Ekonomske funkcije Evropske Unije
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA U NOVOM SADU
ZAVRŠNI RAD
EKONOMSKE FUNKCIJE EVROPSKE UNIJE
Mentor:Student:
Prof. dr Aleksandra Tešić Borislav Marinkov PE 668-15
Novi Sad, mart, 2017. godine
1
SADRŽAJ
UVOD......................................................................................................................................... 2
1. RETROSPEKTIVA NASTANKA I RAZVOJA EVROPSKE UNIJE..................................3
2. BITNI DOKUMENTI U OKVIRU RAZVOJA EVROPSKE UNIJE...................................6
2.1 UGOVOR O OSNIVANJU EVROPSKE ZAJEDNICE ZA UGALJ I ČELIK...............6
2.2 UGOVOR O OSNIVANJU EVROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE........................7
2.3 UGOVOR O OSNIVANJU EVROPSKE ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU...8
2.4 JEDINSTVENI EVROPSKI AKT...................................................................................8
2.5 UGOVOR IZ MASTRIHTA............................................................................................ 9
2.6 UGOVOR IZ AMSTERDAMA.....................................................................................10
2.7 UGOVOR IZ NICE........................................................................................................11
2.8 LISABONSKI UGOVOR...............................................................................................12
3. STVARANJE EVROPSKE EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE...............................13
4. STVARANJE EVROPSKE EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE I UVOĐENJE
5. ZAJEDNIČKA MONETARNA POLITIKA EVROPSKE UNIJE......................................22

3
1. RETROSPEKTIVA NASTANKA I RAZVOJA EVROPSKE UNIJE
Ideja o osnivanju zajednice evropskih država nije nastala odmah nakon Drugog svetskog rata,
ali je bila inicirana najpre činjenicom da je velikim delovima Evrope bila neophodna
ekonomska, institucionalna i infrastrukturna obnova. Ideja je bila podstaknuta i potrebom da
se učvrste bezbedonosni, politički i ekonomski interesi Zapada u odnosu na opasnost koja je
vrebala iz bloka istočnoevropskih zemalja.
Novoformirane institucije su bile u funkciji obnove i saradnje, ali i prevencije potencijalnih
novih sukoba. Naime, kako je pod uticajem hladnog rata ubrzo postalo jasno da je zalaganje
za integrisanje Evrope u jednu celinu u tim uslovima bilo iluzorno, tako se u zemljama
zapadne Evrope sve više prihvata nužnost uspostavljanja i razvijanja ekonomsko-političke
saradnje.
Drugi svetski rat još nije bio ni formalno završen kada su u Breton Vudsu osnovani
Međunarodni monetarni fond i Svetska banka kojoj je bila namenjena uloga obnove ratom
razorenih zemalja. Kako su razaranja u nekim delovima Evrope prevazilazila finansijske
kapacitete tek osnovane Svetske banke, tako je 1947. godine pokrenut Maršalov plan, kao
poseban program za obnovu Evrope.
U cilju njegove nesmetane realizacije je 1948. godine formirana Evropska organizacija za
ekonomsku saradnju (sa ciljem da se angažuje i na liberalizaciji međusobne trgovine i
stvaranju uslova za uspostavljanje slobodne trgovinske zone. Prvog januara 1948. godine
Belgija, Holandija i Luksemburg su formirale Beneluks, kao carinsku uniju, sa idejom da ona
kasnije preraste u ekonomsku uniju. Godine 1949. ustanovljen je i Savet Evrope sa ciljem
zaštite i očuvanja vladavine prava, individualnih sloboda, principa demokratije i evropskih
kulturnih vrednosti.
Evropska unija je, u poređenju sa drugim integracijama i trgovinskim blokovima, ostvarila
najviši nivo integracije na šta upućuju i podaci o dinamičnoj intraindustrijskoj trgovini. Uz
potpunu liberalizaciju kretanja faktora proizvodnje, harmonizovane su i makroekonomske,
fiskalne, monetarne, trgovinske, bezbednosne i druge politike zemalja članica.
Drugi svetski rat i njegove razorne posledice u Evropi bili su podsticaj za ujedinjavanje
Evrope u pitanjima od zajedničke važnosti. Na taj način je uspostavljena Evropska zajednica
Džombić, I.: Evropske inicijative i institucije, FES, Sarajevo, 2012, str. 9.
Džombić, I.: Evropske inicijative i institucije, FES, Sarajevo, 2012, str. 11.
4
za ugalj i čelik 1950. godine i njeno osnivanje predstavlja početak procesa evropskih
integracija u posleratnoj Evropi.
Ekonomskom saradnjom u industriji čelika i uglja, kao osnovi prozvodnje oružja, trebalo je
uspostaviti dugotrajan mir na evropskom kontinentu. To je bilo pre svega od značaja za
Francusku koja je time htela da osigura mir u svom neposrednom okruženju, ali i za Nemačku
s obzirom na negativno nasleđe iz tek završenog rata.
Tadašnjih šest država osnivača činili su Belgija, Francuska, Nemačka, Italija, Luksemburg i
Holandija. Ugovorom iz Rima 1957. godine osnovana je Evropska ekonomska zajednica
(EEZ) sa ciljem kreiranja zajedničkog tržišta država članica i šezedesete godine odlikovao je
ekonomski rast. Trend ka sve intenzivnijoj ekonomskoj saradnji nastavljen je ukidanjem
unutrašnjih granica između država članica. Takođe, pregovori u oblasti Zajedničke
poljoprivredne politike rezultirali su u zajedničkoj kontroli kvaliteta i bezbednosti hrane, ali i
višku u poljoprivrednoj proizvodnji.
Prvo proširenje dogodilo se 1973. godine kada su pristupile tri nove države - Danska, Irska i
Ujedinjeno Kraljevstvo. Tri godine kasnije održani su i prvi neposredni izbori za Evropski
parlament, čime je značaj ove institucije znatno uvećan. Grčka je pristupila Zajednici 1981.
godine, a pet godina kasnije i Španija i Portugal.
Tokom devedesetih godina uvedene su značajne promene. Formiranje jedinstvenog tržišta je
zaokruženo, čime su stvoreni uslovi za slobodno kretanje robe, usluga, ljudi i kapitala.
Ratifikacijom Ugovora iz Mastrihta i formalno je stvorena Evropska unija, a oblastima
delovanja EU dodate su nove oblasti, npr. životna sredina i zajednička bezbednosna politika.
Austrija, Finska i Švedska pristupaju 1995. godine i povećavaju broj država članica na
petnaest. Kao deo Ugovora iz Amsterdama, u ovom periodu je Šengenski sporazum postao
deo pravne tekovine EU, čime su ukinute granične kontrole u putovanjima između država
članica.
U januaru 2002. godine uvedena je zajednička valuta evro i dvanaest država članica je
pristupilo evro zoni i svoju nacionalnu valutu zamenilo evrom. Do početka januara 2011.
godine broj članica evrozone se povećao na sedamnaest. Najveće proširenje do sada, tzv.
istočno proširenje, nastupilo je 2004. godine kada je Unija proširena za još deset država
članica: Kipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Letonija, Litvanija, Malta, Poljska,
Džombić, I.: Evropske inicijative i institucije, FES, Sarajevo, 2012, str. 14.

6
Portugalija i Španija su postale članice 1986. godine.
Austrija, Finska i Švedska svoje pridruženje su realizovale 1995. godine.
Najveće proširenje Evropske unije je realizovano 2004. godine i tada su se pridružile sledeće
zemlje:
Kipar,
Češka Republika,
Estonija,
Mađarska,
Letonija,
Litvanija,
Malta,
Poljska,
Slovačka i
Slovenija.
Bugarska i Rumunija su se pridružile 2007. godine.
Hrvatska se pridružila 2015. godine.
2. BITNI DOKUMENTI U OKVIRU RAZVOJA EVROPSKE UNIJE
2.1 UGOVOR O OSNIVANJU EVROPSKE ZAJEDNICE ZA UGALJ I ČELIK
Na osnovu Šumanove deklaracije izrađen je Pariski ugovor, tj. Ugovor o osnivanju Evropske
zajednice za ugalj i čelik, predstavljen 18. aprila 1951. godine, čime je došlo do ujedinjenja
industrije uglja i čelika Francuske, Nemačke, Italije, Holandije, Belgije i Luksemburga.
Osnovni ciljevi Evropske zajednice za ugalj i čelik jesu formiranje zajedničkog tržišta za ugalj
i čelik, ekonomska ekspanzija, rast zaposlenosti i rast životnog standarda. Uredno
snabdevanje zajedničkog tržišta je osigurano uspostavljanjem najnižih cena i poboljšanjem
uslova rada.
Džombić, I.: Evropske inicijative i institucije, FES, Sarajevo, 2012, str. 16.
Prokopijević, M.: Evropska unija - Uvod, treće dopunjeno izdanje, Službeni glasnik, Beograd, 2012, str. 45.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti