Formiran i upravljanje timovima u uslovima krize
UNIVERZITET PRIVREDNA
AKADEMIJA
FAKULTET ZA PRIMENJENI
MENADŽMENT I EKONOMIJU
FORMIRANJE I UPRAVLJANJE
TIMOVIMA U USLOVIMA KRIZE
SEMINARSKI R A D
Mentor: Kandidat:
Prof.Dr.Đurđica Vukajilović Katarina Stojanović
Beograd, 2014. godine
Formiranje i upravljanje timovima u uslovima krize
2
S A D R Ž A J:
5.OBLICI UPRAVLJANJA TIMOVIMA U KRIZNIM SITUACIJAMA............................................23
7.1. NAČINI MOTIVACIJE ZAPOSLENIH U KOMPANIJI B.EX................................................34

Formiranje i upravljanje timovima u uslovima krize
4
2. TIMOVI
Tim predstavlja oblik formalne organizacije zajedničkog radnog ili poslovnog procesa
koje povezuju odredjeni ciljevi i interesi članova, zajednička misija i zadaci. Tim je specifična
vrsta veštački organizovane i strukturisane male grupe koja ima zajedničke ciljeve i interese.
Učinak u timovima zavisi od individualnih doprinosa i od proizvoda kolektivnog rada.Timovi
se raspoznaju prema svojim karakterističnim obeležjima.
Tim se može analizirati sa tri aspekta njegove strukture, dinamike i razvoja.
Formiranjem timova treba da se obezbede tehnički uslovi funkcionisanja organizacije i njenih
radnih procesa i zadovoljenje socijalnih i grupnih potreba članova tima.
Koncept timskog rada nije nov. Timovi nas okružuju hiljadama godina. Plemenska
društva su bili timovi i akciji – individualci radeći zajedno za dostignuća zajedničkih ciljeva
za bolje dobro. Ali nekako je to postalo individualno, a ne timski zato što je to postalo
apstrakcija mnogih organizacija. Do danas mnoge organizacije kreću se u krugu individualnih
odgovornosti individualnih kompenzacija, individualnih uloga i poslovnih etika, a radne
grupe su vođene od odgovornih nadzornika za nadgledanje uloga individualaca koji čine ove
grupe. Vreme je zapitati se gde leže pretpostavke u osnivanju ovakve prakse. Svet je isuviše
složen, a naše organizacije različite da nastave sa prvobitnim individualnim nego sa grupnim
eksponentima, niti možemo raspustiti po svaku cenu unutrašnje takmičenje individualizma
kao praksu većine organizacione stope.
2.1. TIMOVI U ORGANIZACIJAMA
Mnoge su prednosti uvođenja timova u organizacije. Timovi mogu olakšati širenje
preduzeća i omogućiti brži protok informacija što dovodi do povećanja produktivnosti.
Sposobnosti članova tima intenzivno se i stalno razvijaju, a on ih ima prilike pokazati i
dokazati. U timu je uloga vođe svedena na minimum. Većina menadžera na tim gleda kao na
veslače u osmercu. Da bi ostvarili cilj svi moraju biti “kao jedan”.Niko ne sme veslati jače ili
slabije, brže ili sporije od ostalih da ne ugrozi uspeh celine.
Timski rad se ne stvara automatski, i nije rezultat nametanja jednog vođe. To je
rezultat zajedničkog rada, prepoznavajući važnost timskog rada, radeći timski i svesno
otkrivajući uzorke zajedničkog rada koje članovi shvataju kao stimulativnim i
zadovoljavajućim. Članovi tima moraju međusobno razgovarati o tome kako timski raditi i
pratiti njihov grupni rad. Ono se naziva kolektivna samokontrola iskrenost i zrelost koja nije
šire pronađena u kulturi naših timskih radova.
Iskustvo i praksa timskog rada doprinose smanjivanju hijerarhijskih odnosa u
preduzeću, afirmisanju uloge i znanja pojedinca. Prisustvo sinergije u timskom radu znači da
objedinjeni resursi u okviru tima daju veće i kvalitetnije performanse rezultata u odnosu na
Formiranje i upravljanje timovima u uslovima krize
5
pojedinačne radove i rezultate. Za dobro shvatanje strukture neophodna je analiza uloga i
međuljudskih odnosa ili sistema rangiranja članova grupe.
Za postojanje i formiranje tima prvenstveno su bitni ciljevi zbog kojih je grupa i
nastala. Svaki tim ima svoje karakteristike:
složenost tima,
intenzitet interpersonalnih odnosa,
uticaj tima na celokupnu organizaciju,
formalnost članova tima,
trajanje tima,
identitet.
2.2. ELEMENTI TIMA
Osnovni elementi tima su: svrha i ciljevi, veština i sposobnost članova, pristup i
zajednički radni jezik, odgovornosti.
Tim sačinjavaju pojedinci koji poseduju tri temeljne grupe znanja i veština. Prve su -
tehnička znanja koja se temelje na obrazovanju i struci. Slede veštine rešavanja problema I
donošenje odluka, zatim socijalne veštine ( slušanje, verbalni i neverbalni govor, rešavanje
sukoba i tome slično).Timski rad dakle predstavlja oblik koordinirane aktivnosti koju obavlja
namerno organizovana grupa ljudi tako da je podela rada zasnovana na neposrednoj saradnji i
kompetentnosti različitih stručnjaka. Ciljevi tima moraju biti unapred postavljeni. Zadaci
pojedinaca u timu moraju biti poznati, jasno postavljeni i povezani.Timovi bi trebali imati
zajednički cilj koji članovi jedino zajedničkim radom i kombinacijom znanja i sposobnosti iz
različitih oblasti mogu postići.Povratna informacija o zajedničkim uspesima ili neuspesima,
podstiče na motivaciju za zajedničkim radom.
Timovi su temelj učenja. To je dijalog, rasprava, propitivanje i suočenja koja se
rešavaju unutar tima koji zastupaju ljudi da bi videli svet iz različitih perspektiva. Radeći
timski možemo takođe imati pozitivnu motivaciju efekata. Kad članovi tima imaju zajedničku
viziju i pravilnim odnosom sa njihovim partnerima, oni uglavnom dobijaju brže, ispravnije se
razvijaju, imaju veću koncentraciju u njihovom poslovnom ambijentu i uživaju u raznolikosti
i interesantnom poslovnom iskustvom. Sa timom takođe može biti više povoljnih prilika za
samoupravljanje i uspešno vođenje bez obraćanja šefu i nepotrebno unutrašnje takmičenje je
često smenjeno.

Formiranje i upravljanje timovima u uslovima krize
7
među članovima, prijateljske klime u timu, odanosti timu i samog sudelovanja članova u
odlučivanju i aktivnostima. Dakle, visoka kohezivnost pozitivno utiče na zadovoljstvo i moral
članova tima.
Pored izvanrednog planiranja i formulisanja strategije rada u timu, skoro uvek dolazi
do izvesnih problema, koji značajno mogu da poremete odnose među članovima tima a samim
tim i da ugroze konačni ishod projekta na kome tim radi.
2.4. KONFLIKTI U TIMU
U timskom radu mogu se javiti višestruki problemi počev od lošeg odabira članova
tima i rukovodioca tima, loših međuljudskih odnosa, loše komunikacije znači, od mnogih
internih i eksternih faktora.
Pojava konflikata vezana je za osobinu grupe. Učestalost konflikata je u obrnutoj
srazmeri sa kohezivnošću i dinamičnošću. Konflikti su simptomi koji upozoravaju da je došlo
do narušenosti stanja grupne ravnoteže i da je u grupnom ponašanju došlo do odstupanja od
grupnih pravila i normi(morala). Ukoliko konflikti u timu proističu iz sukoba ličnosti oni
mogu dovesti do neslaganja, nepoverenja i netrpeljivosti između članova tima.
Konflikti pomažu da se problemi sagledaju sa svih strana, da se raščlane sva moguća
rešenja i na kraju primene ona bolja. Nakon pozitivnog rešenja nekad se oseća porast
uzajamnog razumevanja i otvorenosti među članovima. Popravljaju se međuljudski odnosi,
raste poverenje i timska kohezija. Krajnji učinak pozitivnog rešenja konflikta je povećanje
timske kreativnosti, jačanje organizacijske stabilnosti, brže uočavanje i rešavanje problema,
podsticanje promena umesto stagnacije i profiliranje identiteta grupe i pojedinca. Negativni
uticaji konflikta će biti još očigledniji. Pojava negativnih emocija - ljutnja, agresivnost,
nekooperativnost, bezvoljnost, nezadovoljstvo - i njihovo prevladavanje u timskom okruženju
ubrzo će blokirati svako uspešno delovanje. Karakteristično je brzo opadanje grupne i
individualne motivacije, slabljenje unutrašnje povezanosti, onemogućavanje delotvorne
komunikacije, izostajanje spremnosti na saradnju, rast animoziteta, nezadovoljstvo.
Postoje više tehnika u rešavanju konflikata. Neki od njih su:
snaga: kada konflikt postoji u organizaciji menadžer može prisiliti jednu od strana da
prihvati izvesna rešenja;
povlačenje: gde pojedinci usvajaju rešenje konflikta povlačeći se - konflikt se time
smanjuje ali uzrok ostaje;
zaglađivanje: koristi se kada se želi izbeći oštra konfrontacija i skanda;
posredovanje i arbitriranje: gde spoljni i neutralni delovi ulaze u situaciju da pomognu
u rešavanju konflikta;
kompromis: nijedna strana ne dobija ono što želi;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti