji riječ diploma označavala je da osoba ima određeni status ili uživa neke privilegije. Ona je označavala i službene putne dokumente koji su služili za putovanje putevima Imperije.
Diplomatija ciljano vrši unapređenje i zaštitu nacionalnih interesa, promoviše i teži ostvarenju jednog političkog pravca, otklanja pogrešne prikaze zemlje, sprečava i rešava eventualne sporove. Država kao osnovni subjekat međunarodnog prava, razvija diplomatiju radi ostvarivanja svojih spoljnopolitičkih ciljeva. Ne postoji univerzalna definicija kojom bi se mogla izvršiti suština i kompleksnost diplomatije. Diplomatija se definiše na više načina, u užem smislu diplomatija znači „vještinu, okretnost i snalažljivost“ a u širem smislu „državni aparat, u kojem država uspostavlja i održava odnose s drugim državama, zaštićujući svoje interese u inostranstvu“. U prvom vremenskom periodu vladari su povremeno slali i primali diplomatske izaslanike. A u drugom vremenskomm periodu stvorena je ustanova stalne diplomatske misije i uvedena praksa stalnih diplomatskih predstavnika u odnosima između suverenih država.
Diplomatski odnosi su regulisani pravom sa razlogom zbog kojih su regulisane ljudske aktivnosti u drugim oblastima, dakle, polazeći od činjenice da se jedino na taj način može obezbijediti odgovarajuće ponašanje. Uspostavljanje diplomatskog prava je zasnovano na želji država da se njihovi diplomatski odnosi zasnivaju na stabilnoj i uređenoj osnovi. Pravno regulisani odnosi među suverenim državama koje potencijalno mogu doći u sukob stvara osjećaj sigurnosti.
Pojmovi diplomatski imunitet i diplomatske privilegije se uzajamno prepliću i teško ih je u potpunosti razdvojiti. Diplomatski imunitet i privilegije su povlastice koje međunarodno pravo priznaje diplomatskim predstavnicima radi nesmetanog obavljanja funkcije diplomatske misije. Ustanova diplomatskog imuniteta ima korijen iz davnog običaja nepovredivosti ličnosti stranog poslanika. Otuda, diplomatski predstavnik ne može biti podvrgnut hapšenju ili pritvoru i oslobođen je svake krivične, građanske i upravne jurisdikcije države kod koje akreditovan. Ista se prava priznaju i članovima njegove porodice. Administrativno i tehnčko osoblje diplomatske misije uživa imunitete prilikom obavljanja službenih dužnosti. Privilegije i imuniteti su ustvari derogacija primjene zakona i propisa države prijema, pod koje diplomatski predstavnici poptuno ne potpadaju. S druge strane zabranjena je svaka zloupotreba privilegije i imuniteta diplomatskih predstavnika, pa su oni obavezni poštovati zakone i propise države prijema i ne miješati se u unutrašnje poslove te države. Cilj diplomatskih privilegija i imuniteta jeste da se obezbjedi uspješno izvršenje funkcija diplomatskih misija, a ne da se daje prednost pojedincima. To nisu lična prava zaštićenih pojedinaca, nego je to pravo države da od druge države zahtjeva određeno ponašanje prema osoblju svoje diplomatske misije. Član diplomatske misije se i ne može sam odreći nekih privilegija, a posebno ne imuniteta. To može učiniti samo država koja ga je imenovala i bez njegove saglasnosti.
Istorija diplomatije počinje od prvih ljudskih zajednica, davno prije obrazovanja države u savremenom smislu riječi. Postajala je i prije uspostavljanja države u savremenom smislu riječi izaslanici plemena i pojedinih zajednica, pa i pravila o vršenju njihovih poslova.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 44 stranica
  • Diplomatski protokol -
  • Školska godina: -
  • Diplomski/master radovi, Skripte, Pravo
  • Bosna i Hercegovina,  Banja Luka,  UNIVERZITET U BANJA LUCI Fakultet političkih nauka  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari